Prijepodne oblačno, povremeno s kišom. U drugom dijelu dana više suhog vremena, a sa sjevera dolazi i polagano razvedravanje. Puhat će slab do umjeren sjeveroistočni vjetar pa će biti prohladno. Jutarnja temperatura od 7 do 9, a najviša dnevna oko 9 ili 10 Celzijevih stupnjeva.
Utorak nam donosi suho i barem djelomično sunčano vrijeme. Puhat će slab, sredinom dana ponegdje do umjeren sjeveroistočni vjetar. Jutro malo hladnije uz temperaturu od 1 do 5, mjestimice može biti magle i slabog mraza, a najviša dnevna temperatura bi trebala narasti na 11 Celzijevih stupnjeva. Čini se da bi i u nastavku tjedna bilo većinom suho.
U 433. emisiji „Školska liga“ Sportske televizije napravljen je prilog o Općini Donji Kraljevec i Košarkaškom klubu Donji Kraljevec, koji već 50 godina puno ulaže u rad s mladim talentima.
Emisija na početku ukratko predstavlja Općinu Donji Kraljevec, poznatu po Centru dr. Rudolfa Steinera i KK Donji Kraljevec, zatim slijede izjave načelnika te općine, Miljenka Horvata, koji govori o općini i njezinim sportskim uspjesima, nakon čega slijede i razgovori s trenerima KK Donji Mihaljevec.
KK Donji Kraljevec je tijekom svojeg postojanja osvojio mnogo značajnih nagrada. Među ostalim, 2017. i 2018. godine osvojio je dva kadetska naslova prvaka lige koja uključuje klubove Međimurja i Varaždinske županije, te jedan juniorski u istom tom okviru natjecanja, osvojen 2019. godine.
– Što se tiče samog početka košarke u Donjem Kraljevcu, sve je krenulo već sada davne 1970. godine, kada je sportski zanesenjak, koji je više-manje zaslužan za sav sport u Donjem Kraljevcu, gospodin Vilko Šercer, napravio košarkaško igralište uz samu školsku zgradu OŠ Donji Kraljevec. On je postavio koševe na zemljanoj podlozi, a teren se zvao Grbavica – rekao je predsjednik i trener KK Donji Kraljevec Mihael Ružić u prilogu.
Istaknuo je i kako je klub 1970-e proveo u afirmiranju košarke na našem području dok već 1980-ih imaju prve rezultate, gdje su osvajali prvenstva Međimurja, krenuli s igrama juniorke kategorije te imali dva igrača koja su završila u Zagorje Tehnobetonu, koji je u to vrijeme bio vrlo jak klub na tom području, do 1990-ih i 2000. godine, gdje stvarno dolazi do afirmacije košarke na tom području.
– Pod vodstvom klupskih trenera Mihaela Ružića, Dine Lepena i Davida Ivanovića ostvarena su i dva povijesna uspjeha školske košarke OŠ Donji Kraljevec, koja se sa svojih stotinjak učenika u 4 godine čak dva puta plasirala na državno prvenstvo, jednom osvojivši 5. mjesto u državi.
Vrijedno je istaknuti da je klub kao priznanje za kvalitetan i kontinuiran rad u slavljeničkoj godini tj. 50-oj obljetnici dobio nagradu“ Franjo Punčec“ koju dodjeljuje Zajednica sportskih udruga i saveza Međimurske županije. Prvih 50 godina kluba je prošlo i u klubu se izmijenilo nebrojeno mnogo entuzijasta, sportskih zaljubljenika, mladih, djece, i svi oni imaju lijepe uspomene koje će zauvijek pamtiti – istaknuto je u prilogu. Pogledajte!
Rahela Škvorc iz Palovca vaš je odgovor na pitanje kako pronaći najbolju verziju sebe. Ona je tu za vas, žene, da vam pokaže da u svakoj prilici i trenutku možete izgledati divno, zadovoljno i sretno. A to je upravo ono što svakoj od nas treba. Dašak sigurnosti s kojom ćemo lakše kročiti kroz život, a dovoljno samopouzdanja da znamo koliko zapravo vrijedimo. U svemu tome, Rahela svima pristupa jednako. Nitko nije samo slovo na papiru. Za nju svaka žena ima vrijednost, a tu vrijednost valja iskazati kroz stil. Njezin stil prožima se kroz nakit kakav izrađuje, modu koju voli i posao vizažistice kojeg radi sa srcem. Uz to, ovdje je na jednom mjestu ponuda i za odrasle dame i za male fashionistice, a upravo su i Raheline male curice najzaslužnije za cijelu Makeupland čaroliju!
