Na svojoj FB stranici napisana je Posveta seniorkama u kojoj stoji: “…ili za kraj, ostavile smo ono nama najbitnije, najemotivnije. Ove godine oprostile smo se od našeg seniorskog sastava. Generacije koja je “proslavila” mažoretkinje Kotoribe. Generacije koja iza sebe ima duuug popis svih nastupa i natjecanja te generacije koja je ispisala povijesnicu za našu udrugu te je stavila na višu poziciju.
Dragi naši svi, predstavljamo Vam naš seniorski sastav. Seniorski sastav od prvog dana djeluje kao mala obitelj s puno uspona i padova. Tim koji je sve godine vodio se jednom rečenicom: Svi za jednu, jedna za sve. I tako smo postale nerazdvojna ekipa koja se uvijek podržavala, ohrabrivala, punoo smijala i još više zabavljala. Tim koji je i van treninga bio jedno.
Drage naše seniorke, od srca Vam hvala!
Naše zbogom nije zauvijek, već samo prepuštanje ostvarivanja snova i ciljeva za mlađe generacije jer mi smo svoje odradile i ispunile!
P.S. i dalje treniramo, ali sad neslužbeno za naše zadovoljstvo Mažoretkinje nisu ples već način i stil života“- završile su za zbogom.
U organizaciji Međimurskog ribolovnog Saveza i uz pridržavanje svih epidemioloških mjera održalo se natjecanje 1. kola I i II Međimurske ribolovne lige.
Sustav natjecanja nalaže da se I Međimurska liga odvija kroz 8. kola natjecanja. Prvoplasirani nakon 8. kola prelazi u viši rang natjecanja odnosno od iduće godine natječe se u III Hrvatskoj ligi, dok posljednja dva ribolovna društva prelaze u II Međimursku ribolovnu ligu.
II Međimurska ribolovna liga odvija se kroz 6. kola gdje prvo plasirani nakon završetka lige prelazi u I Međimursku ligu. II Međimurska liga je raspodijeljena na Istok i Zapad.
Rezultati natjecanja I Međimurske lige održane u Žabniku a domaćin natjecanja je bio SRD ČIKOV iz Svetog Martina na Muri.
Nekako ispod radara javnosti (zbog drugog kruga lokalnih izbora) prošla je odluka međimurskog župana MatijePosavca o dodijeli financijskih sredstava za programe, odnosno projekte udruga Međimurske župaije u 2021. godini s područja poljoprivrede, šumarstva i lovstva.
Na temelju provedenog javnog natječaja i prijedloga posebnog povjerenstva ovim udrugama dodijelit će se ukupno 470.778,60 kuna. Na raspisani natječaj javile su se 24 udruge, uglavnom lovačka društva te konjari, vinogradari, pčelari, svinjari i uljari. Isplata će biti izvršena na teret proračuna Međimurske županije za 2020. godinu. Najviše je dobilo Lovačko društvo “Fazan” Dekanovec, i to 36.670 kuna, a najmanje Lovački savez Međimurske županije 2.000 kuna.
U donjoj tabeli donosimo popis svih udruga koje su dobile novac od Županije, koliko i za koju svrhu.
Ovih dana obiteljsko gospodarstvo Stanka Trstenjaka, najpoznatijeg i najrevnijeg hrvatskog čuvara narodne baštine i ponajboljeg kuhara autohtonih međimurskih jela u Marofu, naselju u Općini i Župi Sveti Matin na Muri, u pravom je smislu ‘raj na zemlji’.
Stotine sadnica raznog, prelijepog, bajkovitog i naravno rajskog cvijeća, ljepotom izgleda i zrakom ugodnog mirisa čovjeku ispunjavaju svaki dio tijela i duše. Mi smo posjetili Trstenjakovo imanje iz razloga koji će zasigurno zaintrigrirati maštu i radoznalost naših čitatelja.
