Poznatom čakovečkom glazbeniku Srećku Krištofiću, koji je surađivao i nastupao s velikim brojem  čitavog života muzika je najveća ljubav. Njegovim stopama krenuo je i sin Hrvoje, frontmen popularnog čakovečkog benda Genova, koji je nedavno, pod umjetničkim imenom HJER, pokrenuo i samostalnu karijeru pjesmom Za nas.

Obojici se život stubokom promijenio kada su, prije 18 mjeseci, Hrvoje i supruga Marta dobili sina Benjamina. Otada je dječji plač zamijenio note, ali djed Srećko sretno ističe da nikada nije čuo ljepšu glazbu. Okorjeli roker svoj bioritam u potpunosti je podredio Benjaminu i kada god je u prilici priskače u pomoć ponosnim roditeljima. Tako je i jutros s unukom sobu pretvorio u gradilište na kojem nije nedostajalo mehanizacije.

Unatoč slatkim brigama oko Benjamina, popularni Srejo i Hrvač već razmišljaju o novim projektima koje osmišljavaju u vlastitom tonskom studiju Lucky Music, a istovremeno svakodnevno marljivo podučavaju u čakovečkoj glazbenoj školi Garaža.

Djelatnici Gradskog društva Crvenog križa Čakovec na čelu s direktorom Kristijanom Valkajem bili su ugodno iznenađeni kada su ih iznenada posjetili operni velikani rodom iz Međimurja. Bila je tu sopranistica Berlinske opere Evelin Novak i bariton opere iz Kölna Miljenko Turk. 

– Bilo nam je izuzetno drago što su došli podržati naš humanitarni rad, a istovremeno smo dogovorili i njihov koncert, koji planiramo održati 5. kolovoza u Zmajevu vrtu, koji je u vlasništvu obitelji Valkaj u Železnoj Gori.

Riječ je o prekrasnoj ljetnoj pozornici, gdje su dosad održane brojne dobro posjećene priredbe pod otvorenim nebom, a publika uglavnom sjedi na travi.

Maglovito se sjećam dana djetinjstva kod svoje bake u Belici koja me uvijek ušuškavala u krevet uz molitvu. Dječački dani su odavno iza mene, bake već dugo nema, ali tih se večeri ipak sjećam, iako sam, odrastajući, prestao vjerovati u molitve i gotovo ih zaboravio. Vjerovao sam drugačije, gradeći u sebi neke vlastite svetinje. Poštujem, međutim, svakoga kome je vjera, u kršćanskom ili nekom drugom religijskom smislu, izbor i način života. To je, po meni, duboko osoban izvor i posve intimno ljudsko pravo koje se, naravno, ne bi smjelo nametati ili oduzimati bilo kome. Sve mi je to prošlo kroz glavu na ovaj dan koji se obilježava kao Svjetski dan molitve.

O molitvi često, u svojim katehezama, govori poglavar Katoličke crkve papa Franjo.

-Molitva je najljepši izraz vjere u Boga; vapaj koji izlazi iz srca onoga tko vjeruje i pouzdaje se u Boga. Ako ne molimo nećemo imati snage ići naprijed u životu. Molitva je kao kisik života. Molitva pripada svima: ljudima svih religija, a najvjerojatnije i onima koji ne ispovijedaju ni jednu. Molitva nastaje u tajni naše nutrine, u našim srcima i bit svake kršćanske molitve je ljubav, poručuje Sveti otac.

Poznati filozof Immanuel Kant posve je drugačijeg stava.

-Molitva, mišljena kao nutarnje obredno bogoslužje i stoga kao sredstvo milosti, praznovjerna je zabluda (fetišiziranje), jer to je samo očitovana želja prema biću kojemu nije potrebno nikakvo očitovanje nutarnje nastrojenosti željitelja, kojom se, dakle, ništa ne čini pa se, prema tome, ne izvršava nijedna od dužnosti, koje su nam naređene kao Božje zapovijedi, dakle, kojom se stvarno ne služi Bogu, kritički je pisao Kant.

Prateći duhovne seminare Zlatka Sudca 2007.godine tim hrvatskih psihijatara i psihologa je, na uzorku od 788 ispitanika koji su pohađali seminare, utvrdio da duhovnost kod njih smanjuje strah i krivnju, a molitva pozitivno djeluje na njihovo ozdravljenje i zdravlje.

Čakovečka psihologinja i predsjednica Hrvatske psihološke komore Andreja Bogdan kaže da je od postanka svijeta molitva doživljavana kao silna želja za postojanjem smisla.

-U molitvi zaboravljamo svakodnevne brige, molimo za milost, snagu i oprost. U molitvi zahvaljujemo na dobroti, razumijevanju i radosti koju su nam donijeli životni darovi. Priznanje vlastitih nedostataka, izražavanje iskrenog žaljenja, traženje oprosta i čvrsta vjera u mogućnosti promjene samog sebe daje nam snage i motivira da budemo bolji ljudi.

Molitva je istodobno najjavnija i najosobnija čovjekova aktivnost. U molitvi nikada nismo sami, u molitvi smo prihvaćeni, jednaki. Svaki je čovjek pozvan da moli, da traži i dobije pomoć i prizna svoju nemoć, potrebu, želju, grijeh.

Za mnoge je molitva utjeha,  ona nas oslobađa psiholoških okova prošlosti, daje  nadu i vrijeme za predah, odmor, ljubav i sreću, štiti od zla, bolesti, ublažava naše strahove i nesigurnosti  i poziva na činjenje dobrih djela. Ona nam pomaže da prihvatimo život i  svijet takav kakav jest, a ne da žalimo što nije onakav kakvim bismo ga željeli vidjeti  i čini nas boljim ljudima,  čista srca i čista uma.

Duhovnost kao složeni i multidimenzionalni dio ljudskog iskustva usko je povezana s fenomenom zdravlja, bolesti, liječenja i izlječenja. Brojna su znanstvena istraživanja kroz povijest potvrdila povezanost duhovnosti i poboljšanja zdravlja.

Obratili smo se i župniku Župe Svetog Antuna Padovanskog iz Čakovca fra Tomislavu Božičeku koji je svoje mišljenje iskazao u svojevrsnoj molitvi.

-Molitva je život s Bogom u ljubavi. Molitva je radosni i milosni susret s Bogom koji nas neizmjerno voli i uvijek ima vremena za nas i za naše brige. Molitva je naš odaziv na Božji glas. Molitva je razgovor srdaca: srca čovječjega i srca Božjega.  Molitva može biti: klanjanje, slavljenje, hvaljenje, veličanje, blagoslivljanje, zahvaljivanje Bogu na svemu što nam daruje. Molitvom čovjek Bogu otvara srce da čuje njegov glas (očitovanje njegove volje), da otkrije njegovu volju. Molitva je disanje duše, kucaj srca koje ljubi, govor ljubavi, govor radosti. Molitva je bila i ostala tajna svakoga tko je ostavio neki duboki i trajni duhovni utjecaj. Ona može više učiniti nego što možemo zamisliti. Pruža neopisivu snagu i moć u radu.

Na vama je hoćete li sami ili uspavljujući djecu i unuke na počinak uz riječi kojima me baka nekad učila ili ćete, kao što to sada često i ja činim, utonuti u san vjerujući u vrijednosti na kojima ste, izvan knjiga, psalmi i stihova izgradili temelje vlastitog života.