Danas većinom suho i malo hladnije. Izmjenjivat će se oblaci i kraća sunčana razdoblja uz povremeno umjeren sjeveroistočni vjetar. Samo ponegdje je prema kraju dana moguće malo kišice. Jutarnja temperatura od 4 do 8, a najviša dnevna između 10 i 12 Celzijevih stupnjeva.
Slično i sutra. Puno oblaka, kraća sunčana razdoblja i većinom suho ili samo ponegdje koja kap kiše. Vjetar slab do umjeren sjeveroistočni. Jutarnja temperatura zraka od 3 do 7, a najviša dnevna između 10 i 12°C.
U Hrvatskoj po broju novozaraženih najteži dan od početka epidemije – imamo 6310 novih slučajeva zaraze. Udio pozitivnih među testiranima gotovo je 44 posto. Preminule su 32 osobe. Na bolničkom je liječenju 1680 pacijenata, a s najtežom kliničkom slikom, na respiratoru, njih 219. Pritisak na bolnice u našoj zemlji sve je veći, stanje je alarmantno u Međimurskoj županiji, piše HRT.
A ravnatelj Županijske bolnice Čakovec Igor Šegović opisao je stanje u bolnici koju on vodi.
– Moramo nabaviti nove respiratorne uređaje. Na odjelu pedijatrije je trenutno troje hospitalizirane djece od COVID bolesti. Morate znati da smo u subotu imali dosta loš slučaj, dijete pet mjeseci staro koje je zapravo umiralo pred našim očima. Mi smo ga zahvaljujući brzoj i pravilnoj intervenciji uspjeli spasiti, dakle stvarno nije šala, rekao je.
U Međimurju je zabilježen i prvi zaraženi delta plus varijantom virusa.
– Delta varijanta AY42 o kojoj smo prošli tjedan samo naviještali da je moguće, a eto sad se potvrdilo da je prisutna, što znači da je virulentniji soj u našoj sredini – soj koji se puno brže i lakše prenosi, rekla je dr. Marina Payerl Pal, ravnateljica Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.
Zbog ogromnog povećanja cijena građevinskog materijala na svjetskom tržištu, Vidikovac na Mađerkinom bregu porasla je za 1,3 milijuna kuna od planirane vrijednosti, a osjećam kako će cijene još rasti, kaže Stanislav Rebernik načelnik Općine Štrigova koja je naručitelj i nositelj projekta.
Pred izvjesno vrijeme, bilo je neizvjesno hoće li se nastaviti radovi na izgradnji Vidikovca na kultnom i Mađerkinom bregu, a kao zapreka spominjani su novci jer projekt u koji je ugrađeno, a još će biti ugrađeno ogromno željeza, a ono stalno poskupljuje. U četvrtak 04. studenog 2021. pohodili smo gradilište na najvišoj prirodnoj točki gdje su šibani gotovo orkanskim vjetrom građevinci obavljali poslove uz betonsku ploču ili terasu.
Vidjeli smo bezbroj vijaka zalivenih betonom, ogromnu betonsku terasu i elemente koji će se postavljati, odnosno na kojima će Vidikovac stajati, te smo zaključili kako su zemljani radovi i terasa završeni. Potom se uputismo u Upravu općine Štrigova kako bismo od načelnika općine Stanislava Rebernika iz prve ruke doznali najnovije vijesti vezane uz ovu investiciju od koje se kada bude gotova puno dobroga očekuje. Načelnik dobro raspoložen i optimističan nam je rekao.
– Jučer, u srijedu imali smo Koordinaciju na kojom smo bili svi dionici na projektu i potpisali odluku prema kojoj će projekt s planiranih 5.999.773,26 kuna poskupjeti na 7.284.640,09 kuna, odnosno za blizu 1,3 milijuna kuna više od prvotnog iznosa. Razlog je poskupljenje građevinskog materijala, poglavito željeza i čelika na svjetskim tržištu čemu se mi na nikakav način ne možemo suprotstaviti. Da se nismo složili oko toga, projekt bi najvjerojatnije stao, što nikome nije interes. Odmah smo dogovorili nastavak i način montaže samog vidikovca na pripremljenu terasu tako da će se montaža obaviti na licu mjesta, a elementi će se sastavljati, metalni dijelovi u Zavidovićima u Bosni i Hercegovini, a drveni u Ljubljani u Republici Sloveniji, gotovo u dahu je rekao Rebernik i isto tako raspoložen nastavio.