Pred kratkim vremenom u trenucima kada međimurske katruže (ne božuri) ljepotom i mirisom plijene našu pozornost Trstenjak nas je pozvao da vidimo pravu katružu, katružu iskonsku, martinsku. Cvate kao jedinka, ponekad u paru i izrazito je žute boje. Jer, kaže Trstenjak kako ove ruže koje svi zovemo katruže i o kojima Žiga Međimurski prelijepo pjeva ‘…lepe su lepe katruže, išće su lepše devojke…’, nisu katruže nego betlehemi.
Ona je rasla i raste na našoj zemlji i niotkud nije došla
– Znam kako će se mnogi čuditi i nazvati me čudakom, ili se smijati, no ja koji šezdesetak godina pratim, bilježim i čuvam znam da je ovo prava međimurska katruža, žuta i ponosna koja cvate kasnije od ovih sada ‘modernih katruža’ i kako je ona stoljeće i više godina stanovnica kraja uz Muru u ovom dijelu Međimurja. Ona je nekada krasila svako dvorište, vrt ili vrčjak (cvjetnjak) i ljudi su na nju bili ponosni. Što više bila je mjerilo uspješnosti domaćice. Ove današnje crvene ili purpurne katruže kod nas su zvali i zovu betlehemi. I ne želim ja nikome oduzeti pravo da katružom zove i ove koje su za mene betlehemi, ali siguran sam i zapisano imam kako je prava i jedina hrvatska katruža žutog cvijeta – naglašava Stanko, grleći žutu ljepoticu.
Zašto ne i Dani katruže
Ako netko od naših čitatelja ima žutu katružu neka se javi i potvrdi da je Trstenjak u pravu.
Svi koji imaju volje, vremena i želju, neka pohode Trstenjakov grunt u Marofu i neka se dive našoj cjetnoj kraljici. I više, neka pomirišu cvijetove stotinjak drugog ukrasnog grmlja, pa i bijeli bagrem koji od nedavna stanuje u Trstenjakovo ‘Edenu’ pokraj Mure. I ako Stanko upravo kada dođete bude slagao ‘svoju Međimursku gibanicu’ više nećete imati potrebu tražiti raj niti na nebu niti na zemlji.
Stanko Trstenjak zna i kaže kako Slovenci u Prekmurju imaju svečane Dneve katruže (Dane katruže) ili Noči katruže, a slično i Mađari te smatra kako bi i Turistička zajednica Međimurske županije ili barem Svetomartinska TZ mogle učiniti nešto za ili uz Katruže, sada kada su one i dio humanitarne akcije u našoj županiji.
Danas malo toplije uz razvedravanje i sunčana razdoblja. Samo ponegdje je još moguć kraći nalet kiše ili pljuska. Vjetar slab do umjeren sjeveroistočni. Ujutro će temperatura biti od 14 do 16, a poslijepodne između 23 i 25 Celzijevih stupnjeva.
I sutra će se nastaviti djelomično sunčano vrijeme uz povremeno više oblaka. Još će mjestimice biti kratkotrajne kiše ili pljuska. Vjetar većinom slab sjeveroistočni. Jutarnja temperatura oko 15, a najviša dnevna oko 26°C.
Prema statističkom izvješću o poljoprivrednoj proizvodnji u 2019. godini, Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je pod rasadnicima te godine bilo 355 hektara od kojih se 251 nalazi u kontinentalnoj, a 104 hektara u jadranskoj Hrvatskoj. Gledajući pet godina unazad, najviše ih je pod njima bilo 2017., 382 ha od čega čak 343 u kontinentalnom dijelu naše zemlje.
Prema posljednje dostupnim podacima iz 2020. godine, Rasadnik Iva, sa sjedištem u Štefancu, nalazi se na 5. mjestu najvećih rasadnika u Republici Hrvatskoj, dok Rasadnik Žižek iz Svete Marije zatvara krug od deset najvećih, objavljuje Agroklub.
Rasadnik Iva dostupan je svim “zelenim ” prijateljima već 21 godinu. Počeli su sa skromna četiri hektara i mukotrpnim radom i trudom stigli do današnjih dvjestotinjak tisuća sadnica raspoređenih na gotovo 16 hektara.
