Grad Mursko Središće ove godine manifestaciju Ljeto uz Muru organizira u nešto drugačijem obliku s nizom predstava niskog rizika.
Predstave će se održati na parkiralištu uz šetnicu kraj rijeke Mure, u blizini Centra za kulturu, a zbog mogućih vremenskih neprilika, od utorka, 20. srpnja, pa do petka, 23. srpnja na parkiralištu će biti postavljen šator, pa će i parkiralište zbog toga biti zatvoreno.
To se zove brzina. Tek što smo u srijedu, 14. srpnja, ujutro u 8 sati objavili tekst našeg suradnika Stjepana Mesarića o tome kako nisu svi umirovljenici s (pre)malom mirovinom (Štrigova i okolne općine) obuhvaćeni covid dodatkom, posebno oni koji su radili u Sloveniji i naprasno su ostali bez posla nakon osamostaljenja Hrvataske i Slovenije, samo nekoliko sati kasnije javno je odreagirao međimurski župan Matija Posavec.
Naime, u tekstu se nekoliko puta poziva župana da pomogne oko rješavanja ovog problema. Iako nije u njegovoj nadležnosti, on je iskoristio priliku i na prvom kolegiju Hrvatske zajednice županija odmah otvorio to pitanje i pozvao ostale župane da zajedno djeluju.
– Na 1. sjednici kolegija župana Hrvatske zajednice županija pokrenuo sam inicijativu da se Vladi Republike Hrvatske uputi dopis oko rješavanja problematike umirovljenika koji su ostali zakinuti tkz. COVID dodatkom. Naime, na području Međimurja, ali i u ostalim županijama postoje slučajevi u kojima hrvatski umirovljenici koji primaju inozemnu mirovinu nemaju pravu na jednokratnu pomoć države, odnosno COVID-dodatak. Prema postojećoj Odluci isplata jednokratnog novčanog primanja namijenjena je korisnicima mirovine ostvarene u Republici Hrvatskoj, korisnicima mirovine kojima se isplaćuje i mirovina iz država s kojima Republika Hrvatska ima sklopljen međunarodni Ugovor o socijalnom osiguranju, ali spomenuta odluka ne obuhvaća korisnike koji ostvaruju pravo isključivo na inozemnu mirovinu koja ne prelazi 4.000 kuna. S obzirom da postoje slučajevi s područja pograničnih općina u Međimurju gdje su građani radili u Sloveniji i primaju tamošnju mirovinu koja ne prelazi 4.000 kuna, te nemaju pravo na covid dodatak, a kako nisu slovenski državljani to pravo ne ostvaruju ni u Sloveniji čime im se stvara nepravda – kazao je župan Matija Posavec, uvjeren da će problem biti riješen.
Nakon zadnjeg posjeta Koprivnici, dubrovački bend Silente, Koprivničancima je ponudio svoje najbolje hitove. Prepun trg u Koprivnici, ljudi svih dobnih skupina u glas su pjevali hitove Silentea.
Pogledajte u galeriji.
U subotu, 10. srpnja, na četvrti rođendan udruge Mlada pera godine, u Čakovcu je održana redovna izborna skupština udruge. Izvještaj o radu od osnivačke skupštine 2017. godine do ove podnio je predsjednik udruge Gorkić Taradi.
Izdana su 3 zbornika s dječjim radovima, dvije slikovnice, jedna knjiga. U tijeku su tri literarna natječaja, a rezultat će biti bojanka. Udruga je bila izabrana i za vođenje 1. Dječjeg Zrinski Art Festivala i kontaktirana je i za ovu godinu, dobila je poziv kojem se rado odazvala za sudjelovanje na Art Forestu, a sudjelovat će i u vrijeme Porcijunkulova na Art streetu.
Odlučeno je da kad god je to moguće udruga sudjeluje na takvim manifestacijama. Tijekom cijele kalendarske godine na portalu Top generacija objavljuju se literarni radovi mladih, bilo da su poslani na literarni natječaj bilo da mladi jednostavno žele javno objaviti svoje literarno stvaralaštvo.
Predsjednik Gorkić Taradi podnio je i financijski izvještaj naglasivši kako uz sve veću podršku JLS raste i broj donacija građana i tvrtki. Svi financijski izvještaji predani su u FINA na vrijeme, a od ove godine udruga prelazi s dvostrukog na jednostavno knjigovodstvo.