Dolazi ogromna dizalica i stoga teren treba biti vrlo stabilan
– Kako sada stvari stoje radovi na montaži trebali bi započeti od srijede i potom se nastaviti bez zastoja, odnosno jedina zapreka trebalo bi biti nevrijeme, poglavito moćan vjetar koji bi mogao počiniti nered na gradilištu. Pred nama i poglavito prema radnicima je osjetljiva faza, a prvi dio te osjetljivosti je dolazak ogromne i moćne dizalice ili krana u koju će se upirati orkanski vjetrovi te ona mora biti dobro postavljena na tlo ili radnu površinu. Svi vjerujemo u građevinare i stoga ne bi smjelo doći do odstupanja od zadanih poslova i rokova. Naime, izvođači radova su kanili posao obaviti do kraja ove kalendarske godine, no sve je izvjesnije kako će to biti najkasnije do 17. ožujka 2022. što je ugovoreni rok, a naravno bit ćemo sretni ako to bude prije. Financiranje ide prema planu kojim je utvrđeno da se plaćanje obavlja po situacijama na terenu. Sada idemo u pripremu troškovnika za količine materijala, jer osim u cijeni dolazi do razlike u troškovima i količinama građevinskog materijala, te će se to urediti, kako kasnije ne bi došlo do kakvih problema – pobrojao je Stanislav Rebernik načelnik Općine Štrigova, često ističući nalete jakog vjetra kao najvećeg neprijatelja građevinarima.
Za našeg boravka na gradilištu puhao je jaki vjetar koji je smetao radnicima, ali i bageru koji je prenosio elemente s jedne na drugu stranu. S terase smo napravili prve snimke nakon što je ona utvrđena i vidjeli velike površine i prelijep jesenski pejsaž sve u susjedne države. Bajkovito!
Očistiti put za Djeda Mraza i donijeti drugima sreću kad se prime za dugme može samo dimnjačar, a takvog treba svako naselje. No, sve ga je teže naći. Odlučili smo saznati više o tome kako izgleda život jednog čovjeka koji obavlja zanimanje za koje se danas skoro nitko ne želi školovati, zašto je tome tako i kakva je njegova životna priča…
Uz svu modernu tehnologiju i napredak, uvijek će biti potreban netko tko će počistiti dimnjake i brinuti o njihovoj sigurnosti. Dimnjačar Miljenko Marđetko, 55-godišnjak iz Kotoribe, jedan je od rijetkih pripadnika ovoga, danas mladima neatraktivnog, zanimanja za koje postoji nestašica.
Ovaj čovjek radi za GSK Pre-kom kao dimnjačar već, ili tek, tri godine, a zadužen je za naselja Sveta Marija, Donji Vidovec i dio Donje Dubrave. U naselje dolazi autom i prikolicom, u kojoj dovozi bicikl i alat za posao, te dalje obilazi kuće biciklom. Smatra da je za ovo zanimanje slab interes jer je nekad ovo bio potplaćen posao. Nekad. Miljenko je danas zadovoljan svojim primanjima i uživa u ovom poslu.
Kakav je ovo zapravo posao?
– Sviđa mi se ovaj posao, jako sam zadovoljan. Volim dinamiku, rad na terenu, komunicirati s ljudima. Sa svima sam uspostavio dobar odnos, pokušavam im izaći u susret glede termina dolaska. Ako netko nije kod kuće, ostavim im ceduljicu sa svojim kontaktom kako bismo dogovorili vrijeme koje im odgovara – opisuje Miljenko, a ujedno i ruši mitove o dimnjačarima kao osobama vječno prekrivenim crnom čađom, koji skakuču po krovovima:
– Posao nije pretjerano fizički zahtjevan i ne moram se penjati na krovišta, dimnjake čistim najčešće unutar tavana ili podruma. Posao je prljav, ali nije puno prljaviji od posla nekog radnika u proizvodnoj hali. Nismo na nikakvoj normi, bitno je da si komunikativan i prilagodljiv prema ljudima, jer mi tu i jesmo na budemo njima na usluzi – kaže Miljenko.