Rasadnik Žižek registriran je davne 1991. godine, pa ove godine slave okruglu tridesetu godišnjicu poslovanja. Sve je započelo inicijativom Ivana Žižeka, diplomiranog agronoma po struci. Godinama su se usavršavali i danas su u samom vrhu Hrvatske.
Tablica: 10 najvećih proizvođača rasada u sustavu potpora u Hrvatskoj 2020. godine
No
Naziv tvrtke/subjekta
Površina pod rasadom (ha)
1
Rabo d.o.o.
37,60
2
Bio Eco Energy Company d.o.o.
25,73
3
Horčička Dalibor
23,97
4
Voćarstvo i vinogradarstvo d.o.o.
23,17
5
Rasadnik Iva d.o.o.
15,95
6
Gospodarstvo Moulis – Obrt za poljoprivrednu proizvodnju
Masovna cijepljenja koja se intenzivno provode u našem kraju posljednjih mjeseci poprilično su iscrpila medicinsko osoblje angažirano na tom poslu, pa su, pokazujući ljudsku i kolegijalnu solidarnost, u pomoć priskočile i brojne kolege drugih specijalizacija. Među njima i stomatologinja Tanja Rosić, dr.dent.med.
-Pandemija korona virusa u proteklih godinu i nešto potpuno je promijenila naše živote. Mnogima je dovela u pitanje život i zdravlje, pa su i oni koji ranije nisu prihvaćali cijepljenje kao opciju ipak shvatili da je to sada najbolje rješenje kako bi se život opet pokrenuo, rekla nam je prije nekoliko dana kada smo je zatekli na MESAP-u u Nedelišću. Tom je prigodom cijepila 120 pacijenata.
-Sada je važno da se što veći broj ljudi procijepi u što kraćem vremenu kako bi zaustavili virus. Onda to ima smisla. Budući da su naši liječnici obiteljske medicine već duže uključeni u akciju, te su već i iscrpljeni, javila sam se kao i moji drugi kolege stomatolozi. Na terenu sam vidjela da je Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije to dobro organizirao, pa u Međimurju imamo već 45 % cijepljenih građana, rekla je Rosić te dodala kako i dalje stoji na usluzi liječnicima bude li to potrebno.
“Kada je pandemija počela, u veljači prošle godine, napisala sam listu želja šta uraditi nakon što ovo sve prođe. Između ostalog, i Varaždin je na toj listi i veoma se radujem što ponovno dolazim… Znam da je prethodna godina bila preduga i sve mi se čini kao da je prošlo mnogo godina, tako da nam je vrijeme da se ponovno vidimo.”
Sarajevska umjetnica svjetskog glasa Amira Medunjanin napokon je na pozornicama, što znači da je njezin studijski album “For Him and Her” dočekao svoju koncertnu promociju. U petak, 11. lipnja s početkom u 20:30 sati u prekrasnoj Vili Bedeković Varaždin ponovno će zapjevati za varaždinsku publiku, a ususret nastupu donosimo kratki virtualni razgovor o divinim razmišljanjima, počecima u karijeri, utiscima iz Varaždina, sadržaju i nastanku aktualnog studijskog albuma, lokacijama na kojima će nastupiti i temama o kojima više saznajte u nastavku!
Možete li zaviriti u retrospektivu i opisati nam svoj glazbeni put? Tko ili što Vas je nadahnulo da višestoljetnu tradiciju učinite univerzalnom i otkud želja da za sevdah čuje cijeli svijet?
– Nisam ni pomišljala baviti se glazbom profesionalno. U životu sam se bila opredijelila raditi neki drugi posao za koji sam se školovala, a glazba je bila samo za moju dušu. Prije osamnaest godina snimila sam album koji je u suštini trebao biti i prvi i jedini. Tim albumom sam željela se odužiti tradicijskoj glazbi i ništa osim toga.
