Danas će biti suho, pretežno sunčano i ponovno toplije. Vjetar slab. Jutarnja temperatura od 15 do 18, a najviša dnevna opet malo iznad 30 Celzijevih stupnjeva.
Sutra još toplije. I dalje većinom sunčano, vruće i sparno vrijeme uz južinu. Zapuhat će povremeno umjeren jugozapadni vjetar. Jutarnja temperatura od 17 do 20, a najviša dnevna bi mogla narasti do 35 Celzijevih stupnjeva.
Preloška Marina nadaleko poznata i ove je nedjelje privukla mnoštvo ljudi.Koga smo se sreli, pogledajte u galeriji.
Prošlog mjeseca navršila se šezdeseta obljetnica izlaska popularnog stripa o američkom junaku Zagoru. Prvi broj izašao je u lipnju 1961.godine, a njegovi su autori talijanski crtač Dallieno Ferri i scenarist Guido Nolitta. Vrlo brzo privukao je veliki broj čitatelja koji su rado pratili brojne Zagorove pustolovine. Strip i danas izlazi u nakladi Ludensa.
Zagoru ili Duhu sa sjekirom, autori su dali ime Patrick Wilding. Priča kaže da je rano ostao bez roditelja nakon iznenadnog napada Indijanaca Abenaka, kada ga je spasio lutalica Wandering Fitzy. Kao mladić Zagor pronalazi pleme odgovorno za smrt njegovih roditelja i ubija njihovog vođu Salomona Kinskog. Tom prigodom, međutim, doznaje da je njegov otac, kao vojni časnik, izvršio masakr nad ženama i djecom jednog indijanskog plemena. Nakon toga se zaklinje da će se do kraja života boriti protiv nepravde. Uz Zagora, jedan od glavnih likova stripa je i njegov najbolji prijatelj Don Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales ili kraće Chico. Ovaj komični lik potpuna je suprotnost Zagoru. Nizak je, debeo, izuzetno nespretan i proždrljiv, potkupljiv, hvalisav, ali i simpatičan. Često ih obojicu uvlači u nevolje iz kojih ga Zagor mora spašavati.
Kakve veze sa svime ovime ima junak naše današnje priče?
U stripove o Zagoru se prije 40 godina zaljubio danas 47-godišnji Branko Lisjak iz Donje Dubrave. Branko je po struci soboslikar, čije ruke u zbilju mogu pretvoriti sve što vidi i o čemu čuje, pri čemu pretežno koristi drvo, gips, boje i lijepila. Ljubav prema romanu i njegovom glavnom liku se rodila tako što ga je majka Ljubica na različite načine i u različitim prigodama nagrađivala kupnjom stripova. Osim Zagora bilo je tu i drugih junaka Divljeg Zapada o kojima zna više nego itko, pa su ga najbliži prozvali Branko Indijanac. Branku je, ipak, nekako najviše „sjeo“ Zagor. Čitajući ga od broja do broja, stvarajući kolekciju impozantnih brojki, Branko je postao jedan od najvećih „fanova“ i slobodno možemo reći jedan od najboljih poznavatelja lika i djela toga strip junaka.
– Zagor se za mene rodio, premda je u zbilji stariji, s pojavom stripa, kaže Branko koji je šezdesetu obljetnicu izlaženja stripa obilježio na svoj način.
– Pošto su ga zvali Duh sa sjekirom s kojom je stvarao čuda u borbi za pravdu i od koje se nije odvajao, odlučio sam napraviti nešto posebno, 100 kamenih sjekira. Čuvam ih u potkrovlju svoje kuće u Donoj Dubravi, rekao nam je Branko pozvavši nas da se i osobno uvjerimo u to.
Krenuli smo tragom poziva i kada smo stigli na naznačenu adresu uvjerili smo se u istinitost navedenih riječi. U potkrovlju, na stalku, posloženo u nekoliko redova 100 istovjetnih sjekira, a iznad njih lik orla koji je Zagorov zaštitni znak. Kraj samog lika još jedna sjekira, za koju Branko u šali kaže da je izvorna, ali i revolver. Gledajući stječete dojam da ste u Zagorovoj oružarnici.
Za izradu svake pojedine sjekire potrošio je 2-3 sata, izradivši svakog dana po jednu.