Za naselja u nadležnosti Pre-koma postoji ukupno šest dimnjačara, kaže, koji u tim naseljima jednom mjesečno, u razdoblju od 1. listopada do 30. svibnja, obilaze kućanstva s kojima je potpisan ugovor o pružanju dimnjačarskih usluga. U posebnoj aplikaciji Pre-koma dimnjačari pritom bilježe gdje su sve bili i što su napravili. Osim čišćenja dimnjaka, pružaju i usluge čišćenja svih peći i kamina.
Prije dimnjačarstva, radio je u vojsci i uzgajao koze
Rodom iz Kotoribe, gdje i danas živi sa suprugom Riječankom, Miljenko Marđetko završio je srednju školu za dimnjačara u Zagrebu te je nekoliko godina radio u Zagrebu kao dimnjačar. U Kotoribu se vratio sa 24 godine i zatim otišao u Domovinski rat, gdje je sa 1. gardijskom brigadom prošao sva ratišta. Idućih 13 godina ostao je raditi u vojsci kao djelatna vojna osoba, nakon čega je umirovljen.
Miljenko je i otac, a mirovina uz dvoje djece koje je trebalo školovati nije bila dostatna za život, pa se Miljenko odlučio na vlastiti posao.
– Otvorio sam OPG Marđetko koji se bavio uzgojem koza za mlijeko. Imali smo ugovor s Vindijom. Imali smo oko 50 koza i posao je dobro išao čak 17 godina, međutim, nakon toga supruzi i meni je postao naporan, nismo imali dovoljno radne snage i na koncu smo odustali. Tako sam otišao na razgovor u Pre-kom i zaposlio se kao dimnjačar – opisuje Miljenko.
Zašto su dimnjačari važni?
– Dimnjaci koji se koriste za loženje krutih goriva kao što su drvo i ugljen te lož ulje treba redovito čistiti jer se u njima nakuplja dosta čađe. Ona se dimi, sprječava pravilno gorenje, a može se i zapaliti. Isto tako važno je redovito kontrolirati i čistiti i plinske bojlere s dimnjacima jer se unutra zna skupiti paučina, osina gnijezda, ili čak kosti koje donesu vrane i slično – objašnjava Miljenko.
Objašnjava i kako kod dimnjaka za loženje krutih goriva treba pripaziti i na sam vanjski dimnjak. Neki imaju dimnjake koji nemaju žbuku, fuge znaju biti porozne i slično. Važno je upozoriti ljude jer tako može doći do zapaljenja. Takvi dimnjaci se moraju ožbukati, ističe Miljenko.
Paučina je vrlo lako zapaljiv materijal
– Kad je dimnjak iznutra u lošem stanju, predlažemo njegovo frezanje, što označava čišćenje od smole odnosno stvrdnute čađe. Paučina je vrlo zapaljiv i lako zapaljiv materijal, a ljudi slabo idu na tavane… Stoga bih preporučio svima koji nemaju dimnjačara da nam se jave – kaže Miljenko.
Kad bi drugi znali kako je to biti dimnjačar…
Miljenko je pronašao svoj životni mir i financijsku stabilnost u poslu uz koji osjeća zadovoljstvo, a i iznimno je značajan i u 21. stoljeću. K tome, donosi i pomisao na sreću.
– Većina ljudi se i dan danas, otvoreno ili skriveno, primi za gumb kad me vidi, jer dimnjačari, prema starom vjerovanju, donose sreću – kaže Miljenko.
Nažalost, koliko je ovo zanimanje danas mladima neprivlačno govori i podatak da je tvrtka Pre-kom nudila stipendiju od 1750 kuna mjesečno za školovanje za dimnjačara, međutim nije dobila niti jedan poziv vezano uz to. Kad bi znali koliko zadovoljstva je Miljenko pronašao u ovome i mogli uskočiti u njegove cipele samo na jedan dan, situacija bi sigurno bila drukčija.
