Ovih dana obiteljsko gospodarstvo Stanka Trstenjaka, najpoznatijeg i najrevnijeg hrvatskog čuvara narodne baštine i ponajboljeg kuhara autohtonih međimurskih jela u Marofu, naselju u Općini i Župi Sveti Matin na Muri, u pravom je smislu ‘raj na zemlji’.
Stotine sadnica raznog, prelijepog, bajkovitog i naravno rajskog cvijeća, ljepotom izgleda i zrakom ugodnog mirisa čovjeku ispunjavaju svaki dio tijela i duše. Mi smo posjetili Trstenjakovo imanje iz razloga koji će zasigurno zaintrigrirati maštu i radoznalost naših čitatelja.
Pred kratkim vremenom u trenucima kada međimurske katruže (ne božuri) ljepotom i mirisom plijene našu pozornost Trstenjak nas je pozvao da vidimo pravu katružu, katružu iskonsku, martinsku. Cvate kao jedinka, ponekad u paru i izrazito je žute boje. Jer, kaže Trstenjak kako ove ruže koje svi zovemo katruže i o kojima Žiga Međimurski prelijepo pjeva ‘…lepe su lepe katruže, išće su lepše devojke…’, nisu katruže nego betlehemi.
Ona je rasla i raste na našoj zemlji i niotkud nije došla
– Znam kako će se mnogi čuditi i nazvati me čudakom, ili se smijati, no ja koji šezdesetak godina pratim, bilježim i čuvam znam da je ovo prava međimurska katruža, žuta i ponosna koja cvate kasnije od ovih sada ‘modernih katruža’ i kako je ona stoljeće i više godina stanovnica kraja uz Muru u ovom dijelu Međimurja. Ona je nekada krasila svako dvorište, vrt ili vrčjak (cvjetnjak) i ljudi su na nju bili ponosni. Što više bila je mjerilo uspješnosti domaćice. Ove današnje crvene ili purpurne katruže kod nas su zvali i zovu betlehemi. I ne želim ja nikome oduzeti pravo da katružom zove i ove koje su za mene betlehemi, ali siguran sam i zapisano imam kako je prava i jedina hrvatska katruža žutog cvijeta – naglašava Stanko, grleći žutu ljepoticu.
Zašto ne i Dani katruže
Ako netko od naših čitatelja ima žutu katružu neka se javi i potvrdi da je Trstenjak u pravu.
Svi koji imaju volje, vremena i želju, neka pohode Trstenjakov grunt u Marofu i neka se dive našoj cjetnoj kraljici. I više, neka pomirišu cvijetove stotinjak drugog ukrasnog grmlja, pa i bijeli bagrem koji od nedavna stanuje u Trstenjakovo ‘Edenu’ pokraj Mure. I ako Stanko upravo kada dođete bude slagao ‘svoju Međimursku gibanicu’ više nećete imati potrebu tražiti raj niti na nebu niti na zemlji.
Stanko Trstenjak zna i kaže kako Slovenci u Prekmurju imaju svečane Dneve katruže (Dane katruže) ili Noči katruže, a slično i Mađari te smatra kako bi i Turistička zajednica Međimurske županije ili barem Svetomartinska TZ mogle učiniti nešto za ili uz Katruže, sada kada su one i dio humanitarne akcije u našoj županiji.