Pročitajte njezinu priču i što nam je sve otkrila!
Kako ste započeli svoju priču, shvatili čime se želite baviti?
Ne mogu izdvojiti neki aha-trenutak kad sam shvatila čime se želim baviti. Više je to bio put prema ostvarenju toga, negoli odluka. Oduvijek volim modu, ljepotu, dizajn, umjetnost, oduvijek sam htjela biti dio tog svijeta i tražila sam način da sebi to ostvarim. Oduvijek volim emisije o makeoveru i modne revije i znala sam da ću jednog dana raditi nešto slično. Imam snažnu emocionalnu vezu sa svojim haljinama i nakitom i uz odjeću me vežu brojne uspomene i emocije. Pamtim događaje prema tome što je tko imao obučeno. Znam i točan popis svega u ormaru svojih prijateljica i mogu im sa sigurnošću reći što su kad nosile. Uvijek sam prije izlazaka šminkala prijateljice i pravila im frizure. Nešto što me najviše tjeralo da se bavim ovim poslom je kategorizacija prema kojoj žena može biti lijepa ili pametna. Na neki sam način zahvalna takvim zatucanim ljudima, jer su u meni probudili inat da im dokažem da nisu u pravu i da žena može biti sve što želi i da njena maskara ne umanjuje njen IQ.
Odakle ljubav prema modi, nakitu i šminkanju?
Šminka mi je prva ljubav, zapravo dio mene. Ne pamtim da li sam ikad izašla iz kuće bez šminke. Daje mi samopouzdanje i tu želim naglasiti da šminka mora biti u službi naglašavanja ljepote, a ne skrivanja lica. Makeuplandnije samo moj salon, to je odraz mog svjetonazora i mog poimanja žene. Kakve god da jesmo i kakav god da je naš osobni stil, trebale bismo biti dame.
Kako u ženama potaknuti ono najbolje kada je u pitanju modni stil, da one same budu zadovoljne sobom, sretne, zadovoljne?
Želim osnažiti žene, a to činim svojim radom i kreacijama. Svi mi želimo biti viđeni, želimo da se naš glas čuje. Ako naša vanjština ne odražava naš identitet, ljudi nas neće shvatiti. Mi svojim stilom poručujemo tko smo i zahtijevamo kako će nas ostali percipirati. Ne poznajem nijednu ženu koja ne želi biti atraktivna, poznajem samo one koje se ne znaju izraziti svojim stilom. Ja sam tip žene s motom “bolje overdressed, nego underdressed”, no brojne žene čuvaju najljepše komade nakita i najglamuroznije haljine za neke prilike kojih se ni ne dočekaju. Razlog – misle da nisu vrijedne da uslijed obične srijede izgledaju kao najbolja verzija sebe. Treba se odvažiti, jer glamur nije luksuz, glamur je stanje uma.
Tko je Vaš uzor? Možda netko poznat u kome vidite inspiraciju, žena koja je pravo oličenje stila, elegancije i ženstvenosti?
Uvijek sam htjela biti snažna žena i još kao tinejdžerica rekla sam sama sebi da kad narastem bit ću kao Blair Waldorf. Tijekom godina inspirirale su me brojne žene, stvarne i one s tv-a (Coco Chanel, Anna Wintour, Lauren Conrad, Elle Woods, Kate Middleton, Julia Engel, Bobbi Brown…) . Posebno volim Josie Fear (Fashion mumblr) koja je za mene pojam ženstvenosti i elegancije i zapravo svega čemu težim. Dakle, ja sam mix Blair i Josie.
Izrađujete nakit koji je bezvremenski i koji su uklapa u svaki outfit, a svaki je napravljen s puno ljubavi i pažnje. Koju on poruku nosi ženama koje će ga nositi, koje će biti njegove vlasnice?