Zaklada Mikec i ove je godine nastavila financijski pomagati nadarenim studentima slabijeg imovinskog statusa s područja Međimurske županije. Zakladu je 2016. godine osnovao dr. Antun Mikec, dipl. ing., koji ujedno i osigurava sva sredstva za njen rad, s primarnim ciljem da kroz stipendije pomaže uspješnim studentima.
Od svog osnivanja Zaklada je dodijelila ukupno 3.700.00,00 kuna, a u šestoj godini rada za stipendije je, kao i prethodnih godina, osigurano 700.000,00 kuna. Na natječaj za stipendije u akademskoj godini 2021./2022. zaprimljeno je 85 prijava. Prilikom odluke o dodijeli stipendija razmatrala se deficitarnost zanimanja s obzirom na tržište rada, težina fakulteta i razina obrazovne ustanove, prosjek ocjena i preporuke te imovinsko stanje, a prednost su imali prošlogodišnji stipendisti koji su imali prosjek ocjena 4,3 ili veći.
Za akademsku godinu 2021./2022. dodijeljene su 52 stipendije u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022. godine. Do sada je dodijeljeno ukupno 260 stipendija.
Međimurska županija u samom je vrhu među županijama po izdvajanjima na području obrazovanja, kroz kapitalne projekte, obnove, dogradnje i rekonstrukcije škola i školskih dvorana, stipendije i potpore, među kojima je Zaklada Mikec i obitelj Mikec koja velikodušno ulaže u svoju zajednicu i doprinosi stvaranju županije znanja.
Od 1. studenog do 6. studenog 2021. u Tallinnu u Estoniji održava se godišnja konferencija AEHT-e (European association of hotel and tourism schools) europskog udruženja ugostiteljskih i turističkih škola članica. Svrha postojanja AEHT-e je razmjena iskustava i suradnja učenika iz različitih država , jezika i kultura kroz timski rad, stvaranje novih poznanstava i veza među učenicima. Ove godine na konferenciji sudjeluje 670 sudionika iz 19 zemalja.
U sklopu AEHT-e održavaju se i prestižna natjecanja u više turističkih i ugostiteljskih disciplina: hotelski menadžment, poslovanje recepcije, turistička destinacija, barsko posluživanje, pripremanje koktela, kuharstvo, slastičarstvo…
Hrvatsku predstavljaju škole iz Dubrovnika, Splita, Opatije, Pule, Zagreba, Varaždina, Zaboka, Čakovca i Preloga.
ETŠ Čakovec predstavlja učenica 3. razreda HT smjera Nika Micek. Nika se natječe u disciplini poslovanje recepcije. U pratnji Nike su njena profesorica Zita Lajtman i ravnateljica Bosiljka Vinković Kukolić.
Kako nam je javila ravnateljica Vinković Kukolić, Nika je „odradila“ pisani dio na temu Poslovanje recepcije hotela. Jučer (srijeda) je uslijedio usmeni dio koji je Nika odradila zajedno s Talijankom Laurom Filippovom. Morale su odraditi pred međunarodnim žirijem na recepciji hotela.
– Pravi gost, njegove želje samo su dio zamršenih situacija koje su djevojke morale rješiti…, vjerujem jako uspješno.-rekla nam je ravnateljica.
Ustupila nam je fotografiju Nike (lijevo) i njezine kolegice iz Italije.
Proglašenje rezultata je sutra, dok danas svi učesnici imaju zajednički izlet brodom u Kopenhagen.
“Romi jako često ne znaju prepoznati diskriminaciju. Njima su neke situacije već potpuno normalne i ne kuže da je diskriminacija kad, recimo, uđete u dućan i dobijete posebnu pratnju koja vas nadgleda dok kupujete. Normalno im je da pohađaju segregirane, romske razrede i da žive u izoliranim naseljima. Isto tako, Romi se susreću i s diskriminacijom unutar svojih naselja, a da toga nisu svjesni”, govori nam Siniša Senad Musić, potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske (RomHR).
Nakon ubojstva u naselju Parag krajem ljeta, zbog čega se mjesecima najavljuje drugi prosvjed protiv Roma u Međimurju, razgovarali smo s mladim ljudima koji svojim djelovanjem pokušavaju smanjiti diskriminaciju te pomoći dodatno marginaliziranim skupinama unutar romskog društva, poput mladih, žena i djece. Ovo su njihove priče.