-Nije teško. Kada uđete u rutinu to postaje proces. Od svega toga mi je najveći problem predstavljao pronalazak bijelog jajolikog kamena istoga oblika. Sve sam ih našao na obalama Drave. Jednake drške nije bilo teško napraviti, ispričao je Branko i rekao kako će sjekire jednog dana biti postav izložbe oružja, oruđa i likova Divljeg zapada.
Kada je o likovima riječ, odveo nas je do jedne sobe koja je dijelom opremljena policama s gotovo svim brojevima romana o junacima Divljeg zapada, a i samim likovima u njihovoj naravnoj veličini.
– Kada soba bude „nastanjena“ pozvati ću vas na otvorenje i predstaviti javnosti, obećao je.
Sve što smo vidjeli na tom „gruntu“ teško je opisati riječima, isto kao i riznicu znanja koju Branko posjeduje s toga područja. Poseban je čovjek, zaslužio je divljenje, ali pravi dojam najbolje ćete steći kada sve to pogledate uživo.
Dana 7. srpnja 2021. održana je dodjela nagrada natječaja Prema Suncu – ususret Olimpijskim igrama u Tokiju koji je organiziran od strane Hrvatskog olimpijskog odbora i Društva hrvatskih književnika te Veleposlanstva Japana u RH. Hana Tomašić, učenica 8.r. ušla je u uži izbor desetak ponajboljih autora haiku pjesama uz rame našim suvremenim pjesnicima, a pod mentorstvom Lidije Novak Levatić i u pratnji ravnateljice škole Karmen Sklepić.
Domaćini svečanosti u Westinu bili su predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni tajnik Siniša Krajač te predsjednik HDK-a Zlatko Krilić, a među gostima – književnicima, kulturnim i sportskim djelatnicima – bila je i japanska veleposlanica u RH, Njenoj Ekscelenciji Misako Kaji, s pratnjom.
-Velika nam je čast bila sudjelovati na tako uvaženom i visoko rangiranom natječaju, a još veća čast bila je stajati uz bok poznatim pjesnicima i autorima svih profila. Na natječaj pristiglo je 319 haiku pjesama (preko 600 trostiha), a tri ponajbolje haiku pjesme bile su nagrađene vrijednim novčanim nagradama. Ostale pohvaljene pjesme bit će tiskane u časopisu Republika – kaže mentorica Lidija Novak levatić.
Članovi prosudbenog povjerenstva su Drago Štambuk (predsjednik), Nikola Đuretić, afirmirani haiku autor i Yutaro Nishida, diplomat zadužen za kulturu u japanskom veleposlanstvu u Zagrebu nagradili su tri najbolje haiku pjesme autora:
Prvo Enesa Kiševića koji je vjerojatno inspiriran skokovima Blanke Vlašić ostvario vrhunski haiku o misaonom procesu prije samog skakanja u vis i svladavanja ljestvice.
Drugonagrađeni Ivan Ivančan opjevao je temu samuraja čiji pogled svijetli jače od njegova zadjenutog oružanog zaštitnoga znaka, sječiva katane, a trećenagrađeni Tomislav Maretić svraća pozornost na ljude zaposlene pod kišobranom od kojih jedan zastaje pred rascvalom forzicijom zapažajući ljepotu i uživajući u njoj na tmuran kišni dan. Uz iznos od 3000 kuna (bruto), dobitnik prve nagrade ostvario je pravo i na sedmodnevni rezidencijalni boravak u Matulovom gruntu u Međimurju, dok su drugonagrađeni Ivan Ivančan i trećenagrađeni Tomislav Maretić dobili 2000, odnosno 1500 kuna u bruto iznosu.
Trideset i devetero sudionika zavrijedilo je pohvale jer natječaj, iako temeljen prvenstveno na sportsko-olimpijskim temama, nije zanemarivao slobodne teme. Čitav niz afirmiranih hrvatskih književnika sudjelovalo je na natječaju, ali među njima je i naša Hana Tomašić koja je uz još jednu učenicu iz Sv. Đurđa pohvaljena među „velikima“! Njezin je rad među ostalima bio pročitan na samoj dodjeli nagrada, a čitao ga je glumac Dragan Despot. Na svečanosti nastupila je i Marija Vidović, ali i kći Ljupke Gojić Mikić te Mihaela Mikića Janne Siene Mikić.
Hanin rad treba istaknuti:
SUNCE IZLAZI
RUKOMETNA LOPTA SJA
PUNA LJUBAVI!
