Ravnatelj Županijske bolnice Čakovec Igor Šegović za Medjimurski.hr objašnjava zašto se treba cijepiti, kakvo nas uskoro stanje čeka vezano uz zdravstvenu skrb, a otkriva i dileme koje možda muče skeptike…

Koliki je trenutno udio zaraženih pacijenata bolničkog osoblja u bolnici, što ako se nastavi intenzivan trend rasta, hoće li ponovno stanovnici Međimurja biti zakinuti za medicinske usluge? Što nas čeka?

Na dan 7. studenoga 2021. epidemiološka situacija nije dobra, što znači da je sve veći broj COVID-19 pozitivnih pacijenata. Ono što brine je što se većina teško oboljelih pacijenata nisu cijepili. U bolnici je sve veći broj hospitaliziranih pacijenata s COVID-19 bolešću koji su teško bolesni i zahtijevaju intenzivnu skrb.

Da bi se takva skrb omogućila, potrebno je otvarati nova COVID radilišta na kojima moraju raditi infektolozi, anesteziolozi, internisti i veliki broj medicinskih sestara. Zahvaljujući dobroj suradnji Međimurske županije i Ministarstva zdravstva mogli smo zaposliti nove djelatnike.

Dijelimo zabrinutost javnosti u vezi pružanja usluga, no svi zajedno moramo znati da ukoliko želimo pružiti kvalitetnu skrb za COVID-19 pozitivne pacijente, niti jedna bolnica u Hrvatskoj neće moći pružiti sve medicinske usluge. Ali, krivnju za takvo stanje treba potražiti negdje drugdje, jer medicinski djelatnici daju sve od sebe i već su duže vremena na gornjim granicama izdržljivost i medicinske sestre i liječnici. 

Je li istina da se bolničko osoblje koje nije cijepljeno ne mora testirati redovito, a također mogu širiti zarazu na ostalo osoblje ili pacijente?

Županijska bolnica Čakovec u djela provodi upute Stožera civilne zaštite i Ministarstva zdravstva. Djelatnici bolnice koji imaju važeću COVID-19 potvrdu ne moraju se testirati, a oni djelatnici koji to nemaju moraju se testirati, što je odlično organizirano i nemamo nikakve probleme s našim djelatnicima.

Našim djelatnicima koji se ne žele cijepiti omogućili smo redovito testiranje brzim antigenim testovima prije dolaska na posao. Potičemo djelatnike da se cijepe, a oni koji se ne žele cijepiti moraju se pridržavati svih epidemioloških mjera baš kao i cijepljene osobe.

Što je po vašem mišljenju najbolje rješenje cijele ove situacije s pandemijom?

Mi smo djelatnici bolnice i bavimo se liječenjem oboljelih pacijenata. Postoje timovi na razini države i lokalnih zajednica koji se bave određivanjem uputa u vezi pandemije. Nemoguće je spriječiti potpuno širenje virusa, no moguće je spriječiti teže obolijevanje ili smrtne ishode.

Kako? Cijepljenjem, pridržavanjem epidemioloških mjera, izoliranjem ukoliko se sumnja na bolest, iskrenim identificiranjem svojih kontakata, neširenjem lažnih i neistinitih informacija, sprečavanjem zastrašivanja ljudi. Bitno je reći da se i cijepljene osobe moraju pridržavati svih epidemioloških mjera!

Ljudi su skeptični oko cijepljena, novoj tehnologiji na kojoj se bazira ovo cjepivo, ne znaju bi li se cijepili ili ne, gledaju i čuju kako umiru i oni cijepljeni s dvije doze, ne vjeruju podacima o broju umrlih, odnosno je li netko umro baš zbog COVIDA-19 ili uz njega… Što biste poručili građanima?

Cijepljenje je najveće postignuće u medicini ikada. Na taj način nestale su neke zarazne bolesti, dok je pojavljivanje nekih zaraznih bolesti smanjeno na nekoliko postotaka (difterija, tetanus, hripavac, ospice, pneumokokna bolest, rubeola, tuberkuloza, hepatitis B…).