Odrasla je u romskom naselju Orehovica u Međimurju. Danas je studentica Pravnog fakulteta, živi u Zagrebu i radi kao mentorica s romskom djecom u programu UNICEF-a. “Još kao dijete krenula sam u segregirani romski vrtić. Nisam znala hrvatski jer se u mom naselju priča bajaškim, odnosno starorumunjskim jezikom. Imala sam sreću da sam u osnovnoj školi završila u pokusnom razredu u kojem su izmiješali romsku i neromsku djecu, pa sam vrlo brzo naučila hrvatski.
Nakon osnovne škole upisala sam gimnaziju u Čakovcu. Tamo sam bila jedina Romkinja u razredu. Prvih nekoliko mjeseci to nitko nije znao jer imam hrvatsko ime i prezime, a i svijetle sam puti. Sjećam se da mi je bilo nelagodno reći da sam Romkinja i, kada su moji iz razreda konačno saznali, postojala je nekakva pregrada između nas. Ali je vrlo brzo nestala jer sam bila odlična učenica.
Nakon gimnazije upisala sam Pravni fakultet u Zagrebu i trebalo mi je vrijeme da se priviknem na veliki grad. Prvi dan sam se izgubila i dobila ZET-ovu kaznu jer nisam znala cvikati kartu. Ništa nisam znala. Osjećala sam se kao vanzemaljac u ovom velikom gradu. Živim u studentskom domu Stjepan Radić i na prvoj godini bila sam u sobi s cimericom s kojom sam se isprva dobro slagala. No nakon što sam jednom pričala s mamom na mobitel na bajaškom, pitala me koji je to jezik. Objasnila sam joj cijelu svoju povijest i od tog se trenutka počela potpuno drugačije ponašati prema meni, i u društvu i nasamo. Počela me drugačije tretirati. Osjećala sam se grozno, pa sam se odlučila preseliti u drugu sobu.
U sjećanju mi je ostao i događaj koji sam doživjela sa sedam godina. Od Caritasa smo svi u naselju dobili LGBT naušnice u obliku onih zastavica u duginim bojama i svi smo ih nosili jer druge nismo imali. I zbog toga smo postali dodatno obilježeni. U razredu sam se najviše družila s prijateljicom koja nije bila Romkinja. Igrale smo se tijekom velikog odmora na školskom dvorištu, kada nam je prišla njezina starija sestra i upitala: ‘Zašto se družiš s njom? Pa vidiš da ima ciganske naušnice’. U tom trenutku moja prijateljica se odmaknula od mene i gledala me tužno iz daljine. Druženje smo nastavile samo u razredu, gdje nas njezina sestra nije mogla vidjeti.
Druga diskriminacija s kojom sam se susrela u Čakovcu dogodila se u kafiću Vogel kod autobusnog kolodvora. Sjela sam za stol s mojim sestrama i bratićima. Htjeli smo naručiti piće, a konobarica je rekla: ‘Nema pijače za vas cigane’. Osjećala sam se jako posramljeno. Nisam reagirala jer sam ostala u šoku. Uspjela sam je samo upitati – zašto?. Odgovorila nam je da je dobila naredbu od šefa.
Inače, moja je obitelj morala promijeniti prezime iz Oršuš u Horvat. Bila sam još tada klinka i nisam razumjela što se događa. Moj otac ima završenu srednju školu i htio se zaposliti na građevini. Dugo je tražio posao, no nije ga uspio pronaći i morao je otići u Njemačku. Želio je podići kredit u banci, ali mu ga nisu dali zbog prezimena. I naravno, čim smo ga promijenili, kredit mu je odmah odobren. Ja pak danas razmišljam da vratim svoje prezime.