Svake godine mora biti najmanje jedan literarni natječaj, a budu li trenutne okolnosti to dozvoljavale može ih biti i više.
Za predsjednika je ponovo predložen Gorkić Taradi, a za potpredsjednicu Martina Radiković. Jednoglasno su izabrani. Za tajnika je izabran Goran Radiković.
Predsjednik udruge Gorkić Taradi zahvalio je na ukazanom ponovnom povjerenju te dosadašnjem potpredsjedniku Davoru Žličaru i tajnici Patriciji Pongrac koji na vlastiti zahtjev nisu ponovo kandidirani. Istaknuo je da su dostojno zamijenjeni osobama koje su se itekako dokazale u radu udruge još i prije nego su postali formalni članovi udruge.
Danas djelomično sunčano i većinom suho. Mjestimice i dalje može biti kiše ili grmljavinskih pljuskova, najmanje baš ovdje na sjeveru, a veća je vjerojatnost istočnije i južnije od nas. Vjetar većinom slab. Jutarnja temperatura oko 17, a najviša dnevna do 27 ili 28°C.
Sutra pretežno sunčano, ali krajem dana je ponegdje moguć kratkotrajan pljusak. Vjetar većinom slab. Jutarnja temperatura od 16 do 19, a najviša dnevna između 27 i 29 Celzijevih stupnjev
Dok većina nas godišnji odmor provodi tražeći osvježenje u moru ili debeloj hladovini, ima i onih kojima ni temperature preko 30 Celzijevaca nisu zapreka za aktivni odmor. Među njima je svakako i talentirana atletičarka Ivana Zeljko, rodom iz Bjelovara, koja studira na Međimurskom veleučilištu, a kao članica AK Međimurje iz Čakovca ostvarila je i nekoliko lijepih pobjeda na dugim prugama. Njezinu svestranost potvrđuje i to što je članica Orijentacijskog kluba Međimurje. U pratnji Saše Horvata ovog je vikenda iz Baške Vode, preko Makarske, biciklom došla do Brača gdje su zajedno osvojili najviši vrh jadranskih otoka Sveti Vid, a onda se nagradili kupanjem na jednoj od najljepših hrvatskih plaža u Bolu na Braču. Pročitajte kako je svoj dan opisala na vlastitom FB profilu odakle prenosimo i fotografije njezine avanture.
-Jučerašnji dan bio je vrlo uzbudljiv, lijep ali i naporan. Zacrtali smo jako velike ciljeve, jer smo željeli puno toga obići i to bez automobila. Dan nam je počeo u 6 h kada smo biciklima iz Baške Vode jurili u Makarsku (10 km) na trajekt kako bi došli do otoka Brača. On nas je iskrcao u mjestu Sumartin, no nama je želja bila doći do Bola i vidjeti jednu od naših najpoznatijih plaža Zlatni rat. Do tamo je put na biciklima (30 km) bio dosta težak, jer se više od 60% pedalira samo uzbrdo. Ne bi to bilo to da mi odmah odemo na Zlatni rat i bacimo se u more, a da ne posjetimo najviši vrh svih jadranskih otoka Sveti Vid. Tako smo iz Bola krenuli na planinarenje po već užarenom vremenu što se isplatilo, jer je pogled bio nevjerojatan. Gledajući u more i Zlatni rat sanjali smo kako ležimo dolje na plaži uz zarošeno pivce u ruci. Sunce je već dosta upeklo, jer je kad smo se spuštali već bilo 14 h. Nakon planinarenja (11 km) biciklima smo se direktno spustili na plažu gdje smo se pokušali čim više odmoriti za vožnju nazad do trajekta (30 km) s opet 40% same uzbrdice. Trajekt nas je iskrcao u Makarskoj gdje smo već po mrklom mraku biciklirali do apartmana u Baškoj Vodi (10 km). Vratili smo se u 22 h. Dojmovi su fenomenalni i vrijedilo se malo pomučiti. Jučer je bio i Svjetski dan biciklista, pa u to ime evo i ovih naših cca 80 km na dva kotača i to ne bilo kakvih.
Nerijetko se pojavljuje na svojem Fb profilu zadivljujućim fotografijama, a znamo ga kao dobitnika nekih prestižnih nagrada na natječajima na koje se javljao. Radi to samozatajno, bez pretjerane pompe i skromno kaže da je on samo jedan običan foto amater od kojeg ima i bit će boljih, a to što ga ljudi i stručnjaci prepoznaju mu imponira. Njegovo ime je Marko Kedmenec, a na ovaj način želimo vam malo približiti njegov rad.