Svaka osoba izgrađuje svoj stav u vezi cijepljenja na temelju raznih faktora. Oni koji ne vjeruju u bolest neka slobodno odu u bolnice na COVID odjele i pogledaju ljude na respiratorima ili popričaju s osobama koje su preboljele bolest ili s članovima obitelji umrlih osoba od bolesti COVID-19.

Možete li sto posto tvrditi da je beba koja se borila s upalom pluća imala upalu pluća baš zbog COVIDA-19?

Upala pluća ili pneumonija je bolest u kojoj postoji upala plućnog parenhima. Virus ili bakterija uđe u pluća, organizam se bori protiv uzročnika i nastane upala. Ukoliko je netko COVID-19 pozitivan i ima očitanu upalu pluća na RTG torakalnih organa, onda ima upalu pluća uzrokovanu COVID-19 infekcijom.

I kada nije bila pandemija koronavirusne bolesti, u bolnicama su se liječili, a i sada se liječe pacijenti koji imaju upalu pluća uzrokovanu drugim uzročnicima. Napominjem da smo primijetili da je u fazama lockdowna i potpunog pridržavanja mjera bilo jako malo oboljelih od proljeva i respiratornih infekcija. U toj fazi djeca su puno manje pobolijevala, kao da su neke bolesti nestale, no otvaranjem društva sve su se bolesti vrlo brzo vratile pa je i naš odjel pedijatrije ponovno postao pun bolesne dječice.

Što mislite da je još važno poručiti građanima?

Zahvaljujem Vam na interesu na navedenu temu. Građanima želim poručiti da se čuvaju koliko mogu, da se zaštite, da se cijepi tko želi, a oni koji ne žele da se pridržavaju postojećih mjera. Nikada nećemo imati odgovore na sva pitanja, ali da bi zaštitili i spriječili pobolijevanje i umiranje najugroženijeg dijela populacije, naše najstarije, te djecu i bolesnike, moramo se čuvati!

Rahela Škvorc iz Palovca vaš je odgovor na pitanje kako pronaći najbolju verziju sebe. Ona je tu za vas, žene, da vam pokaže da u svakoj prilici i trenutku možete izgledati divno, zadovoljno i sretno. A to je upravo ono što svakoj od nas treba. Dašak sigurnosti s kojom ćemo lakše kročiti kroz život, a dovoljno samopouzdanja da znamo koliko zapravo vrijedimo. U svemu tome, Rahela svima pristupa jednako. Nitko nije samo slovo na papiru. Za nju svaka žena ima vrijednost, a tu vrijednost valja iskazati kroz stil. Njezin stil prožima se kroz nakit kakav izrađuje, modu koju voli i posao vizažistice kojeg radi sa srcem. Uz to, ovdje je na jednom mjestu ponuda i za odrasle dame i za male fashionistice, a upravo su i Raheline male curice najzaslužnije za cijelu Makeupland čaroliju!

Pročitajte njezinu priču i što nam je sve otkrila!

Kako ste započeli svoju priču, shvatili čime se želite baviti?

Ne mogu izdvojiti neki aha-trenutak kad sam shvatila čime se želim baviti. Više je to bio put prema ostvarenju toga, negoli odluka. Oduvijek volim modu, ljepotu, dizajn, umjetnost, oduvijek sam htjela biti dio tog svijeta i tražila sam način da sebi to ostvarim. Oduvijek volim emisije o makeoveru i modne revije i znala sam da ću jednog dana raditi nešto slično. Imam snažnu emocionalnu vezu sa svojim haljinama i nakitom i uz odjeću me vežu brojne uspomene i emocije. Pamtim događaje prema tome što je tko imao obučeno. Znam i točan popis svega u ormaru svojih prijateljica i mogu im sa sigurnošću reći što su kad nosile. Uvijek sam prije izlazaka šminkala prijateljice i pravila im frizure. Nešto što me najviše tjeralo da se bavim ovim poslom je kategorizacija prema kojoj žena može biti lijepa ili pametna. Na neki sam način zahvalna takvim zatucanim ljudima, jer su u meni probudili inat da im dokažem da nisu u pravu i da žena može biti sve što želi i da njena maskara ne umanjuje njen IQ.