A sve je počelo krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Odrastala sam u sarajevskoj mahali koja je za dijete bila zaista najbolje mjesto za odrastanje. I ja sam kao i ostali klinci, većinu vremena provodila na ulici i slušala s radio aparata pjesme koje su puštali na lokalnim radio stanicama. Uglavnom su to bile tradicijske pjesme, ali i novokomponovane, kao što su ih tada definirali. I zaista, slušala sam i upijala svaku pjesmu. Tada su bili popularni Himzo Polovina, Nada Mamula, Safet Isović, Ksenija Cicvarić, Zaim Imamović i mnogi drugi doajeni Sevdaha.
Tako sam se upoznala sa sevdalinkama i tako je sve krenulo. Možda nisam ozbiljno shvatala koliko je meni glazba važna i iako se trudila da «bježim» od nje, nekako me uvijek nalazila, naročito u onim trenucima kada mi je bilo teško. I može se reći da sam u glazbi sasvim slučajno, ali nekako uz put sam prestala da vjerujem u slučajnosti. Jednostavno, u životu nekada ne treba puno razmišljati, nego samo se otisnuti i slijediti svoje snove. Možda je to i zaista jedini pravi put.
Nakon jedne poduže stanke konačno se vraćamo nastupima uživo. Kako je na Vas kao umjetnicu utjecala epidemiološka situacija, kako ste provodili dane?
– Iskreno, još uvijek je situacija teška. Možda se brojevi zaraženih smanjuju zbog toplijeg vremena i rastućeg broja cijepljenih osoba, ali gledam brojke svaki dan i može se vidjeti da pandemija COVID-a daleko od toga da je završila.
A sve vrijeme kojem sam provela tijekom posljednjih godinu dana, pokušala sam onako kao i sav svijet, živjeti dan za danom. Svima nam je prioritet zdravlje i neko ozbiljnije planiranje nije se moglo ni očekivati. Naravno, pokušavala sam na sve moguće načine održati nekoliko koncerata za manji broj ljudi, ali epidemiološke mjere su bile stroge tako da sam morala i te manje evente otkazati. Ali, to nije toliko ni važno. Kao što sam rekla, važno je zdravlje, a sve ostalo će biti, prije ili kasnije.
Cijenjeni ste i već vrlo rado viđeni u sjevernom dijelu Hrvatske, a ponovno ćete zapjevati pred varaždinskom publikom, ovog puta u Vili Bedeković. Kakvi su Vaši utisci i doživljaji Varaždina?
– Da. Moram reći da sam već tri puta nastupala u Varaždinu. A iskreno bila sam i onako privatno više puta i uvijek je poseban doživljaj. Ja sam općenito za gradove i mjesta koji su po mjeri čovjeka. A Varaždin je upravo takav. Kada dođem obično ostanem samo par dana. A iskreno, kada je pandemija počela, u veljači prošle godine,napisala sam listu želja šta uraditi nakon što ovo sve prođe. Između ostalog, i Varaždin je na toj listi i veoma se radujem što ponovno dolazim.
Nadolazeći nastup ujedno je odlična prilika za predstavljanje Vašeg albuma “For Him and Her” kojim ste stekli vrhunsko priznanje pri uvrštavanju u top 10 najboljih albuma renomirane godišnje liste World Music Charts Europe. Možete li nam reći malo više o samom nastajanju albuma i sadržaju?
– Vidite, album je izašao u lipnju mjesecu prošle godine. Namjera mi je bila da objavim album tek krajem 2020. godine, ali zbog pandemije odlučila sam ga izdati čim prije to bude bilo moguće. Sama ideja za snimanje bila je prisutna duže vrijeme. Ali, jednostavno nisam imala vremena ući u studio. Ali, nakon albuma «ascending» koji je izašao 2018. godine, smatrala sam da je pravo vrijeme snimiti obrade pjesama Tome Zdravkovića i Silvane Armenulić koje su odista obilježile živote mnogih ljudi s ovih prostora.
Par mjeseci smo se pripremali za snimanje albuma «For Him and Her», a kompozicije koje sam odabrala su meni osobno važne. Na albumu se nalazi dvanaest obrada pjesama, i za sve njih znam tačno kada sam ih prvi put čula, kako sam ih doživjela i kako sam ih preživjela. Samo snimanje je započelo Bostonu u prosincu 2019. godine, a prema planu smo trebali raditi produkciju i u Londonu, Zagrebu i Beogradu. Od većine tih planova sam nakon veljače prošle godine odustala, jer jednostavno cijeli svijet je bio u lockdown-u. Bilo je zaista izazovno raditi produkciju albuma na daljinu, ali sve se nekako posložilo na moje zadovoljstvo.