Tko je on?
-Jednostavan i običan dečko iz Kotoribe, rodom iz Donjeg Vidovca, oženjen, dvoje prekrasne male djece. Završio sam magisterij ekonomije te naknadno još MBA u poslovnoj školi Cotrugli u Zagrebu. Nakon završenog fakulteta zaposlio sam se u veoma uspješnom poduzeću Muraplast d.o.o. iz Kotoribe gdje radim već desetu godinu u odjelu ljudskih potencijala.
Sjećaš li se prvog dodira s „fotićem“?
-Prvi malo bolji „fotić” nabavio sam od kolege s posla. Objasnio mi je osnove korištenja i tako je to sve skupa krenulo. Nije to bilo tako davno, 2018.godine i bila je to ljubav na prvi pogled, kao kad djetetu poklonite igračku. Sjećam se da prvih tjedan dana nisam fotoaparat ispuštao iz ruke kada bih došao doma s posla. „Fotić” je odmarao samo kad bi mu se punila baterija, prisjeća se.
Prva fotografija ?
-Prve fotografije sam napravio u krugu obitelji, a prvi foto modeli su bili moja žena i moj sin. Po cijele dane sam ih gnjavio neka naprave različite poze da ih mogu fotografirati. Počeli su već i bježati od mene kad bih uzeo fotoaparat u ruke. Odmah sam sve snimljene fotografije notirao, po godini nastanka ili nekom motivu.
Kako je tekao Tvoj fotografski uspon(prvi učitelji, oprema, usavršavanje)?
Kao što sam već i naveo, osnove korištenja fotoaparata sam dobio od kolege s posla. Pričao sam puno i sa svojim tetkom o fotografiji i zahvaljujem mu što je imao puno živaca da mi detaljno odgovori na sva moja ponekad i čudna pitanja. Svakako moram spomenuti i neke od članova Foto kluba Čakovec, pogotovo Silva Benča, Davora Žerjava i Davorina Mancea koji su mi puno pomogli svojim savjetima oko kupnje foto opreme te također i načina fotografiranja različitih motiva. Danas najviše o fotografiji učim samostalno preko interneta iz različitih YouTube kanala gdje vrsni svjetski fotografi objašnjavaju svoje načine fotografiranja, pojašnjava svoja učenička iskustva.
Kada si shvatio – to je to, ja mogu s fotografijama na natječaje. Kako je to bilo?
-Općina Kotoriba je 2019. godinu proglasila Godinom bijele rode. Tom prigodom objavljen je i foto natječaj na kojem je glavni motiv trebala biti bijela roda. Kako onda, tako i danas u Kotoribi ima puno aktivnih gnijezda s bijelim rodama, napravio sam stotine fotografija roda u različitim pozama, odabrao one bolje i poslao na taj natječaj. Nisam imao nikakva velika očekivanja, jer sam smatrao da moje fotografije još uvijek nisu dovoljno dobre. Međutim, odmah na tom prvom natječaju moja je fotografija, uz još dvije fotografije drugih fotografa, proglašena najboljom. Bio sam stvarno oduševljen, kaže s ponosom.
Za svoje radove si i nagrađivan?
Da, u 2 navrata. Na foto natječaju „Bijela roda“ u organizaciji općine Kotoriba moja fotografija je proglašena najboljom. Također i na 3. fotografskom natječaju „Jesen u LAG-u“ koji je bio 2020. godine sam svojom fotografijom osvojio prvo mjesto.
Koja nagrada ti je bila najdraža i zbog čega?
-Apsolutno je to prva nagrada na natječaju „Bijela roda“. Ta nagrada je donijela još veću motivaciju za amaterskim bavljenjem fotografijom, a i otklonila je svaku sumnju i razmišljanje da li u fotografiju ući malo ozbiljnije ili ne.
Za one koji tek misle krenuti tvojim stopama, što je sve potrebno?