Republika Hrvatska je tako, zajedno s domovinom haiku poezije Japanom te sa SAD-om, istinska haiku velesila, treća država po broju ljubitelja haiku poezije, a Hani poručujemo da smo na nju ponosni i neka samo nastavi pisati i javljati se na natječaje jer uspjeh je neizostavan! Čestitke!
Većina međimurskih klubova 4. Nogometne lige nije se prijavilo za natjecanje u ovoj ligi u sezoni 2021./22. Također nije se prijavilo ni 5 vodećih klubova 1. Međimurske lige koji bi se, sukladno Propozicijama, mogli prijaviti u tu ligu. Rezultat je to trogodišnjih molbi prema Međimurskom savezu da se napravi neki oblik jake međimurske lige na koje se predsjednik Saveza oglušuje. Krajnji rok za prijavu bio je 30.6. Nakon tog roka, predsjednik Međimurskog saveza samoinicijativno, bez znanja Izvršnog odbora, šalje Varaždinskom savezu notornu zamolbu da produži rok do 5.7. Kako smo doznali, kao razlog zamolbe navedene su “tehničke poteškoće”. Varaždinski savez zamolbu odobrava. Predsjednik ne šalje nikakvu obavijest da su se promijenile propozicije, nego kreće u akciju nazivanja pojedinih klubova, čak iz 1. Međimurske lige za opstanak da se, suprotno Propozicijama, prijave u 4. NL. Čak i u toj akciji djeluje se po već puno puta viđenoj praksi: Nazivaju se samo izabrani klubovi, ne svi, nego oni koje je netko, eto izabrao. Neki bolje plasirani od “izabranih” se ne kontaktiraju. Kontaktirani se nakon toga prijavljuju, iako mnogi ne zadovoljavaju kriterije mlađih dobnih kategorija, te predsjednik plasira informaciju da se promijenio članak u Propozicijama u kojem se navodi da se u 4. NL za sezonu 2021./22. mogu plasirati samo klubovi do 5. mjesta. Tko, kad i kako je članak izmijenio i kako glasi izmijenjeni članak nije nam poznato, jer na službenim stranicama i dalje stoji da se mogu prijaviti klubovi do 5. mjesta. Propozicije se mijenjaju jedno kolo prije kraja prvenstva, nakon isteka roka za prijave! Rok je postavljen do 5.7. do 10 sati kako bi se sve izmanipuliralo u jedno prijepodne i da se zaključe prijave. Postavlja se pitanje kako je to moguće? Tri godine predsjednik Međimurskog saveza govori klubovima kako ne može formirati ligu kakvu svi žele, a zbog raznih pravilnika, što nije točno. Održani su brojni sastanci s predsjednikom koji je davao obećanja da će učiniti sve što može, da ukoliko većina tako želi, da će ipak napraviti takvu međimursku ligu. Sve su to bila pusta obećanja, izigran je svaki dogovor. Sve je radio po svojem, zahtjev većine klubova je ignorirao i tri godine svima bacao prašinu u oči. Sad u jedno prijepodne mijenjaju se Propozicije, nelegalno se prijavljuju klubovi s dna lige za plasman u višu ligu. Odjednom sve je moguće. Ne samo da je lagao klubovima, sad ih i javno etiketira, pa se ti klubovi prezentiraju kao buntovnici. Tri godine zamolbi, apela, razgovora su sinonim za buntovništvo? I nakon isteka roka za prijavu u ligu, 30. 6., klubovi i dalje žele s predsjednikom napraviti što bolje za međimurski nogomet. Pozivaju predsjednika na još jedan sastanak, iako ih je mnogo puta izigrao. I opet ista priča. Obaćeje da će napraviti sve da se lige formiraju na zadovoljstvo većine, a nakon toga mijenjaju se propozicije kako bi se mogli prijaviti klubovi koje je izabrao, a izigrati klubovi kojima je dao obećanje na tom sastanku. Javno iznosi neistine i blati klubove da brinu samo o sebi, iako su mu prezentirani razni modeli i nuđena rasprava kako bi i drugi klubovi bili zadovoljni. Također plasira teške laži kako ovi klubovi, neke druge klubove nazivaju “malima”. I niz drugih laži, a sve kako bi po modelu “divide et impera” izazvao jaz među klubovima. Naravno, to mu ne može uspjeti, jer ljudi koji vode klubove surađuju, znaju kakav je to posao voditi klub i vrlo dobro znaju tko živi za nogomet, a tko od nogometa. Kako je uopće potpisan sporazum za 4. NL ČK-VŽ i zašto se većina nije prijavila u ligu? Ove godine potpisao ga je predsjednik Međimurskog saveza samoinicijativno! Klubovi sudionici 