Osjetila sam diskriminaciju i unutar svojeg romskog naselja. Mene općenito ljudi na prvi pogled ne vide kao Romkinju zbog svijetle puti i bilo je Roma koji se nisu željeli družiti sa mnom. Govorili bi mi ‘što se praviš da si Hrvatica?’. Očekivali su da se udam s 15, 16 godina, no ja sam se odlučila za obrazovanje i iskakala sam. Kada sam odlučila upisati Pravo, moji roditelji nisu bili sretni što ću otići od kuće, ali sam to s njima lijepo iskomunicirala, objasnila im da s gimnazijom nemam struku i uvjerila ih da je to najbolji put za mene. I danas su mi najveća podrška.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Ako još niste onda vam je krajnje vrijeme da sutra ili u dane vikedna obiđete neke međimurske vinarije, koje u prodaji već imaju mlado vino. Svakako preporučamo Vinsku kuću Cmrečnjak u Svetom Urbanu, gdje su i ove godine pripremili nenadmašno mlado vino od sorte rizvanac, ovogodišnje berbe.
– Za sve one koji vole lagana vina, razigrana, svježa, pomalo egzotičnog okusa, pripremili smo naš mladi rizvanac. Umjesto bilo kakvog velikog govora najbolje je doći u našu vinariju i probati ga. Sva vaša osjetila bit će zadovoljena, a oni koji će ga kušati još dugo će osjećati zadovoljstvo – ističe Marko Cmrečnjak, mladi vinski stručnjak, koji je u svemu naslijedio svog oca Rajka, vlasnika vinarije.
Vinarije Cmrečnjak nalazi se u Svetom Urbanu 273, kod Štrigove. Kontakt telefon 040 830-103, a svakog dana otvorena je do 16 sati.
No, tu je i nova Vinoteka, koja ima zimsko radno vrijeme i otvorena je ponedjeljkom i utorkom od 8 do 16 sati, srijedom, čestvrtkom i petkom od 8 do 17 sati, subotom od 8 do 18 sati, dok je nedjeljom i praznicima zatvorena.
Matija Krnjak, mladi glazbenik iz Šenkovca, snimio je novu pjesmu pod nazivom ‘Moja kćer’.
Pjesma za njega ima posebno značenje.
– U utorak, 2. studenog, rođena je moja kćet Laura samim time izbacio sam novi singl posvećen njoj – poručio je.
Zanimljiva strana priče je da svaka kćer ima rođendan na specifičan datum.
– Najstarija Franka (6) rođena je 15.8. Velika gospa. Mlađa Karla (4) rođena je na Valentinovo 14.2. Kad je sad najmlađa rođena na Dušni dan 2. studenog – rekao nam je.
U spotu je prikazan zivot oca sa kćerima od najmlađih do odraslih uzrasta gdje je prikazana bezuvjetna ljubav kći i oca.
– U spotu se nalaze i moje kćeri Franka i Karla, ali u spotu mi se nalazi i moj otac Stjepan s kćeri Marinom (sestra). Spot je snimljen u gradu Cakovcu te restoranu Kneja – kaže.
Autor teksta i glazbe je Dominik Šušković, dok je za aranžman i produkciju zadužen Tomo Bacurin i Longplay studio. Izdavač je također Longplay. Za snimanje i montažu videospota zadužen je bio Žan Novosel.
Nakon posljednje sjednice Skupštine održane 22. listopada, na kojoj su velikom većinom potvrđena razrješenja rukovodstvu MNS-a, te odlučeno da će se 19. studenog održati izborna skupština, Izborna komisija kandidaturu za novog predsjednika, i to Kristijana Antolovića. Kandidaturu je podržao 51 nogometni klub, što je zapravo i većina u Skupštini MNS-a. Ovime će 19. studenog završiti svojevrsna kriza vlasti u MNS-u.
– Ta velika većina mjesecima pokušava dosadašnje rukovodstvo uvjeriti da odustane od opstrukcija. U početku je Mato Kljajić pokušavao na sve moguće načine zadržati svoju poziciju. Na kraju je ipak odustao uvidjevši da više nema podršku Skupštine. No ipak, pokušao je instalirati svoje nasljednike. Pa je tako nadležnom uredu predao dvije stranice svojeg tumačenja Statuta kako bi pokušao objasniti kako će ga naslijediti Damir Dominić. Skupština naravno jedina ima pravo na tumačenje Statuta, pa je ona svoje tumačenje i dala, kako Damir Dominić ne može zamijeniti predsjednika kojeg više nema, nego da Skupština mora izabrati novog predsjednika. Nakon toga Damir Dominić pribjegava očajničkim akcijama, nanoseći štetu našoj organizaciji.