Odakle ljubav prema modi, nakitu i šminkanju?

Šminka mi je prva ljubav, zapravo dio mene. Ne pamtim da li sam ikad izašla iz kuće bez šminke. Daje mi samopouzdanje i tu želim naglasiti da šminka mora biti u službi naglašavanja ljepote, a ne skrivanja lica. Makeupland nije samo moj salon, to je odraz mog svjetonazora i mog poimanja žene. Kakve god da jesmo i kakav god da je naš osobni stil, trebale bismo biti dame.

Kako u ženama potaknuti ono najbolje kada je u pitanju modni stil, da one same budu zadovoljne sobom, sretne, zadovoljne?

Želim osnažiti žene, a to činim svojim radom i kreacijama. Svi mi želimo biti viđeni, želimo da se naš glas čuje. Ako naša vanjština ne odražava naš identitet, ljudi nas neće shvatiti. Mi svojim stilom poručujemo tko smo i zahtijevamo kako će nas ostali percipirati. Ne poznajem nijednu ženu koja ne želi biti atraktivna, poznajem samo one koje se ne znaju izraziti svojim stilom. Ja sam tip žene s motom “bolje overdressed, nego underdressed”, no brojne žene čuvaju najljepše komade nakita i najglamuroznije haljine za neke prilike kojih se ni ne dočekaju. Razlog – misle da nisu vrijedne da uslijed obične srijede izgledaju kao najbolja verzija sebe. Treba se odvažiti, jer glamur nije luksuz, glamur je stanje uma.

Tko je Vaš uzor? Možda netko poznat u kome vidite inspiraciju, žena koja je pravo oličenje stila, elegancije i ženstvenosti?

Uvijek sam htjela biti snažna žena i još kao tinejdžerica rekla sam sama sebi da kad narastem bit ću kao Blair Waldorf. Tijekom godina inspirirale su me brojne žene, stvarne i one s tv-a (Coco Chanel, Anna Wintour, Lauren Conrad, Elle Woods, Kate Middleton, Julia Engel, Bobbi Brown…) . Posebno volim Josie Fear (Fashion mumblr) koja je za mene pojam ženstvenosti i elegancije i zapravo svega čemu težim. Dakle, ja sam mix Blair i Josie.

Izrađujete nakit koji je bezvremenski i koji su uklapa u svaki outfit, a svaki je napravljen s puno ljubavi i pažnje. Koju on poruku nosi ženama koje će ga nositi, koje će biti njegove vlasnice?

Kad kreiram nakit, također zamišljam stvarnu ženu koja će taj nakit nositi. Želim da ga doista nosi, a ne da joj stoji u ladici. Zato je taj nakit klasičan, bezvremenski. Perle nikad neće izaći iz mode. Takav nakit paše na sve outfite. Ne slijedim slijepo trendove, ali ih pratim i moj nakit ima dašak modernoga u svom klasičnom dizajnu. U zadnje vrijeme kupuju moj nakit kao poklon dragim osobama, što me posebno usrećuje, jer takvim nakitom poručujemo “cijenim te, vidim te kao damu, zato ti darujem nešto bezvremensko”.  Žene savjetujem i oko odabira outfita i kupnje konkretnog nakita. Pomažem im izgraditi vlastiti modni stil, a naš stil je sve od frizure, nijanse ruža, visine pete, ukosnice,… To sam ionako uvijek radila sa svojim prijateljicama, sad sam samo podigla na viši nivo i mogu govoriti o nijansi ruža 15 minuta i biti smrtno ozbiljna oko toga, a sad polako gradim svoju zajednicu kojoj to nije dosadno, dapače, traži još takvih savjeta.