Kad kreiram nakit, također zamišljam stvarnu ženu koja će taj nakit nositi. Želim da ga doista nosi, a ne da joj stoji u ladici. Zato je taj nakit klasičan, bezvremenski. Perle nikad neće izaći iz mode. Takav nakit paše na sve outfite. Ne slijedim slijepo trendove, ali ih pratim i moj nakit ima dašak modernoga u svom klasičnom dizajnu. U zadnje vrijeme kupuju moj nakit kao poklon dragim osobama, što me posebno usrećuje, jer takvim nakitom poručujemo “cijenim te, vidim te kao damu, zato ti darujem nešto bezvremensko”. Žene savjetujem i oko odabira outfita i kupnje konkretnog nakita. Pomažem im izgraditi vlastiti modni stil, a naš stil je sve od frizure, nijanse ruža, visine pete, ukosnice,… To sam ionako uvijek radila sa svojim prijateljicama, sad sam samo podigla na viši nivo i mogu govoriti o nijansi ruža 15 minuta i biti smrtno ozbiljna oko toga, a sad polako gradim svoju zajednicu kojoj to nije dosadno, dapače, traži još takvih savjeta.
U Vašoj kolekciji nakita mogu se naći i stvarčice za male bebe i djevojčice, to jest male fashionistice?
Prvotna ideja je bila baviti se samo šminkom, no upravo ljubav prema stilu me potakla da ženama pružim i nokte i nakit, da se mogu kompletno srediti. Prvi komad nakita koji sam izradila je rajf koji sam nazvala prema Blair. Nakon što sam prvotno planirala izrađivati samo rajfove, kreativnost mi nije dala mira. Sad imam i svoje narukvice, ogrlice, naušnice, mašne za kosu… Svaki komad nakita nazovem i svrstam u “Overdressed” kolekciju(za odrasle) ili “Petite” kolekciju (za bebe i djevojčice). Pitaju me zašto biram američka imena. Razlog je banalan: zamislite da se rajf zove Dunja (primjer iz glave, isprike Dunjama, super ste mi i volim ime Dunja, zato mi je i palo napamet), a vi ste s nekom Dunjom posvađani i ne podnosite se. Sigurno nećete nositi Dunju na glavi. Manje su šanse da u svom životu imate Jessicu. Eto, zato američka imena.
Imate dvije male kćeri, hoće li one krenuti maminim stopama?
Moje djevojčice su najzaslužnije za izgradnju mog osobnog stila. Kao mama s milijardu obaveza, iz ormara svako jutro izvučem ono u čemu ću se kroz dan osjećati najviše kao ja. Nadam se da će moje kćeri na mom primjeru vidjeti da mogu što god si zacrtaju, a ako im okolina neće zbog toga pljeskati, reći ću im da promijene okolinu. Meni nije bitno čime će se baviti, samo nek se bave onim što vole i nek se ostvare kao osobe.
Čar ljepote svake žene je u njezinoj ljepoti, bez ikakvih filtera, a to vi želite pokazati ženama kroz svoj rad vizažistice?
Bilo da šminkam klijenticu ili joj uređujem nokte, ja joj pristupam kao stvarnoj osobi, a stvarne osobe imaju bore, ožiljke… I nisu hodajući filteri. Želim da iz mog salona izađu kao svoja najljepša verzija, a ne kao Photoshop.
U sav svoj rad od šminke, nakita, mode, noktiju ulažete maksimalno sebe i radite s ljubavlju, a to je ono što klijentice prepoznaju?
U svoj rad ulažem sebe, a kad radimo nešto s ljubavlju i kad u to damo svu svoju brigu, pažnju i nježnost, ljudi to vide. Kupovati handmade proizvode znači kupiti od stvarne osobe kojoj je osnovna misija usrećiti vas.
Sedmog studenog 1552. Nikola Šubić Zrinski pismom iz Čakovca javlja grofu Nadasdyju da je kralju Ferdinandu podnio molbu da ga razriješi banske Časti. U pismu napominje da kralj nije ispunio svoja obećanja, da kraljevstvo zbog stalnih turskih napada propada, da je sve što se događa na štetu njegova imena, te ga moli da se i on kod kralja zauzme za njegovo razrješenje.