Pa smo tako svjedoci svaka 3-4 dana jednom njegovom obraćanju nekome, u kojem iznosi hvalospjeve samome sebi, kako on voli nogomet, usput se obračunavajući niskim udarcima i uvredama s velikom većinom klubova. U tim objavama iznosi neistine i nastoji obmanuti javnost, a istovremeno stvoriti percepciju javnosti kako su na djelu sukobi i previranja nekih frakcija. A zapravo je činjenica da je na djelu jedno veliko zajedništvo većine klubova koji žele bolju organizaciju. A s druge strane je Damir Dominić pred svojim računalom na kojem piše priopćenja. Pa tako u posljednjim objavama obmanjuje javnost kako on ima neku podršku HNS-a, mašući mailom pravnika HNS-a kako je skupština sazvana za 30. studenog legalna. Upit o tome uputio je dva sata prije nego je razriješen dužnosti od strane Skupštine. Naravno, i ta Skupština koja ga je razriješila dužnosti također je bila legalna, pa je brže – bolje “5 do 12”, prije nego ga se razriješi, odlučio pribaviti nešto za daljnju borbu protiv 51 kluba. Kad bi uistinu imao nekakvu podršku HNS-a, to bi već javno objavio, ali toga nema. A istina je takva da je naputak HNS-a i predsjednika HNS-a g. Marijana Kustića, da se situacija riješi unutar našeg županijskog saveza i da se ispoštuje volja Skupštine.
Pokušavala ga je većina dogovorno urazumiti, no nije išlo. Kad je vidio da su izbori neminovni, pokušavao je progurati čak i izbor rukovodstva na jednu godinu, s čime se opet većina nije slagala, pa su i ti razgovori propali. Iznosi čak u javnost da članovi Skupštine “neispravno” komuniciraju, preko nevaljalih email adresa. Jer samo adresa Saveza, čiju lozinku on zna, je ona “prava”. Ali pozivi za Skupštinu poslani su i poštom, pa će možda konstatirati i da su otisnuti nevaljalim printerom, koji nije službeni printer Saveza. A do printera Saveza trenutno je poprilično teško doći, jer tamo se Damir Dominić još uvijek predstavlja kao nečiji “šef” iako je razriješen funkcije, pa se tako zaposlenici Saveza žale kako im prijeti otkazom ukoliko se odazovu na sjednicu Skupštine. I tako, na kraju je ostalo na tome da je s jedne strane velika većina od 51 kluba, a s druge Damir Dominić.
Evo g. Dominiću, to smo mi u potpisu, imenom i prezimenom, ovlašteni od klubova, činimo većinu Skupštine. Mi koje ste nazivali buntovnicima, kaubojima, pobunjenicima… Mi koje ste vrijeđali na sve moguće načine. Prozivali ste nas da se skrivamo iza Skupštine. Kako da se skrivamo kad mi jesmo većina Skupštine? Pred kim da se skrivamo? Pred Vama!? Mi smo sportski djelatnici koji činimo ovu organizaciju. Vi ste jedan pojedinac koji pokušava nama nametnuti što i kako ćemo raditi, postavljati se iznad Skupštine, iako iznad Skupštine nema nikog i ne može biti nitko! Spustite loptu na zemlju. Pročitajte imena i prezimena, te imena klubova koji su glasali za Vašu smjenu, koji su izglasali promjenu i koji će podržati g. Antolovića. Nakon toga, prije nego počnete pisati novo obraćanje nekome, ili objašnjavati kako je 51 klub u krivu, a Damir Dominić u pravu, kratko zastanite i promislite… Ima li smisla?
Sve zastupnike u Skupštini pozivamo na sjednicu 19.11. gdje će se izabrati novo rukovodstvo, a poziv će zaprimiti i poštom, pa da konačno završi ova priča koja je morala završiti puno ranije, samo da nije bilo toliko očajničke borbe protiv velike većine – pišu MNS Izbori.