-Za početak je potrebno odvojiti malo slobodnog vremena i polako krenuti u svijet fotografije. Odmah na početku čak ni ne treba neka posebna foto oprema. Dovoljan je i mobitel s malo boljom kamerom. Tek kad osoba shvati koje motive bi najviše voljela fotografirati, tada neka krene u nabavu foto opreme, jer na tržištu postoji puno različitih vrsta foto opreme, npr. za fotografiranje pejzaža, portreta, makro fotografiju i dr. Osim foto opreme potrebno je stalno se educirati o načinu fotografiranja, foto opremi, podešavanju postavki fotoaparata itd., a sve kako bi fotografije s vremenom postajale sve bolje i ljepše. To sve je lako dostupno putem interneta. Nije loše za savjet pitati i već neke iskusnije fotografe.
Koju vrstu fotografije preferiraš i zbog čega?
-Najdraže mi je fotografirati pejzaž. Veliki sam ljubitelj prirode i jako se ugodno osjećam u njoj. U prirodi čovjek ima vremena malo odmoriti od ovog brzog način života u kojem živimo. Uz to ima puno prekrasnih motiva u prirodi koje se isplati fotografirati i zabilježiti zauvijek. Tu se približavam vodi, bilo rijeci Muri ili Dravi, bilo raznim okolnim barama kojih u mojoj okolici stvarno ne nedostaje. U zadnje vrijeme pokušavam eksperimentirati s različitim brzinama okidača na fotoaparatu kako bi se na više načina npr. prikazala brzina toka rijeke na fotografiji.
Koju je fotografiju, a da zapne oku stručnjaka, najteže napraviti i zbog čega je to tako?
-Za napraviti vrhunsku fotografiju potrebno je uložiti puno vremena i istraživanja. To znači da treba detaljno istražiti željenu lokaciju fotografiranja, pronaći najbolju kompoziciju, doći na lokaciju kad su vremenski uvjeti najatraktivniji, ako govorimo o fotografiranju pejzaža najčešće je to izlazak ili zalazak sunca, vrijeme pred oluju ili netom poslije kiše kad postoji mogućnost ukazanja duge, te na kraju malo znanja da se fotografija digitalno obradi. Ako se sve navedene komponente idealno poklope, tek onda postoji mogućnost da ćete dobiti dobru fotografiju koju može zapaziti netko od vrhunskih stručnjaka fotografije. Danas postoji puno dobrih i jako dobrih fotografa, pa zbog toga morate napraviti stvarno vrhunsku fotografiju ako želite da budete primijećeni, kaže i dodaje kako počinje kaskati za njima.
Kakvu opremu posjeduješ?
-Od opreme posjedujem fotoaparat marke Canon punog formata, dva objektiva od kojih je jedan širokokutan i specijaliziran je za fotografiranje pejzaža, dok je drugi standardni i taj koristim za fotografiranje obitelji i raznih obiteljskih događaja. Zatim posjedujem još i stativ te nekoliko različitih filtera.
Treba li za to izdvojiti znatna financijska sredstva ?
-Činjenica je da je vrhunska foto oprema dosta skupa. Ja se fotografijom bavim amaterski i više iz hobija, pa ni ne težim toj vrhunskoj i skupoj opremi. Foto oprema koju sam nabavio je već od prije bila korištena od strane drugih fotografa, ali je usprkos tome kvalitetna, pa se također i s njom mogu napraviti fenomenalne fotografije.
Fokusirat ćemo se na dvije fotografije, nedavno objavljene na Tvom Fb profilu. Prva je kotoripska crkva obasjana zalazećim suncem uz prekrasno rascvale suncokrete u prednjem planu. Što bi rekao o njoj?
-Vrijeme je cvatnje suncokreta. A ja sam ih htio ukomponirati s našom mjesnom crkvom. Da bi to uspio nekoliko popodneva sam proveo u istraživanju kako bi pronašao najbolju kompoziciju. Zatim sam jednostavno čekao dan da se poklope malo ljepši vremenski uvjeti kako bi fotografija dobila još više na ljepoti i bila ljepša oku promatrača. Ovdje moram napomenuti da je za ovu fotografiju trebalo i dobro nahraniti komarce. Naime, svaka moja finalna fotografija ima svoju priču nastanka, pa se kasnije s veseljem prisjećam što sam sve morao preživjeti da bi „ulovio“ fotku, iskreno će.