Nažalost, nismo imali pravu koncertnu promociju albuma, tako da će mi biti drago da mogu izvesti nekoliko pjesama pred Varaždinskom publikom. E sad, ne znam kako će ljudi reagovati. Vidite, snimanjem albuma sam pokušala dati svoje viđenje njihovog glazbenog opusa. Nekako sam imala obvezu da im se probam odužiti za lijepe trenutke koje mi je njihova muzika dala. I poenta cijele priče da oni koji nisu imali priliku čuti njihovu glazbu, poslušaju originalne snimke u njihovom izvođenju. Kao što sam rekla, to je jedan svijet za sebe.
Iako je na ovo pitanje vrlo vjerojatno teško dati samo jedan odgovor, u kojoj pjesmi najviše uživate izvodeći je i zašto?
– Zaista teško pitanje. Moram reći da to ovisi većinom o raspoloženju, a nekada i o prilici. Vidite, sve pjesme koje izvodim na koncertima su povezane s određenim trenutcima, događajima i svaka ima svoje mjesto u mom životu. Možda bi bilo predugo da to pojašnjavam, ali svi znamo da glazba liječi dušu. I mislim da je zbog toga svi i volimo.
Koji su vaši glazbeni uzori i što inače slušate?
– Već sam navela neke od velikana tradicijske koji su utjecali na mene dok sam još bila dijete, a tijekom osamdesetih odrastala sam između ostalog i uz Novi val. Puno je tu bendova i autora koji su to razdoblje zaista učinili sretnim. A sada slušam sve što mi dođe pod ruku. Većinom su to glazbenici s World Music glazbene scene. Mislim da ta scena je još uvijek koliko-toliko zadržala neovisnost i slobodu u kreiranju glazbe.
Kakvi su vam planovi za nadolazeću sezonu i općenito budućnost? Imate li neki određeni cilj koji biste željeli ostvariti?
– To je dobro pitanje. Nisam baš sigurna da li možemo ozbiljno planirati jer je pandemija još uvijek tu. Ali, već smo prethodni vikend održali dva koncerta u Atriju Vatroslav Lisinski u sklopu inicijative “Jer svirati se mora” i to je praktički prvo druženje s publikom nakon dugo vremena.
Poslije Varaždina slijedi Bilje, Opatija, Koprivnica, Novi Vinodolski, Solin, Umag, Krk… Iskreno moramo biti zahvalni što se uopće koncerti mogu održavati. A neko ozbiljnije planiranje morat ćemo ostaviti za kasnije. Sada idemo polako, dan po dan. Kao što sam već rekla, zdravlje je najvažnije, a ciljevi, kakvi god bili, ipak mogu malo pričekati.
Kakav program ste pripremili za nastup u Vili Bedeković, što Vaši obožavatelji mogu očekivati, a što oni koji će prvi puta biti na Vašem koncertu?
– Istina je da nisam odavno bila u Varaždinu. Točnije, od 2018. godine, i to na Špancirfestu, na istom mjestu gdje ćemo sada nastupati. Mislim da od toga bolje ne može. Znam da je prethodna godina bila preduga i sve mi se čini kao da je prošlo mnogo godina, tako da nam je vrijeme da se ponovno vidimo.
Planirala sam, odnosno mislila sam da bi mogli izvesti program koji će obuhvatiti pojedine pjesme s novog albuma, kao i sa svih prethodnih. Ali, obično na samom koncertu promijenimo playlistu, ovisno o raspoloženju ljudi, pa ćemo vidjeti kakva je situacija kada izađemo na pozornicu. Koncert počinje u petak u pola devet što je izuzetno dobro. Imamo dosta vremena za druženje. A i vikend ide. A i mi nigdje ne žurimo. Vidimo se u Vili Bedeković 11.06.