Kako kralj njegovu molbu nije odmah riješio, početkom prosinca Nikola Zrinski je u Graz poslao protonotara Mihaela Ravenskog da ubrza postupak. Istodobno, iz istih razloga, razrješenje s mjesta slavonskog kapetana zatražio je Luka Sekelj. Vrlo je vjerojatno da su upravo njihove ostavke potaknule kralja Ferdinanda da poduzme odlučne korake u obrani hrvatskog kraljevstva.
Sporazumno sa zastupnicima vojvodina Štajerske, Kranjske i Koruške, odlučio je za obranu granice držati stalnu vojsku pod vrhovnim kapetanom, bojnim maršalom i ratnim vijećnicima. Ta je vojska trebala imati 4200 vojnika, a plaćale bi je Štajerska, Kranjska i Koruška. Vrhovnim kapetanom u hrvatskoj i slavonskoj krajini imenovan je Štajerski zemaljski kapetan Ivan Ungnad.
On mora u obrani surađivati s hrvatskim banom. Nakon ovih poteza kralj se nagodio s Nikolom Šubićem Zrinskim, koji je još neko vrijeme ostao u banskoj službi. Najprije mu je isplatio zaostali dug za izdržavanje vojske, a potom mu omogućio stalno držanje 600 lakih konjanika i 440 pješaka.
Vikend za nama kraj šetnice u Murskom Središću održalo se posljednje, šesto kolo 3. lige Rudar. Liga se sastojala od šest kola, a trčalo se na dvije ponuđene staze, one kraće od 3,1 km i duže od 8 km. Na svakom kolu je sudjelovalo preko 100 trkača i trkačica raspoređenih po stazama, tako da je ligu otrčalo preko 600 trkača što je fascinantna brojka spoznajom da su se ove godine još uvijek borili s korona virusom i pridržavanje epidemioloških mjera, te je odveć mnoge trkače odvratilo od sudjelovanja na istom. Uz upornost gradonačelnika grada Mursko Središće Dražena Srpaka koji se zalagao za obnovom šetnice i „uskočio“ u svakom trenutku potrebne pomoći oko organizacije lige koja je uspješno završena.
Sve u svemu dobili smo pobjednike 3. lige Rudar. Za ukupni plasman bilo je potrebno sudjelovati na najmanje četiri utrke, dok se za plasman zbrajalo pet najboljih rezultata postignutih po kolima.
Darko Okreša i Iris Jambrešić najbolji na kraćoj stazi
Na kraćoj stazi od 3,1 km ukupni pobjednik u muškoj kategoriji je Darko Okreša koji iz kola u kolo nije posustao i svaki puta bi bio među prvoplasiranima, tako da je odmah pokazao tko je vladar na ligi Rudar. Do njega na drugom mjestu smjestio se Krunoslav Jankulija, dok je borba za treće mjesto bila do samog kraja, do posljednjeg ulaska u ciljnu arenu. Borba se odvijala između Danijela Jambrošića i Mišela Janušića. Ovog puta više „sreće“ je imao Danijel koji je zasluženo uzeo 3. mjesto.
U ženskoj kategoriji na istoj stazi Iris Jambrešić je najbrža žena, koja je iz kola u kola odradila vrhunski trkači posao. Za vratom joj je puhala cijelo vrijeme Ivana Zeljko i mogli bismo im se samo nakloniti na postignutim vremenima. Kao i u muškoj, tako i u ženskoj kategoriji, naj neizvjesnije je bilo za 3. mjesto, gdje su borbu do samog kraja vodile Dubravka Horvat i Ines Novinić. Titulu brončane se na kraju okitila Dubravka Horvat.
Siniša Škvorc i Nada Siladi premoćni na 8 km
Na stazi od 8 km u muškoj kategoriji svoju premoć je pokazao Siniša Škvorc koji je zasluženo zauzeo 1. mjesto. Do njega na 2. mjestu Đorđe Šafarić i treći Darko Balić. Sva trojica su nastupila na svih šest kola lige.
