Antonia Ružić od danas je i službeno 51. igračica svijeta. Uz vrhunske rezultate koje postiže u kontinuitetu, tome su uvelike pridonijeli i bodovi koje je osvojila ulaskom u četvrtfinale prošlotjednog Mastersa u Dubaiju. Iako se, sa svojim timom, tek jučer vratila s puta, Tonka je već danas bila na treningu u balon dvorani svog matičnog TK Franjo Punčec iz Čakovca. Uz roditelje, s njom je bio i Tomislav Hublin koji je, uz Juraja Dusparića, dio trenerskog dueta zaslužnog za Tonkine rezultate i napredak. Potvrđuje to i titula najbolje hrvatske seniorke za prošlu godinu koja joj je dodijeljena na prigodnoj svečanosti, sredinom studenog, u Varaždinu, kada su Dusparić i Hublin proglašeni trenerima godine.

Za naš portal Tonka se osvrnula na čudesnu bajku iz Dubaija, kao i planove za nastavak sezone, a na početku nam je rekla kako se osjeća kao dio Top 50 društva (jer nismo htjeli sitničariti za jednu poziciju).

-Zadovoljna sam, jer je iza tog rezultata puno rada i drago mi je što sve to dolazi na naplatu. Drago mi je što sam na Mastersu odigrala vrhunske mečeve protiv top igračica, jer je to i meni pokazatelj da ja to mogu. Sretna sam radi cijelog mog tima, svoje obitelji i osobno, jer smo radili za to otkada sam počela trenirati.

Rekla nam je i kakvi su dojmovi nakon tjedna iz bajke.

-Bio je to stvarno turnir iz snova. Nakon poraza u prvom kolu kvalifikacija nisam ništa očekivala, jer sam bila trinaesta ili četrnaesta „na čekanju“. U Dubaiju smo ostali samo radi igre parova, jer sam s Petrom Marčinko čekala hoćemo li igrati u toj konkurenciji, a onda smo dobile priliku i u pojedinačnom dijelu. Drago mi je što sam dobila tu drugu šansu te je iskoristila na najbolji mogući način.

Tonka je na Touru već pet godina, ali tek nepunih godinu dana u kontinuitetu igra na WTA turnirima. Zanimalo nas je smatra li da je njezin proces prilagodbe na svjetsku elitu završen.

-Na neki način i je i nije. Svako usavršavanje je teško, dolaziš u nešto novo, okolina je nova, turniri su novi, ali sad sam većinu toga prošla i vidjela kakvi su uvjeti. Još uvijek ima dosta toga što treba usavršiti, ali je definitivno lakše nego ranije. Sada već znam kako ući u te turnire, kako se postaviti i prošla mi je godina puno pomogla u adaptaciji na WTA Tour, tako da mislim kako mi za potpunu prilagodbu treba još malo.

Govorila je i o tome koliko su mečevi na ovoj razini psihološki zahtjevni.

-Neki mečevi su sigurno psihološki teži nego fizički. Dobro je što u mečevima protiv bolje rangiranih igračica nema tako velikog pritiska, jer ni očekivanja nisu prevelika, za razliku od susreta protiv slabije rangiranih tenisačica gdje se očekuje da pobijediš. U tim dvobojima ponajprije želim pokazati svoj najbolji tenis i vidjeti na kojoj sam razini u odnose na suparnice iz samog svjetskog vrha. Nervoza je, svakako, prisutna, jer si na velikoj pozornici i igraš protiv najboljih, ali drago mi je što se vidi kako sam u tim mečevima sve mirnija i igrački se nastojim prikazati u najboljem mogućem svjetlu.

S Tonkom smo razgovarali i o tome koliko je rada i truda uloženo u njezina postignuća.

-Ljudi u pravilu gledaju tvoju igru na terenu, a malo ih vidi koliko je rada iza toga, koliko je tu problema ili nekih drugih okolnosti za koje znaš samo ti i tvoj najuži krug. Zato me veseli što smo u Dubaiju ostali dva dana duže, razgledali ga i posjetili neke atrakcije, jer za vrijeme turnira to ne mogu, s obzirom da moram biti maksimalno koncentrirana na ono što me očekuje. Tako da smo se, ovog puta, uspjeli malo i opustiti, podružiti se i mogla sam malo odmoriti glavu. Jutros sam već na treningu, jer takav je teniski život, u četvrtak letim za SAD, ali to je dio naše svakodnevnice, dio prilagodbe o kojoj sam govorila i s vremenom se privikneš na to.

Mnogi komentiraju Tonkinu igru i servis, pa smo je pitali što bi još ona sama popravila.

-Mislim da mi je servis u Dubaiju stvarno bio dobar, ali želim da to bude kontinuirano i još bih ga malo popravila. Možda ću preuzimati i malo više rizika na drugom servisu da me suparnice toliko ne napadaju u tom dijelu igre. Zadovoljan sam trenutnom igrom, ali znam da to može biti još bolje. Želim još više ulaziti u teren i voditi igru cijeli meč, pa ćemo vidjeti kako će onda biti.

Tonka je već godinama najbolja sportašica Međimurske županije i Grada Čakovca, pa smo je za kraj pitali koliko joj to znači.

-Puno mi to znači, jer mi je najljepše kad mogu biti inspiracija mladima da se bave tenisom ili nekim drugim sportom. Prije desetak godina i ja sam gledala svoje uzore na televiziji i željela biti poput njih jednog dana. Mislim da je sport važan i dobar za mlade, kako zbog zdravlja, tako i radi razvijanja radnih navika. Koliko je god Međimurje malo, toliko je, istovremeno, veliko zbog svojih ljudi i uvijek s ponosom ističem da dolazim odavde. Samim time, priznanja koja dobivam u svojoj sredini za mene imaju veću ulogu i tim mi više znače. Zahvalna sam svima koji me podržavaju i nadam se da ću još dugo Međimursku županiju, Grad Čakovec i svoju Orehovicu moći predstavljati u najljepšem svjetlu.