4. MŽNL ČK-VŽ već prije tri godine iznijeli su stav da ta ligu u tom formatu gubi draž u natjecateljskom smislu te da su potrebne promjene. Dugogodišnje nezadovoljstvo kulminiralo je prošle godine kada su klubovi zatražili da se ta liga ukine i da se 4. rang natjecanja formira u sklopu Međimurskog saveza kao tzv ”Premier liga”. Predsjednik saveza nije prihvatio tu ideju uz obećanje da će se u narednih godinu dana formirati lige prema potrebama i željama međimurskog nogometa. Isto tako, u propozicije 4. MŽNL dodan je članak o obnavljanju lige: ”Ukoliko se na kraju prvenstva 2020/21. neće formirati Četvrta NL ČK-VŽ, svi klubovi Međimurskog i Varaždinskog saveza će formirati lige unutar svojih Županijskih saveza, a što će biti obuhvaćeno Propozicijama za natjecanje Međimurskog i Varaždinskog saveza”. Godinu dana nije se dogodilo apsolutno ništa, a na upit Varaždinskog saveza da li se liga nastavlja, predsjednik saveza Mato Kljaić odgovorio je u dopisu potvrdno, bez konzultacija s klubovima i IO MNS-a. Zbog takvog odnosa prema klubovima nije došlo do prijava klubova. Tko podržava predsjednika i kakva mu je podrška? Na posljednjoj sjednici Izvršnog odbora MNS-a glasalo se o podršci predsjedniku za članstvo u Izvršnom odboru HNS-a. U normalnim okolnostima to bi bila formalnost. U Međimurju to nije slučaj. Ipak, dobio je “podršku” s 7 glasova. Točno koliko je potrebno. Predsjednik je tu podršku dobio lobiranjem i skupljanjem potpisa. Rukovodi sportskom udrugom u kojoj ga gotovo 50% članova ne podržava zbog malverzacija s pravilnicima, propozicijama, zbog ignoriranja klubova. Jer jedini cilj je članstvo u Izvršnom oboru HNS-a, koji donosi benefite poput cca 200.000 kn na privatni račun zbog njegovih zasluga u osvajanju srebra reprezentacije u Rusiji. Tko ga podržava? Jedan od članova Izvršnog odbora koji ga podržava, prilikom diskusije o sustavu natjecanja javno je obznanio, očito mu se omaklo, da bi neki sustav značio da je on uzalud potrošio velik novac, između ostalog na nečasne radnje, kako bi osigurao opstanak u ligi! Drugog člana Izvršnog odbora, na Skupštini MNS-a, jedan je skupštinar prozvao za namještanje utakmice. Na što je ovaj ostao “bez teksta”. Svi koji imalo prate međimurski nogomet znaju koliko je pred kraj prvenstva namještenih i kupljenih utakmica. Za predsjednika to očito nije nikakav problem, što ni ne čudi obzirom u kakvu podršku, kakvih nogometnih djelatnika, se pouzdaje. Ukoliko se pokuša formirati 4. NL s klubovima čije prijave Savez trenutno smatra valjanima, predstoji pravna bitka pred nadležnim institucijama i sportskim inspekcijama zbog grubog kršenja pravilnika i propozicija. Spor klubova, koji će angažirati odvjetnika, protiv predsjednika koji bi trebao podržavati svoje klubove. A on tri godine ne želi slušati klubove i sad te klubove javno proziva i optužuje kao nekakve buntovnike koji žele nešto napraviti “preko noći”. Nakon toga vrijeme je da se izabere predsjednik koji će brinuti o međimurskim klubovima. Koji neće brinuti da li ga uopće podržava 50% tijela kojima rukovodi. Kojeg neće podržavati oni koji namještaju utakmice i troše novac na nečasne radnje. Koji neće vladati poput faraona i jedno prijepodne odlučiti koji klubovi će na kraju sezone u koju ligu, koje će degradirati, a koje s dna ljestvice lansirati u ligu više. Koji neće ignorirati pravilnike i propozicije, mijenjati ih i kršiti ih kako mu se prohtije. Koji neće brinuti samo o svojoj fotelji u Zagrebu, već o međimurskim klubovima. NK Međimurec, Dunjkovec-Pretetinec NK Nedelišće, Nedelišće NK Omladinac, Novo selo Rok NK Dinamo, Palovec NK Centrometal, Macinec NK Sloga, Čakovec NK Graničar, Kotoriba NK Podturen, Podturen NK Polet, Pribislavec NK BSK, Belica NK Dubravčan, Donja Dubrava
Svečanom sjednicom danas je obilježena 50.obljetnica djelovanja NK “Plavi” Peklenica. Tom prigodom je tajnik Međimurskog nogometnog saveza Darko Jambrović uručio predsjedniku kluba Rudolfu Goričancu prigodno priznanje.