U Vašoj kolekciji nakita mogu se naći i stvarčice za male bebe i djevojčice, to jest male fashionistice?

Prvotna ideja je bila baviti se samo šminkom, no upravo ljubav prema stilu me potakla da ženama pružim i nokte i nakit, da se mogu kompletno srediti. Prvi komad nakita koji sam izradila je rajf koji sam nazvala prema Blair. Nakon što sam prvotno planirala izrađivati samo rajfove, kreativnost mi nije dala mira. Sad imam i svoje narukvice, ogrlice, naušnice, mašne za kosu… Svaki komad nakita nazovem i svrstam u “Overdressed” kolekciju (za odrasle) ili “Petite” kolekciju (za bebe i djevojčice). Pitaju me zašto biram američka imena. Razlog je banalan: zamislite da se rajf zove Dunja (primjer iz glave, isprike Dunjama, super ste mi i volim ime Dunja, zato mi je i palo napamet), a vi ste s nekom Dunjom posvađani i ne podnosite se. Sigurno nećete nositi Dunju na glavi. Manje su šanse da u svom životu imate Jessicu. Eto, zato američka imena.

Imate dvije male kćeri, hoće li one krenuti maminim stopama?

Moje djevojčice su najzaslužnije za izgradnju mog osobnog stila. Kao mama s milijardu obaveza, iz ormara svako jutro izvučem ono u čemu ću se kroz dan osjećati najviše kao ja. Nadam se da će moje kćeri na mom primjeru vidjeti da mogu što god si zacrtaju, a ako im okolina neće zbog toga pljeskati, reći ću im da promijene okolinu. Meni nije bitno čime će se baviti, samo nek se bave onim što vole i nek se ostvare kao osobe.

Čar ljepote svake žene je u njezinoj ljepoti, bez ikakvih filtera, a to vi želite pokazati ženama kroz svoj rad vizažistice?

Bilo da šminkam klijenticu ili joj uređujem nokte, ja joj pristupam kao stvarnoj osobi, a stvarne osobe imaju bore, ožiljke… I nisu hodajući filteri. Želim da iz mog salona izađu kao svoja najljepša verzija, a ne kao Photoshop.

U sav svoj rad od šminke, nakita, mode, noktiju ulažete maksimalno sebe i radite s ljubavlju, a to je ono što klijentice prepoznaju?

U svoj rad ulažem sebe, a kad radimo nešto s ljubavlju i kad u to damo svu svoju brigu, pažnju i nježnost, ljudi to vide. Kupovati handmade proizvode znači kupiti od stvarne osobe kojoj je osnovna misija usrećiti vas.

Monika Hudin samo je željela u miru sa svojim psom provesti lijep nedjeljni dan, no na povratku iz šetnje dočekao ju je šokantan prizor: – Ne znam kolke su šanse, ni zakaj pišem ovo, ali možda netko pronađe moju torbu, ili novčanik s dokumentima koji su mi danas u poslijepodnevnim satima ukradeni iz auta. Auto je bio parkiran na putu prema polju iz smjera Čakovca prema N.S. Rok dok sam bila u šetnji s psom. Razbijeno je staklo i ukradena torba s novčanikom, dokumentima, novcem i svim ostalim stvarima koje su bile u torbi… Znam da na novce mogu zaboraviti, kartice su blokirane, a usudim se nadati da mi se bar vrate dokumenti.

Monika razočarano dodaje: – Sve su to samo stvari i ja sam dobro, i Rosa je dobro i svi smo dobro, ali sam jako, jako tužna. I većina tih stvari je nebitna, ali ”bemu” sve, to su moje stvari i moje vrijeme i moj trud i nema mi ih tko dirati i uzimati i uništavati. Tužna sam, eto jako tužna.

Ukoliko imate kakve informacije o nesretnom događaju, možete se javiti njoj ili obližnjoj policijskoj postaji.