HIIT (high intensity interval training) vrsta je treninga gdje se intervali rada koji traju od 20 do 60 sec. izmjenjuju s intervalima odmora koji su trajanja od 10 sec. do 30 sec.. Dužina trajanja samog treninga uvijek je od prilike između 20, maksimalno 30 minuta, jer sve što duže traje ide u smjeru cardio treninga.
Osnovni princip efikasnosti treninga je da radimo u gornjem dijelu našeg maksimalnog pulsa, odnosno 80 -100% HRMax. Ovu vrstu treninga koristimo za skidanje potkožnog masnog tkiva, očuvanje ili povećanje mišićne mase, a služi i za pozitivan razvoj anaerobnog energetskog kapaciteta, gdje je temelj iskorištavanje energije dobivene anaerobnom razgradnjom glikogena i snažne glikolitičke reakcije organizma vježbača.
Htio bih samo razlučiti jednu stvar koju ljudi dosta miješaju. Kod ove vrste treninga imamo dvije varijante. Uz HIIT trening koji smo za početak objasnili, imamo još i HIT varijantu.
HIT trening dolazi iz bodybildinga te se odnosi na izgradnju mišićne mase, gdje se radi s utezima a ne vlastitim tijelom. To je sustav maksimalnog opterećenja mišića koji je osmislio Arthur Jones 1970-tih godina, zatim dalje unaprjeđivao Mike Mentzner da bi Dorian Yates u potpunosti popularizirao takvu vrstu treninga kod vježbača. Dakle kod ovog treninga se pomoću intenzivnih metoda ide do maksimalnog opterećenja, pa čak i preko granice vlastitih mogućnosti. Kod ove vrste nam znači nedostaje jedno „I“ u nazivu, a to slovo koje fali označava intervale. Što bi značilo da ovdje nemamo izmjenu rada i odmora u nekim vremenskim omjerima. Vratimo se sada našem HIIT treningu.
Problematika HIIT treninga
Od takvih vrsta treninga ljude se motivira da izađu iz svoje zone ugode i da prelaze vlastite granice. Može se reći da je ova vrsta treninga za svakoga ali i da nije za svakoga. Zašto? Pa problem je u tome da se ljudi ponekad „zanesu“ i nisu svjesni svojih objektivnih mogućnosti, i onda u želji da postigne što bolji efekt treninga ili ga pre često rade ili pa pretjeraju s volumenom treninga i „izgore“. Gube volju za bilo kakvom tjelesnom aktivnošću.
Koliko treninga tjedno?
Studije govore da su tri treninga takvog intenziteta više nego dovoljna. Ovo je vrlo stresna vrsta treninga za organizam, gdje ga izlažemo velikim naporima i moramo tijelu dozvoliti da se nakon toga regenerira, što smo naravno detaljnije opisali kada smo govorili o superkompenzaciji. Dobro je kombinirati ovaj trening s treningom snage ili nekom umjerenom aktivnošću tipa šetnje ili joge.
Pozitivne strane HIIT treninga
• Relativno je kratkog trajanja • Može se prilagoditi svakome individualno • Pomaže u skidanju kilograma • Izgradnja i očuvanje muskulature • Podiže razinu izdržljivosti • ubrzava metabolizam • Mala ili nikakva potreba za dodatnim rekvizitima
Negativne strane HIIT treninga
• Mogućnost pretreniranosti • Mogućnost ozljeda kod nekontroliranog vježbanja • Nisu nikako preporučljivi za bolesnike s kardio- respiratornim problemima
Vidimo da HIIT trening ima daleko više pozitivnih strana nego li negativnih, i definitivno je dobar način za promjenu rutine vježbanja ili da se izbjegne klasični cardio trening. Može ga raditi gotovo svatko, ali uvijek u skladu s vlastitim mogućnostima. I za kraj bih samo napomenuo, da bilo kakvi trening provodili pa tako i HIIT trening, ako paralelno s time ne obratimo pažnju i na prehranu, svaki pokušaj rekompozicije tijela je uzaludan.