Uz ovu svečanost u mjesnom Domu kulture jučer i danas na obližnjem stadionu održan je i niz drugih programa. Tako je održan dvodnevni seniorski turnir na kojem su, uz domaćine, nastupili Rudar iz Murskog Središća te Sokol iz Vratišinca sa seniorskim i veteranskim sastavom, a odigrano je i nekoliko revijalnih utakmica mlađih uzrasnih kategorija.
Agilni predsjednik kluba Rudolf Goričanec podsjetio nas je na najveće uspjehe u bogatoj klupskoj povijesti.
-U proteklih 50 godina ponosimo se ulaskom u polufinale Kupa Međimurskog nogometnog saveza 2013.godine, te dvostrukim osvajanjem lige 2001. i 2003.godine. U razdoblju od 2004. do 2008.godine velike su uspjehe postizali naši pioniri i juniori. Sada smo članovi Druge županijske lige i zadovoljni smo osvajanjem četvrtog mjesta u našoj skupini, ali s obzirom na najavljene promjene sustava sljedeće sezone želimo biti još više i bolje plasirani, barem među prva tri, očekuje Goričanec.
U ovoj prigodi klub je napravio i prigodni bilten s kratkim sažetkom i najvažnijim fotografijama iz klupske povijesti.
-Osobito me veseli što je današnjoj svečanoj sjednici prisustvovao veći dio igrača prve momčadi Plavih iz 1971.godine. Danas naša seniorska momčad broji dvadesetak igrača, od čega ih je oko 80 posto domaćih, a veći broj naših mališana dio je zajedničke škole nogometa koju smo osnovali s Rudarom iz Murskog Središća, Sokolom iz Vratišinca i Torpedom iz Križovca. Imali smo u seniorskoj momčadi i jednog Brazilca, pa i Japanca, ali prednost uvijek imaju igrači ponikli u našoj sredini, rekao je Goričanec.
Jučer je, u sklopu proslave, ispečen vol na ražnju. Mravac i Cero pripremili su ga tako ukusno da je svih 600 kilograma nestalo do 15 sati. Kad je popustila vrućina zagrijala se atmosfera pod šatorom gdje su brojne okupljene zabavljali tamburaši “Kumovi“. Vrijedne žene iz Peklenice dale su svoj veliki doprinos oba dana proslave, a danas su se mogli isprobati njihovi čuveni Peklenički langoši za koje su primile i posebno priznanje Zlatni langoš.
Na nedavnoj sjednici Izvršnog odbora Međimurskog nogometnog saveza nekadašnji uspješni nogometaš, a posljednjih godina član uprave Rudara Mursko Središće Kristijan Antolović bio je protukandidat predsjedniku Saveza Mati Kljajiću u kandidaturi za mjesto u budućem sastavu Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza. Iako je nakon glasanja sa 7:5 ostao u manjini Antolović najavljuje da će nastaviti svoju borbu za interese međimurskih klubova i nogometa te bude li pokrenuta inicijativa za održavanjem Izvanredne skupštine Saveza već sada ističe svoju kandidaturu za dužnost predsjednika. Za naš portal pojašnjava razloge zbog kojih se odlučio za to.
-Posljednja sjednica našeg Izvršnog odbora medijski je prilično jednostrano prikazana i nekako se čini da je sve bilo idilično, ali smatram da dobrim poznavateljima nogometnih prilika ne moram posebno objašnjavati da odnosi nisu ni približno na takvoj razini. Posljednjih dana pokrenuti su brojni razgovori i polemike oko stanja u međimurskom nogometu, koji najbolje oslikavaju stvarnu situaciju, pa iako na samoj sjednici nisam dobio potrebnu većinu ne odustajem od toga da ovu priču privedemo kraju u interesu svih međimurskih klubova, jer smatram da se nogomet igra radi njih, a ne radi Saveza, kaže Antolović koji objašnjava zbog čega se podiglo toliko prašine oko prijave naših klubova za 4.NL Čakovec-Varaždin slijedeće sezone.
