Očistiti put za Djeda Mraza i donijeti drugima sreću kad se prime za dugme može samo dimnjačar, a takvog treba svako naselje. No, sve ga je teže naći. Odlučili smo saznati više o tome kako izgleda život jednog čovjeka koji obavlja zanimanje za koje se danas skoro nitko ne želi školovati, zašto je tome tako i kakva je njegova životna priča…
Uz svu modernu tehnologiju i napredak, uvijek će biti potreban netko tko će počistiti dimnjake i brinuti o njihovoj sigurnosti. Dimnjačar Miljenko Marđetko, 55-godišnjak iz Kotoribe, jedan je od rijetkih pripadnika ovoga, danas mladima neatraktivnog, zanimanja za koje postoji nestašica.
Ovaj čovjek radi za GSK Pre-kom kao dimnjačar već, ili tek, tri godine, a zadužen je za naselja Sveta Marija, Donji Vidovec i dio Donje Dubrave. U naselje dolazi autom i prikolicom, u kojoj dovozi bicikl i alat za posao, te dalje obilazi kuće biciklom. Smatra da je za ovo zanimanje slab interes jer je nekad ovo bio potplaćen posao. Nekad. Miljenko je danas zadovoljan svojim primanjima i uživa u ovom poslu.
Kakav je ovo zapravo posao?
– Sviđa mi se ovaj posao, jako sam zadovoljan. Volim dinamiku, rad na terenu, komunicirati s ljudima. Sa svima sam uspostavio dobar odnos, pokušavam im izaći u susret glede termina dolaska. Ako netko nije kod kuće, ostavim im ceduljicu sa svojim kontaktom kako bismo dogovorili vrijeme koje im odgovara – opisuje Miljenko, a ujedno i ruši mitove o dimnjačarima kao osobama vječno prekrivenim crnom čađom, koji skakuču po krovovima:
– Posao nije pretjerano fizički zahtjevan i ne moram se penjati na krovišta, dimnjake čistim najčešće unutar tavana ili podruma. Posao je prljav, ali nije puno prljaviji od posla nekog radnika u proizvodnoj hali. Nismo na nikakvoj normi, bitno je da si komunikativan i prilagodljiv prema ljudima, jer mi tu i jesmo na budemo njima na usluzi – kaže Miljenko.
Za naselja u nadležnosti Pre-koma postoji ukupno šest dimnjačara, kaže, koji u tim naseljima jednom mjesečno, u razdoblju od 1. listopada do 30. svibnja, obilaze kućanstva s kojima je potpisan ugovor o pružanju dimnjačarskih usluga. U posebnoj aplikaciji Pre-koma dimnjačari pritom bilježe gdje su sve bili i što su napravili. Osim čišćenja dimnjaka, pružaju i usluge čišćenja svih peći i kamina.
Prije dimnjačarstva, radio je u vojsci i uzgajao koze
Rodom iz Kotoribe, gdje i danas živi sa suprugom Riječankom, Miljenko Marđetko završio je srednju školu za dimnjačara u Zagrebu te je nekoliko godina radio u Zagrebu kao dimnjačar. U Kotoribu se vratio sa 24 godine i zatim otišao u Domovinski rat, gdje je sa 1. gardijskom brigadom prošao sva ratišta. Idućih 13 godina ostao je raditi u vojsci kao djelatna vojna osoba, nakon čega je umirovljen.
Miljenko je i otac, a mirovina uz dvoje djece koje je trebalo školovati nije bila dostatna za život, pa se Miljenko odlučio na vlastiti posao.
– Otvorio sam OPG Marđetko koji se bavio uzgojem koza za mlijeko. Imali smo ugovor s Vindijom. Imali smo oko 50 koza i posao je dobro išao čak 17 godina, međutim, nakon toga supruzi i meni je postao naporan, nismo imali dovoljno radne snage i na koncu smo odustali. Tako sam otišao na razgovor u Pre-kom i zaposlio se kao dimnjačar – opisuje Miljenko.
Zašto su dimnjačari važni?
– Dimnjaci koji se koriste za loženje krutih goriva kao što su drvo i ugljen te lož ulje treba redovito čistiti jer se u njima nakuplja dosta čađe. Ona se dimi, sprječava pravilno gorenje, a može se i zapaliti. Isto tako važno je redovito kontrolirati i čistiti i plinske bojlere s dimnjacima jer se unutra zna skupiti paučina, osina gnijezda, ili čak kosti koje donesu vrane i slično – objašnjava Miljenko.
Objašnjava i kako kod dimnjaka za loženje krutih goriva treba pripaziti i na sam vanjski dimnjak. Neki imaju dimnjake koji nemaju žbuku, fuge znaju biti porozne i slično. Važno je upozoriti ljude jer tako može doći do zapaljenja. Takvi dimnjaci se moraju ožbukati, ističe Miljenko.
Paučina je vrlo lako zapaljiv materijal
– Kad je dimnjak iznutra u lošem stanju, predlažemo njegovo frezanje, što označava čišćenje od smole odnosno stvrdnute čađe. Paučina je vrlo zapaljiv i lako zapaljiv materijal, a ljudi slabo idu na tavane… Stoga bih preporučio svima koji nemaju dimnjačara da nam se jave – kaže Miljenko.
Kad bi drugi znali kako je to biti dimnjačar…
Miljenko je pronašao svoj životni mir i financijsku stabilnost u poslu uz koji osjeća zadovoljstvo, a i iznimno je značajan i u 21. stoljeću. K tome, donosi i pomisao na sreću.
– Većina ljudi se i dan danas, otvoreno ili skriveno, primi za gumb kad me vidi, jer dimnjačari, prema starom vjerovanju, donose sreću – kaže Miljenko.
Nažalost, koliko je ovo zanimanje danas mladima neprivlačno govori i podatak da je tvrtka Pre-kom nudila stipendiju od 1750 kuna mjesečno za školovanje za dimnjačara, međutim nije dobila niti jedan poziv vezano uz to. Kad bi znali koliko zadovoljstva je Miljenko pronašao u ovome i mogli uskočiti u njegove cipele samo na jedan dan, situacija bi sigurno bila drukčija.
