Marijana Harča vedra je i pametna 21-godišnja djevojka iz Donje Dubrave koja želi sve što i njezini vršnjaci – prijatelje, ljubav, poslovne prilike, poštovanje… Život joj je međutim sve to otežao kad se, igrom slučaja, rodila dva mjeseca prerano te zadobila krvarenja na mozgu i oboljela od cerebralne paralize.

Prema medicinskom priručniku, „cerebralna paraliza je stanje koje se odlikuje lošom kontrolom mišića, ukočenošću (spazmom), paralizom i drugim neurološkim manjkavostima koje nastaju uslijed oštećenja mozga tijekom trudnoće, za vrijeme i poslije poroda, odnosno prije pete godine života.“

Marijana je pohađala vrtić, osnovnu školu te Srednju ekonomsku školu u Čakovcu. Njezine ocjene? Pretežno petice! U srednjoj školi prosjek ocjena bio joj je – 5.0. No, njezino djetinjstvo obilježili su i odlasci na kliniku Goljak u Zagrebu, Varaždinske toplice, jahanje i kućne terapije. Dok je bila mala zaigarana 4-godišnjakinja, tri puta je bila na operaciji tetiva, pri čemu je dva mjeseca provela u gipsu.

– Liječnici su nam govorili da bi mogla samostalno prohodati do 8. godine, međutim unatoč trudu Marijana to nažalost nije uspjela i danas hoda ili uz pridržavanje za drugu osobu ili uz pomoć hodalice – rekla je njezina majka Sonja.

Marijana bi sebe opisala kao komunikativnu, društvenu, veselu i emotivnu osobu. Tim više joj teško pada kad joj na ulici netko okrene leđa i ne želi je ni pogledati, što, kaže, u malim sredinama nažalost nije rijetkost jer ljudi teško prihvaćaju nekoga tko je drukčiji.

Oni koji je ignoriraju očito ne znaju da je riječ o pametnoj i dragoj osobi, odličnoj učenici i marljivoj djevojci u čijem je malom tijelu toliko života i volje! Marijana obožava čitati knjige, piše pjesme i voljela bi da može objaviti svoju zbirku pjesama. Voli čitati priče djeci. Obožava igru sa svojim psima, Pepom i Rexom, koji su joj, kaže, velika emocionalna utjeha.

– Puno toga u mom životu nedostaje, ali smatram da se ne treba predati! – kaže Marijana, a njezine osjećaje najbolje pokazuju njezine dirljive pjesme, od kojih vam donosimo jednu na fotografiji.

Kod kuće se trudi biti što samostalnija, a što ne može, pomogne joj mama.

– Sudjelujem u kućanskim poslovima koje mogu raditi, na primjer režem povrće, paniram meso… Vježbam na pilates lopti… Velika podrška su mi mama Sonja, tata Stjepan i stariji brat Miroslav – kaže te dodaje kako važan dio njezina života čine i prijateljice koje je stekla u srednjoj školi.

– U osnovnoj školi me djeca baš nisu prihvaćala, no sa srednjom školom život mi se promijenio na bolje. Ljudi oko mene bili su mi velika potpora, kako moji vršnjaci, tako i profesori i školsko osoblje – opisuje nam Marijana, koja danas aktivno traži posao, međutim, potraga se čini dosta obeshrabrujuća.

– Voljela bih raditi u svojoj struci, kao ekonomistica, ali nije uvjet. Mogla bih raditi i bilo što povezano s pisanjem (uspješno tipkam na računalu s jednom rukom). No, svi mi odbijaju zbog cerebralne paralize.

Bilo bi dobro da se ljudima s poteškoćama da prilika da se dokažu i omogući im se barem prilika za normalnim radom i životom. Nije toliko važan niti novac koliko vrijeme provedeno s ljudima, socijalni kontakti, nekakvo događanje… – ističe Marijana Harača.

Njezina majka Sonja dodaje da djeca u Hrvatskoj nemaju jednaka prava što se tiče odrastanja, školovanja i zapošljavanja i država bi trebala ozbiljno poraditi na tome.

Marijana inače nije jedina osoba s invaliditetom u svom mjestu. Prema najnovijim podacima HZJZ-a od 9. rujna 2021. godine, na području Donje Dubrave stanuje još čak 204 osoba s nekom vrstom invaliditeta.

U Međimurskoj županiji danas živi 14.605 osoba s invaliditetom, 7802 muških (53%) i 6803 ženskih (47%) te čine 13,4% ukupnog stanovništva. Najveći broj osoba s invaliditetom, njih 7202 (49%) je u dobnoj skupini od 20 do 64 godina.