-Prije nešto više od godinu dana na Skupštini MNS-a odlučeno je da se napravi prijedlog natjecanja koji će se usuglasiti s četvrtoligašima i županijskim ligašima. Postoji pisani trag i to je lako provjeriti. Nakon toga, u proteklih godinu dana, nitko se iz Saveza nije udostojio reći niti riječ o tome. U tom periodu nitko nije našao za shodno sjesti s predstavnicima klubova, koji se, s obzirom na situaciju, iz dana u dan bore za opstanak, pa im je vrlo važno da sustav bude prilagođen njihovim potrebama i mogućnostima. Nitko nas nije pitao imamo li mi kakve prijedloge, niti je o tome s bilo kime razgovarala Natjecateljska komisija. Sve to izazvalo je veliki revolt i nezadovoljstvo klubova, koji cijelo proljeće traže sastanak s predsjednikom Kljajićem, a situacija je kulminirala tijekom svibnja. Tada su, naime, klubovi doznali da je bez njihovog znanja i konzultacija s njima predsjednik Kljajić s predstavnicima varaždinskog Saveza potpisao ugovor o nastavku natjecanja u Međužupanijskoj ligi za još godinu dana, pojašnjava Antolović razloge koji su doveli do bunta većine četvrtoligaša.
-Ta liga postala je nezanimljiva i financijski neisplativa, posebno u okolnostima kada smo, veći dio sezone, igrali bez gledatelja. Troškovi su veliki, a prihoda, za vrijeme korona krize, praktički nije bilo. U završnici prvenstva dešavalo se da su pojedine momčadi na utakmicu dolazile s 9 igrača, što dovoljno govori koliko je ozbiljan bio odnos nekih klubova prema ovom natjecanju. Zbog toga se većina klubova, ne videći drugo rješenje, nije prijavila za sljedeću sezonu. Od 9 klubova koji su igrali ove sezone i Graničara iz Kotoribe, koji je to pravo stekao za iduću sezonu kao prvak Prve županijske lige, prijavili su se samo Mladost Komet iz Preloga i Dinamo iz Domašinca. Kada se vidjelo da vrag uzima šalu prošlog petka su konačno predstavnici Saveza, predvođeni predsjednikom Kljajićem, sjeli s predstavnicima klubova i tada je obećano produljenje roka do ponedjeljka te ponovni razgovor s klubovima u utorak. Međutim, ponovno mimo znanja klubova, jedan član Izvršnog odbora MNS-a u ponedjeljak je nazvao predstavnike varaždinskog saveza i zatražio izmjenu pravilnika kojom se nastup u Četvrtoj ligi omogućava i onim klubovima iz Prve županijske lige koji su plasirani ispod petog mjesta. Istovremeno, predstavnici Saveza započeli su nazivati samo određene klubove iz Prve županijske lige, dok drugi, primjerice Venera koja je itekako raspektabilan klub i sigurno bi bili zainteresirani za takav prijedlog, uopće nisu kontaktirani. Zato jasno i glasno treba reći da je mjesto u Četvrtoj ligi većinom ponuđeno klubovima s područja Grada Preloga. Sličan scenarij odigravao se i prošle sezone. Kada su klubovi koji su iskazali svoje nezadovoljstvo vidjeli na koji im se način radi iza leđa i da je obećanje o razgovoru u utorak na podmukli način pogaženo tada su i oni podnijeli prijavu, ali nakon službeno određenog roka. U utorak je Izvršni odbor NS Varaždin dao suglasnost za prijavu 6 međimurskih klubova, odbivši prijave Hodošana i Sloge Štrigova te odlučili da će liga slijedeće sezone biti sastavljena od 8 varaždinskih i 6 međimurskih klubova (iako smo dosada imali 9 predstavnika). Vidjet ćemo kako će se u konačnici sve rasplesti, jer je za predstojeći tjedan najavljena nova sjednica Izvršnog odbora na kojoj će se ponovno raspravljati o ovoj temi, ali pitanje je koliko prostora postoji za promjene, jer se one ne mogu dogoditi bez suglasnosti varaždinske strane. U svemu tome treba napomenuti da je najavljenom reorganizacijom ukupnog sustava natjecanja predviđa gašenje te lige sljedeće sezone, iznosi nam svoje informacije Antolović i pojašnjava motive koji su ga naveli da se založi za promjene.