U ženskoj kategoriji borba za postolja do same završnice. Nedostižna za konkurenciju je bila Nada Siladi koju je u stopu pratila Alenka Horvat koja je na kraju zauzela 2. mjesto, dok je na trećem mjestu završila Dijana Novak. Sve tri su i u kategoriji Ž40.
Vrijedne nagrade zahvaljujući sponzorima
Na samom kraju podijeljeni su pehari, medalje i pokloni po kategorijama, a Trkački klub „Rudar“ zahvalio je sponzorima koji su podržali samu ligu i to redom: gradu Mursko Središće, Međimurskoj županiji, Zlatarni Bruno Posavec, Pekari „Panis“, „Dika-Štiku“, optiki „Briljant“, „Oriflameu“, vinariji „Tomšić“, salonu za masažu „Zlatne ruke“, trgovini „Woolf“, Frizerkom salonu „Karmen“, Termama Sv. Martin, cvjećari „Krznar Trade“, Frizerskom salonu „Glamur“, Domu za starije „Ščavničar“, SRD Mura, Fortuna Agro te volonterima: Planinarsko društvo „Bundek“, DVD-u M. Središće i Križovec, Sportu za sve M. Središće, Crvenom križu, fotografu Tinu, atletskom sucu Stanislavu Stojku, zapisničarki Sandri Kos, djelatnicima Murs Ekoma, Mariji Kraljić, Daliboru Horvat, Damiru Šimunić, Dejanu Šantl, svim članovima TK Rudar i drugima koji nisu spomenuti ovdje. Kao i novinarima i lokalnim portalima koji su pratili, objavljivali najave, rezultate i fotografije.
Jesenska nogometna polusezona polako se primiče svom koncu, no to ne znači da jenjava uzbuđenje na nogometnim utakmicama.
S obzirom da nam ranije dolazi mrak, tako i utakmice počinju sve ranije pa su uspavanu nedjelju u Držimurcu oživjeli nogometaši Omladinca iz Držimurca i Spartaka iz Male Subotice.
Dvoboj je završio rezultatom 1-1. Poveli su domaćini u drugom dijelu, dok je nedugo nakon toga Spartak izjednačio pa do kraja više nije bilo promjena.
Utakmici je prisustvovalo mnoštvo gledatelja željnih vrhunske nogometne priredbe, a nakon susreta kući su zasigurno otišli zadovoljeni.
Monika Hudin samo je željela u miru sa svojim psom provesti lijep nedjeljni dan, no na povratku iz šetnje dočekao ju je šokantan prizor: – Ne znam kolke su šanse, ni zakaj pišem ovo, ali možda netko pronađe moju torbu, ili novčanik s dokumentima koji su mi danas u poslijepodnevnim satima ukradeni iz auta. Auto je bio parkiran na putu prema polju iz smjera Čakovca prema N.S. Rok dok sam bila u šetnji s psom. Razbijeno je staklo i ukradena torba s novčanikom, dokumentima, novcem i svim ostalim stvarima koje su bile u torbi… Znam da na novce mogu zaboraviti, kartice su blokirane, a usudim se nadati da mi se bar vrate dokumenti.
Monika razočarano dodaje: – Sve su to samo stvari i ja sam dobro, i Rosa je dobro i svi smo dobro, ali sam jako, jako tužna. I većina tih stvari je nebitna, ali ”bemu” sve, to su moje stvari i moje vrijeme i moj trud i nema mi ih tko dirati i uzimati i uništavati. Tužna sam, eto jako tužna.
Ukoliko imate kakve informacije o nesretnom događaju, možete se javiti njoj ili obližnjoj policijskoj postaji.
Mnogi će se složiti kako je jesen najljepše godišnje doba jer ona mnoge i razne plodove daje, mnogi stvorovi kreću na odmor, a zrnje, trsovi i voćke u zemlju se stavljaju kako bi u nadolazeće vrijeme plodove čovjeku darivali.