A onoj fantastičnoj od prije tjedan dana. Nastanak si opisao: neke scene imate vremena fotografirati 100 puta jer se ništa neće promijeniti. Neke scene možete čak i namjestiti po želji. Prizor koji se zbio u Kotoribi prošle nedjelje u 05:10 sati ujutro se ne može namjestiti. Imate svega nekoliko sekundi da doletite na polu prigodno mjesto, otpakirate fotić, pripremite kompoziciju i jednom pritisnete na okidač fotoaparata. Već drugim pritiskom na okidač sva je čarolija nestala. Fotkano je u formatu 16:9, pa zbog ljepšeg pogleda na fotku vaš mobitel okrenite u vodoravni položaj i uživajte u prizoru, ja uživo itekako jesam.
-Za takve fotografije jednostavno morate imati i malo sreće. Priroda je danas nepredvidiva i ako ste baš u pravom trenutku na pravom mjestu možete fotoaparatom uhvatiti stvarno jako lijepe prizore. Drugim riječima, ako baš toliko imate volje ustati u nedjelju u pola pet sati ujutro možda vas i priroda nagradi za to, govori nam ushićeno.
Kada i kako odabireš motive, lokacije?
-Svaku lokaciju snimanja probam najprije dobro istražiti kako bi pronašao što bolju kompoziciju. Nakon toga napravim oko stotinjak fotografija jednog te istog motiva u različitim varijantama. Kasnije u digitalnoj obradi odabirem jednu ili dvije za koje mislim da su najbolje. A bilo je i slučajeva kad nisam bio zadovoljan niti sa jednom, pa sam se za nekoliko dana vratio na istu lokaciju po narednih sto fotografija, iskreno će.
Samostalna izložba ?
-Zasada još uvijek ne. Mislim da još uvijek imam puno prostora za napredak u području fotografije i da sam još daleko od razine za održati samostalnu izložbu. U međuvremenu će nastajati nove fotografije, nadam se još ljepše i bolje, pa onda jednog dana tko zna.
Budući planovi vezani uz fotografiju?
-U budućnosti je u planu proširiti lokacije fotografiranja. Češće posjetiti gornje Međimurje, jer to brežuljkasto područje također obiluje prirodnim ljepotama, a onda i posjetiti i fotografijama zabilježiti naše okolne gore Kalnik i Ivanščicu s kojih se pruža prekrasan pogled na okolni krajolik, iznio nam je svoje planove za koje želimo da pronađu plodno tlo.
Predstavili smo mladog fotografa iz razloga kako bi pokazali da među nama živi mnogo nadarenih fotografa za koje želimo da se jednog dana vinu iza duge. S obzirom na to kakvom brzinom napreduje, Marko bi to sigurno jednog dana i mogao.
Među nogometnim djelatnicima Međimurskog nogometnog saveza svi ga jednostavno znaju po nadimku Rufo. Isto tako ga znaju i gledatelji istočnog kutka Međimurja, jer ovdje ne prođe nijedan nogometni događaj neslužbenog karaktera, a da za djelitelja nogometne pravde ne pozovu njega. Kažu organizatori kako to čine, jer cijene i vjeruju u njegovo sudačko znanje, beskompromisnost i pravednost.
– Rufo je odriješit i njegova je, kako bi trebalo i biti, uvijek zadnja, rekao nam je jedan od nogometnih „kibica“ iz ovoga kraja.
On je Rudolf Čižmešija, porijeklom je iz Donje Dubrave gdje i danas živi s obitelji, 47 mu je godina.
-Sada mi ide dvadesta godina otkako sam ušao među suce, a da sam vodio evidenciju broja utakmica koje sam sudio brojka bi bila „debelo“ preko 1000, što službenih, što prijateljskih. U tih dvadeset godina, petnaest godina sam, na utakmicama različitih rangova natjecanja, bio glavi djelitelj pravde, a sada kada me sustižu godine „radim“ kao pomoćni. Međutim, kada se ukaže potreba „otfućkam“ i kao glavni, pa i one malo zahtjevnije.
Na pitanje u koji sudački rang pripada odgovara da o tome trebaju suditi drugi.
-Kad još uvijek imam toliko povjerenja od ljudi koji su u nogometu i svojih sudaca prijatelja te ljudi u MNS-u onda sami možete prosuditi koja je to kategorija, završio je pomalo zagonetno.
-Nadimak Rufo, koji je meni drag , dobio sam kao malac i zvali su me Rufek, ali više se ne sjećam tko mu je autor, prisjeća se naš sugovornik.
