Učenici trećih razreda Osnovne škole ‘Petar Zrinski’ Šenkovec prošlog su tjedna, 19. veljače 2026. godine, nastavu prirode i društva upotpunili nezaboravnim putovanjem kroz povijest. U sklopu terenske nastave posjetili su Riznicu Međimurja u Čakovcu, gdje su na poseban i interaktivan način upoznali bogatu baštinu svoga kraja.
Već na samom ulazu u atrij Staroga grada dočekao ih je snažan prizor – spomenik oproštaja Katarine Zrinske od supruga Petra Zrinskog i brata Frana Krste Frankopana prije njihova odlaska caru u Bečko Novo Mesto. Upravo na tom mjestu započela je priča o slavnoj zrinsko-frankopanskoj povijesti koja je obilježila Međimurje i Hrvatsku.
Tijekom razgleda stalnog postava učenici su otkrivali kako se razvijao Stari grad od 13. stoljeća do današnjih dana. Vidjeli su kako je nekada izgledala palača te na koji se način mijenjala kroz stoljeća. Posebno uzbuđenje izazvala je legenda o pozoju – mitskom zmaju za kojeg se vjerovalo da je odgovoran za elementarne nepogode, osobito potrese. Najhrabriji su čak dotaknuli njegov rep! Nimalo manje zanimljivo nije bilo ni iskustvo „boravka” u tamnici, gdje su mogli osjetiti kako je nekada izgledao život zatvorenika. Doznali su i tko su zapravo bile vještice te kako su nastajale priče i optužbe koje su obilježile mračne dijelove prošlosti.
Poseban dio posjeta bila je radionica „Mali licitari”. Učenici su se upoznali s tradicijom izrade licitarskih srca, jednim od prepoznatljivih simbola hrvatske kulturne baštine, te su i sami sudjelovali u izradi. Kreativnost i dječja mašta došle su do punog izražaja, a osmijesi na licima govorili su više od riječi.
Nakon obilaska Riznice uslijedila je kratka šetnja središtem Čakovca. Razgledali su spomenike Nikola Šubić Zrinski, poznatom kao Sigetski, te Nikola Zrinski Čakovečkom. Zastali su i kod Doma sindikata, nekadašnjeg casina, te kod crkve svetog Nikole sa samostanom, jednog od prepoznatljivih sakralnih zdanja grada. Puni dojmova i novih saznanja, učenici su se vratili u školske klupe. Gradivo koje su učili na nastavi sada su mogli povezati sa stvarnim prostorom, predmetima i pričama. Poseban ponos osjećali su jer su prepoznali mnoge povijesne činjenice i likove o kojima su već učili.