Dosadašnji predsjednik Nogometne škole Međimurje – Čakovec Dean Panić dao je neopozivu ostavku i prije nego je održana izvanredna skupština u prostorijama NK Jadran Štefanec. Novi predsjednik je Bruno Matotek.

“Poštovani,

ovim putem Vas obavještavam da s današnjim danom podnosim neopozivu ostavku na dužnost predsjednika Nogometne škole Međimurje – Čakovec. U proteklih 11 godina dao sam cijeloga sebe u razvoj i napredak naše nogometne škole te promicanje svijesti da samo rad i ulaganje u mlade nogometaše mogu dugoročno jamčiti budućnost međimurskog nogometa. Posebno me veseli što smo, uz prvoligaške domete naših muških selekcija, slične rezultate ostvarili i s djevojkama te izborili Prvu HNL što je kruna tog rada. Zahvaljujem svim svojim suradnicima, od stručnog stožera do Izvršnog odbora i Skupštine, na ogromnom trudu koji smo zajednički uložili u postizanje tog cilja. Jednaku zahvalnost dugujem i svim roditeljima te polaznicima škole koji su nam bili partneri u realizaciji naših programa. Duboko cijenim i podršku koju su nam iskazivali Međimurska županija i Grad Čakovec, kao i svi sponzori i donatori koji su prepoznali vrijednost ovog projekta. Povodom 10.obljetnice vođenja škole prošle godine sam naglasio da ću se uvijek zalagati za sve ono što nas povezuje i spaja. Budući da su ta kohezija i jedinstvo narušeni, odlučio sam se povući s ove dužnosti. Nogometna škola Međimurje – Čakovec u meni će uvijek imati prijatelja i navijača, kao i svi projekti usmjereni podizanju kvalitete rada s mladim nogometašicama i nogometašima.
S poštovanjem”,
Dean Panić

Opširnije sutra.

Svjetski dan učitelja, 5. listopada, u međimurskim osnovnim i srednjim školama obilježen je na različite načine. Tako su djelatnici Osnovne škole Donji Kraljevec toga dana (u utorak) organizirali zanimljiv izlet u vinorodni dio Međimurja. Njih četrdesetak najprije je posjetilo Sveti Marti na Muri, mlinarsku kuću u Žabniku, skelu na Muri, a uz ostalo, zastali su i u Vinskoj kuću Hažić u Jurovčaku.

U ime obitelji, pozdravila ih je Tatjana Hažić, ukratko ispričala o povijesti njihovog gospodarstva, a onda im ponudila sok od jabuka iz vlastite proizvodnje te vrhunska vina iz njihovog podruma.

U veselom razgovoru, učiteljice i učitelji prisječali su se dogodovštine iz razreda, a zatim dobro raspoloženi krenuli put Donjeg Kraljevca. Bio je to jedan lijepo proveden dan u bregovitom Međimurju, koje je u ovo doba godine prošarano lepezom svih mogućih jesenskih boja i opijajućim mirisima grožđa.

Kuća za odmor Gran Vista u Dragoslavcu još je 2019. godine stekla titulu najbolje kuće za odmor u Europi koju dodjeljuje European Holiday Home Association. I danas, gotovo tri godine nakon toga, obiteljska kuća za odmor obitelji Pintarić ne silazi s te ljestvice.

Termin više traži se čak godinu dana unaprijed. Sadržaji koje nudi već su uglavnom poznati, no u razgovoru s njezinim vlasnikom Ronaldom Pintarićem (46) saznali smo kako se razvijala ideja koja je običnu vikendicu u bregima pretvorila u jednu od najpoželjnijih kuća u Hrvatskoj.

– Kada je naša kuća za odmor proglašena najboljom u Europi, moram priznati, ostao sam iznenađen. U tom trenutku nisam očekivao da će oko toga izbiti tolika pompa. Nisam ni znao da je site koju je proglasio najboljom kućom za obiteljski odmor toliko relevantan. Vjerujem da ima i ljepših i boljih, no drago mi je da je upravo naša kuća dobila to priznanje. Iako je danas velika većina ljudi zaboravili na to, no čini se da internet pamti.

Poklon

Pogled na Ivanščicu i svijetla Varaždina i Ivanca koji tinjaju tokom noći, Ronaldu su se uvukao pod kožu još u mladenačkoj dobi. Kuća tako ima veliku sentimentalnu vrijednost, a u njoj je sadržana i obiteljska povijest.