-Ja sam već ranije želio na sljedećoj Izbornoj skupštini podnijeti kandidaturu za predsjednika, jer sadašnja situacija nije dobra. Postoji grupa ljudi koja smatra da je Savez njihov, a s druge strane ne provede se praktički nikakve aktivnosti kojima bi se pomoglo klubovima. Dovoljno je samo usporediti koliko su u proteklom razdoblju od HNS-a dobili klubovi s varaždinskog područja, a koliko međimurski. Mi nismo dobili praktično ništa. Hvalimo se igralištem s umjetnom travom na SRC Mladost, a njega je, s otprilike 70 posto, isfinancirao Grad Čakovec. Što smo dobili osim toga, lopte? Klubovi su u izuzetno teškoj situaciji i svi ljudi koji rade u njima potvrditi će da jedva spajaju kraj s krajem preživljavajući na pomoći jedinica lokalne samouprave i rijetkim donacijama dobrih ljudi. Kada se tome doda izostanak bilo kakve komunikacije s klubovima ili izbjegavanje razgovora kao što je bio slučaj proteklih godinu dana, ne čudi kada bukne nezadovoljstvo poput ovog sada kod četvrtoligaša. Smatram da su predsjednik i komisije tu prije svega radi klubova, a lako se može provjeriti koliko puta se većina komisija sastala u protekle 3-4godine. Isto tako nedopustivo je da sam predsjednik, unutar mandata, ne obiđe bar jednom svaki klub, što dosada nije bio slučaj. Situacija koja je dovela do bunta četvrtoligaša tinjala je mjesec dana i trebalo je problem rješavati mnogo ranije, ali predsjednik se u razgovore uključio tek po povratku s Europskog prvenstva. Nastavimo li takvim trendom neminovno će doći do gašenja većeg broja klubova. Kada pojedini članovi Izvršnog odbora počnu govoriti o tome ili klubovi započnu međusobno razgovarati o modalitetima koji bi poboljšali ukupni sustav tada se na njih gleda kao neprijatelje Saveza i takvi se prijedlozi a priori odbacuju, naglašava Antolović koji ukratko iznosi i svoja razmišljanja o tome kako bi vodio Savez bude li u prilici.
-Smatram da Izvršni odbor MNS treba osvježiti. Dio članova tu je već godinama i dolaze na sjednice samo podići ruku. Vrijeme da njihovo mjesto zauzmu mlađi i sposobniji ljudi. Jednako tako u ovom bi tijelu trebali sjediti ljudi koji ne gledaju samo vlastiti ili interes svojih klubova, nego cjelokupnog međimurskog nogometa. Zanimljivo je da su neki članovi Izvršnog odbora uoči posljednje sjednice govorili vrlo negativno o predsjedniku Kljajiću, a potom glasali za njega. Naravno da se nameće pitanje koji su ih interesi naveli na to? Osim sustava natjecanja prilagođenog potrebama klubova, Međimurski nogometni savez trebao bi voditi računa i o njihovoj budućnosti. Sve je manje djece na nogometnim terenima, sve je više sadržaja koji im se nude, pa baš kao što je došlo do povezivanja škola nogometa tako bi trebalo predvidjeti situaciju u kojoj će se spajati pojedini klubovi, što je, ipak, mnogo bolje nego da se jednostavno ugase. Zbog svih tih razloga trebalo bi maksimalno raditi i na podizanju ukupne nogometne infrastrukture. Dovoljno je pogledati kako su je uredili u susjednom Prekmurju ili pograničnom pojasu u Austriji kuda odlazi značajan broj međimurskih nogometaša. Jedinice lokalne samouprave čine što mogu, ali bi na ovom planu Savez trebao biti snažna podrška klubovima u osmišljavanju i prijavi projekata koji bi pridonijeli podizanju kvalitete i poboljšanju uvjete na nogometnim stadionima uz primarno korištenje novca iz EU fondova, poručuje Antolović.