A bajkovita jesen je na Međimurskoj vinskoj cesti u njezinom djelu od ruba Mađerkinog brega do raspela Krista Kralja u Štrigovi kojeg smo ovog vikenda pohodili i zanimljivosti fotoaparatom zabilježili. Spuštajući se štrigovske turističke meke prema gornje međimurskoj metropoli nailazimo na upozorenje kako lokalni gavaler slavi Abrahama (50. rođendan), a preko ceste upozorenje tko grunta pazi. Onda dolazi pil s godinom uzdignuća 1914. za koju znamo kako je onda započeo I. svjetski rat sve drugo prepuštamo mislima o pojavi koja nikome nije brat (rat nikome nije brat). I onda uspomena trseku koji ovdje znači sve, radost, tugu, suze i smijeh okrjepu i snagu. Onda pak na znanje kako netko iz Slovenije prodaje vikendicu i sve što uz nju ide i onda lijepa drvena kućica tik uz hrvatsko-slovensku granicu ili meju.
V bregima, kukuružnjak pun novog zlatnog kukuruza, je rijetkost ali odlično paše uz ovakvu i ovu idilu. A onda raj za oko, mir za srce i dušu. Nekoliko kao Betlehem rodnih stabala kakija ili japanske jabuke nikoga ne može ostaviti bez reakcije i osmjeha od uha do vuha.
Kao iz bajke izgleda mladi ili novi grunt na kojemu su ostali tragovi noći vještica. Svakako jako zanimljivo i pokazuje koliko je snage i ljubavi uloženo kako bi se nešto za naše podneblje neuobičajeno izradilo. Pušipelovu biciklističku stazu sigurno u Hrvatskoj ima samo Štrigova. Autoru ovog foto zapisa najljepša slika ukazala se na samom kraju uz cestu na kojoj se nalazi ogromna Vinska kuća KOSSI.
Prije toga lijepi i zdravi autohtone sorte grozdovi uz zapušteno dvorište. Prelijepe krave simentalske pasmine kao da su čekale da ih se poslika i vjerno su pozirale. I jeste li primijetili koja stvar nedostaje? Nije baš da je stvar, ali nedostaje poput mnogih drugih stvari. Nigdje nema čovjeka. Na skoro dva kilometra nigdje nismo vidjeli čovjeka, makar smo ‘lukali’ na vinariju, Žižekov rasadnik, na vrata autora Halloweena, pak onda na Kossijev prostrani grunt i Mikecov ured u štrigovskom hramu kulture.
Ali i ovako je lijepo, pa vas zovemo da pohodite ovu turu, automobilom, biciklom ili pješice. I to već sada, čim pročitate ovaj članak. Sretan put!
Načelnik Općine Goričan Emanuel Sinković priredio je prijem za Mažoretkinje Goričan, predvođene Klaudijom Baksa i Bernardom Barač povodom iznimnog uspjeha mažoretkinja Goričan na Europskom prvenstvu u Poreču.
Čestitao im je na uspjesima, a posebno na kontinuitetu koji udruga održava. Najavio da će Općina i dalje podupirati udrugu u radu i u djelovanju. Načelnik je istaknuo kako je veliki broj djevojčica i djevojaka u mažoretkinjama koje njeguju vlastitu vještinu u tom plesu, disciplinu, ustrajnost i da bi nam bilo svima drago da tako ostane još dugo vremena. Naglasio im je da su one postale zaštitni znak i da ujedno na izniman način promoviraju Općinu Goričan, i to ne samo u Međimurju, nego i u Hrvatskoj i svijetu. Zaželio im je sreću u budućem radu kao i na narednim natjecanjima koja dolaze te pozvao sve roditelje da uključe i upišu svoju djecu u ovu prekrasnu udrugu, ovaj prekrasan sport.
Mažoretkinje Goričan kao dio Hrvatske reprezentacije natjecale su se na Europskom mažoret prvenstvu u Poreču i u konkurenciji najboljih mažoret reprezentacija Europe svojim su odličnim izvedbama osvojile europsko srebro i broncu. Grupa mlađih juniorki osvojila je drugo mjesto u kategoriji grupe s rekvizitima, a solistica Marija Blažek osvojila je treće mjesto u juniorskoj konkurenciji sola s rekvizitima.
Čestitkama se pridružuje i redakcija medjimurskog.hr!