– Bila je to obična vikendica, rođendanski poklon mog oca mojoj majci. Svoju mladost proveo sam na ovoj terasi. Tu sam slavio sve svoje rođendane od 16 godine. Već tada, imala je u sebi nešto posebno. Pogled na krajolik uvukao mi se pod kožu. Kada su svi u obitelji digli ruke od nje, ja sam je odlučio preurediti. Ona je trebala biti moj dugi dom, mjesto za moju obitelj. Kako je cijena investicije rasla, morao sam pronaći opravdanje za daljnja ulaganja. ˈBit će to kuća za iznajmljivanje – rekao sam.

Muzej

U prvoj fazi preuređenja, postavljalo se pitanje o dizajnu kuće.

– Kada sam osmišljao dizajn kuće, razmišljao sam da bude uređena u međimurskom stilu. U tom trenutku dobio sam savjet da kuću ipak uredim u nešto modernijem, ležernijem stilu. Stavio sam se u kožu turista. Putovao sam mnogo, a stavivši se u ulogu turiste shvatio sam da se ni sam ne bih volio osjećati kao u muzeju. Također, bitan faktor bila je egzotika. Ne bih potrošio novac na odmor u Zagorju. Ne zato što Zagorje nije dovoljno atraktivno, već zato što mi je kao stanovniku ovih krajeva poznato. Poznato imamo i kod kuće, za to se ne plaća. Vremena su se promijenila. Klasična vikendica, koncept nastao 80-ih godina, više ne prolazi. Zašto bi itko išao u šumu i gorice kad ima mnogo boljeg i zanimljivijeg izbora od toga? Odlučio sam se tako za modernu arhitekturu umjesto one tradicionalne. To je bio zgoditak.

Znatiželjnici

Ronaldova vizija kuće podudarala se s njegovim preferencijama i kriterijima po kojima i sam bira smještaje na svojim putovanjima.

– Moja pedantnost u mnogočemu je odigrala značajnu ulogu. Uložio sam u detalje i naizgled nebitne sitnice. Ubrzo su počele stizale ponude iz Njemačke, Austije, Mađarske i drugih zemalja, ali i od domaćih turista. Ohrabren njihovim interesom, u drugoj sam fazi preuređenja napravio vanjski bazen i dodao sadržaju kuće wellness zonu. Čvrsto sam odlučio i da to neće biti kuća u kojoj vas dočekujem ja u ulozi domaćina. Ponudio sam tako svojim gostima intimnu i privatnost kakvu i sam tražim na odmoru. U početku je bilo je problema sa zainteresiranim prolaznicima koji su se zaustavljali na puteljku uz kuću. Iako je kuća ograđena, ti su znatiželjnici virili u dvorište kada bih imao goste, narušavajući im pritom privatnost. S vremenom, taj se problem reducirao. To je nedostatak u našoj turističkoj ponudi, a vezan je za naš mentalitet. ˈNe zaviruj u tuđa dvorištaˈ, mudra je poslovica.

Očinstvo

Ronald Pintarić otac je troje djece, sina Roka (18) koji mu pomaže u održavanju kuće, te kćerka Hede (13) i Asje (11). Osluškivanje potreba i želja svoje djece pomoglo mu je da u kuću za odmor uključi zabavne sadržaje predviđene svakom uzrastu.

– Rukovodio sam se potrebama svoje djece, pa tako kuća ima sadržaje za sve uzraste. Iako je kuća prvotno trebala biti rezervirana za nas, sada u nju dolazimo povremeno. U svojoj kući ja sam više samo domar, no vlasnik – govori nam Ronalad kroz smijeh.

Škrtost

Razvoj turizma u Međimurju posljednjih se godina zahuktava, a R. Pintarić kao senior na ovom poslu istaknuo je nekoliko savjeta za sve one koji primišljaju o intvestiranju.

– Škrtost će se primjetiti. To se vidi po istošenim ručnicima, starim otiračima i ponudi pića kojom dočekajete gosta. Investirati u kuću nije mali zalogaj, a da biste je isplatili potrebno vam je najmanje 15 godina. Ovo nikada nije bio moj primaran izvor prihoda pa sam mogao uložiti nešto više novaca. Kuću sam radio po svojim kriterijima i za sebe, zato je ona neponovljiva. Svima onima koji će uložiti savjetovao bih da se izvuku iz svoje kože i stave u cipele gosta. To je jedini način da postignete objektivnost, i jedini put koji vodi do prave kvalitete, istaknuo je Ronald za kraj.