Gradonačelnik Grada Varaždina dr. sc. Neven Bosilj obišao je Aquapark čiju je realizaciju Grad i financijski podržao kako bi se obogatila ponuda zabave i rekreacije namijenjena građanima. Prilikom obilaska popularnog kupališta je rekao: “Nadam se da će naši mališani uživati u tom sadržaju. Najvažnija je sigurnost pa će ovaj objekt biti čuvan 24 sata, a istovremeno će biti angažirano po troje zaštitara i spasioca. Cilj nam je da se svi dobro zabave, otpuste i uživaju! – rekao je gradonačelnik Bosilj i prokomentirao izjavu Verice Vitković, načelnice Općine Trnovec Bartolovečki koja se, potaknuta dobrom voljom nove Gradske uprave, založila za suradnju svoje Općine s Gradom na razvoju kontinentalnog turizma povezanog s Aquacityem: Aquacity dijelimo s općinom Trnovec Bartolovečki i neminovno je da surađujemo što mi i želimo. Mislim da će ta suradnja u budućnosti biti plodonosna jer mi imamo ozbiljnih planova s Aquacityem. U likvidaciju ide tek tvrtka Aquacity koja je nagomilala 5 milijuna kuna minusa, ali ovaj prostor ima ogroman potencijal kojega ćemo zajedno s partnerima privesti već za slijedeću sezonu svrsi na takav način da će to biti najljepše kupalište kontinentalne Hrvatske. – zaključio je gradonačelnik Bosilj.
Željko Kušter, direktor JU Gradski bazeni koja upravlja i s kupalištem Aquacity pojasnio je kako će Aquapark raditi od 10 – 20 sati, te da je osigurana spasilačka i zaštitarska služba.
Ulaz na kupalište Aquacity je besplatan, a korištenje Aquaparka će se naplaćivati jedan sat 30, dva sata 50, a cjelodnevno korištenje 90 kuna po osobi.
Članovi Društva vinogradara i vinara Međimurja „Hortus Croatiae“ Štrigova ovog vikenda otvorili su svoje kušaone vina na manifestaciji GO!VGOrice. GO!VGOrice je manifestacija koja će se održati jednom mjesečno i u kolovozu i rujnu, a s ciljem približavanja vinarija i vina zaljubljenicima u vinsku kapljicu i finu hranu. Svaka od vinarija osmislila je svoj individualni program od vođenih degustacija do uživanja u sljubljivanju hrane i vina. Svi zaljubljenici mogli su uživati ne samo u vinskoj kapljici i domaćoj hrani već i u netaknutoj prirodi i prekrasnim međimurskim bregima.
Vrata svojih podruma otvarili su: Vinarija Cmrečnjak, Vinarija DK Dvanajščak – Kozol, Izletište Vinska kuća Hažić, Vinarija Kocijan, Vina Medenjak, Vinarija Štampar. Sljedeće druženje međimurski vinari zakazuju za početak kolovoza, 5.-7. srpnja 2021. godine kad će se priključiti i Vinarija Medenjak.
Trebalo je uložiti veliki napor da se u subotu u čakovečkom restoranu Pomodoro okupi barem trećina onih koji su se od Gimnazije „Josipa Štolcera Slavenskog“ Čakovec rastali s diplomom u ruci prije pola stoljeća. Od onda su se sastajali svake pete godine, a ove je to bilo u posebnim epidemiološkim prilikama. Najuporniji i najhrabriji su došli, od onih najbližih pa do onih koji su za nekoliko sati druženja „potegnuli“ i više stotina kilometara.
-Koga nema, može se i mora bez njega, rekla je jedna od njihovih razednica dr. Mira Keremek koja je uz kolegicu Veru Habek, prof. biranim riječima pozdravila skup „posebnih“. Istaknule su kako su bili i ostali generacija upornih učenika, upornih boraca kroz školovanje, boraca kroz život stvorivši si ugledna zvanja i još uglednije obitelji.
Tema ovogodišnjeg okupljanja, uz neizostavno evociranje minulih „pikanterija“ bili su unuci jer su oni u ovom trenutku najveći ponos slavljenika. Ovoga puta nije se ostajalo do jutranjih sati. Priče su skraćene, a i godine više nisu dozvolile druženje dulje od ponoći, no to ne znači da ga neće biti ponovo. Bit će, obećali su si već dogodine jer vrijeme prebrzo juri….., a još si ipak nisu sve rekli, svega sjetili.
Šetero nedostaje na fotografiji, a sigurno bi došli, jer im je život prerano prekinut. Sjetili su ih se s pijetetom, a riječi zahvale su uputili Jadranki Makovec (Grgan) i Željku Šinku što su ih ispjeli okupiti.