Srdačnost i pristupačnost su mu vrline pa je za nas odvojio trenutak prije izlaska na teren kada je bio pomoćni sudac u Donjem Vidovcu u veteranskom finalu koje su igrali domaći Vidovčan i Mura iz Hlapičine
Hvala Rufo za odvojene trenutke za naš portal u čije ime mu i čestitamo na odličnom “mahanju” u finalu, čime je uvelike pomogao Dini Škrobaru!
Prekrasna priroda, vrhunska vina, dobro društvo i odlična hrana recept su koji je provjeren u Međimurju, u što smo se i sami uvjerili, započinje priča o našem kraju na web stranici turistickeprice.hr iz koje se lako može iščitati kako drugi cijene i uživaju u ljepotama našeg “horvatskog cvetnjaka” ponekad više i od nas samih. Ovu priču prenosimo u cijelosti.
Međimurje je regija koja priča odlične i autohtone priče i koja vas jednostavno osvaja na prvu. Tko je jednom bio uvijek se vraća jer teško je odoljeti tom zelenom pejzažu, mirisu ružmarina i poljskog cvijeća, večernjim šetnjama na kojima vas prate krijesnice i vrhunskoj gastro i eno ponudi koja spada u sam vrh kontinentalne Hrvatske.
Vinari međimurskog vinogorja osmislili su GO!VGOrice projekt oživljavanja Vinske ceste. Zanimljiv projekt održava se jednom mjesečno kada svaka od vinarija priprema svoj individualni program od vođenih degustacija do uživanja u sljubljivanju hrane i vina. To je uistinu vrhunski program za istinske vinoljupce i hedoniste.
Zanimljivo Međimurje je dobilo svoj prvi Vinski kamp i to zahvaljujući obitelji Hažić, koja je već više od 30 godina prepoznata po kvalitetnim domaćim proizvodima poput vina, jabuke i meda, a svojem Obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu Hažić i Vinskoj kući, sada su dodali treću u nizu investiciju, no svakako ne i posljednju.
Više od 100 godina termomineralna voda Termi Sveti Martin koristi se u svrhu poboljšanja zdravlja. Nekada dostupna samo kroz bunar, danas je na raspolaganju svima koji posjete Toplice na krajnjem Sjeveru Lijepe naše u Svetom Martinu na Muri. Provjerite kako djeluje jedna od najljekovitijih i najkvalitetnijih termomineralnih voda u Europi, koja je prema analizi vode u ovim toplicama stara više od 43.000 godina.
Termomineralna voda donosi bogatstva iz dubine i prenosi ljubav majke prirode svojom toplinom i ljekovitim mineralima. Ova izuzetno bogata termomineralna voda visoke mineralizacije poznata je još od 1913. godine kada je englesko-mađarska tvrtka London–Budapest vršila istraživanja i bušenja u potrazi za naftom, no umjesto nafte, potekla je termomineralna voda! Voda se danas crpi iz dvije bušotine uz ovu iz 1913. godine druga bušotina napravljena je 2014. godine.
Na šljunčanim sprudovima Drave i Mure, u zelenom i pitomom Međimurju nekada se ispiralo zlato, a vi to možete probati i danas. Zrnca i listiće dragocjenog metala, voda je donosila s Alpa, a ovdašnji poljoprivrednici tražili su ih među zrncima pijeska uporno i mukotrpno u želji da se obogate ili barem popune kućni budžet.
Stoga pravac Međimurje i doživite ovu vrhunsku priču i jednu od najvećih hrvatskih turističkih atrakcija i naučite kako se ispire dravsko i mursko zlato, koje se smatra najčišćim prirodnim zlatom na svijetu jer se od jednog kilograma zlatnog pijeska može dobiti preko 930 grama zlata.
Međimurje malo, ta oaza zelenog plavetnila omeđena Murom i Dravom oduvijek je za sebe željelo više! Više prirode, više zdravlja, više pjesme, više finih jela i vina, više kvalitete i više sigurnosti. Svoje želje Međimurje je znalo pretvoriti u stvarnost, a ove činjenice potvrđuju sve napisano:
Sve ovo turistickeprice.hr ispričale su prije otvorenja Riznice Međimurja u čakovečkom Starom gradu, što dovoljno govori koliko brojnim turistima postajemo sve privlačnija destinacija ne samo radi prirodnih ljepota kojima Međimurje obiluje, već i zbog bogatstva raznovrsnih sadržaja koji ih ovdje očekuju.
