Jučer (subota) je u vremenu od 10.30 do 12 sati u zgradi Doma sindikata na Trgu republike u Čakovcu održan tzv. Okrugli stol na temu „COVID-19 i cijepljenje“ koji je osmislila i organizirala u naslovu spomenuta liječnica, a s ciljem da na temelju stručnih i znanstvenih saznanja (bez ikakvog politiziranja) svima koji imaju određene dvojbe i pitanja u vezi bolesti i cijepljenja eminentni stručnjaci odgovore na sve što ih zanima.

Na skupu su kao stručnjaci sudjelovali: prof. dr. sc. Branko Kolarić, dr. med., spec. epidemiolog iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „dr. Andrija Štampar“ iz Zagreba, Tanja Potočnik-Hunjadi, dr. med., spec. infektologije iz Opće bolnice Varaždin, Tonja Haničar, dr. med., liječnica obiteljske medicine iz Ambulante Goričan, Dejan Balažin, dr. med, spec. pedijatar, subspec. pedijatrijske nefrologije, iz Županijske bolnice Čakovec i prim. dr. sc. Andreja Marić, dr. med., spec. interne med., subspec. endokrinologije i dijabetologije.

Svatko od liječnika najprije je odgovarao na pitanja koje je dr. Marić kao moderator pripremila za njih, ovisno o stručnom području s kojim se bave, na temu bolesti COVID-19 i cijepljenja, o iskustvima iz prakse, dilemama i upitima pacijenata s kojima se susrećemo u svom radu, a potom su posjetitelji postavljali različita pitanja na temu.

– Pripremila sam i stručnu podlogu za odgovore na pitanja iz područja kardiologije i ginekologije jer nam se kolege nisu danas mogli pridružiti, no planiram još ovakvih skupova, radijskih emisija itd., pa će biti dodatnih prilika da pomognemo našim građanima i cijelom društvu u borbi protiv ove pandemije. Zadovoljni smo kako je Okrugli stol prošao. Hvala svim sudionicima i posjetiteljima – rekla je na kraju organizatorica Okruglog stola.

Danas nam evanđeoski odlomak govori kako su apostoli podlegli napasti da požele biti prvi. Htjeli su među sobom raspodijeliti važna mjesta, prema nekom svom kriteriju. Mislili su kako bi zgodno bilo stajati odmah do Isusa, biti ispred ostalih. I budući da su svi više – manje tako mislili, to što su nosili u srcu dovelo ih je do svađe. Isus im daje pravilo po kojemu se moraju ravnati ako žele biti njegovi: Ako tko želi biti prvi, neka bude od sviju posljednji i svima poslužitelj (Mk 9, 35) – kaže Gospodin.

Da bi im to zorno predočio, uzima jedno dijete, koje je prema shvaća­nju ondašnjeg vremena bilo doista na posljednjem mjestu, i sebe izjednačuje s tim djetetom govoreći: Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima (Mk 9, 37).

U riječi koju nam danas upućuje Isus možemo uočiti dvoje. Prvo, Isus ne kaže: „među vama ne smije biti prvih!” Isus je prihvatio činjenicu različitosti sposobnosti i službi među ljudima. Uvijek ima onih koji su pretpostavljeni i onih koji su podčinjeni, onih koji zapovijedaju i onih koji slušaju, postoje sposobniji i manje sposobni ljudi. Ljudi su doduše jednaki u svome ljudskom dostojanstvu, ali nisu jednako sposobni za svaki posao i za svaku dužnost.

Dru­go, ne smijemo zaboraviti da ako je već netko izabran da bude prvi, predstojnik, to nije zato da on bude gospodin, a da mu drugi služe. Naprotiv, on mora, po Isusovoj riječi, biti sluga svima, prvi preuzeti odgovornost, prvi se uhvati­ti u koštac s problemima.

Isus je najbolje pokazao kako to prvi mora biti posljed­nji. Nije on svoje učenike poslao na križ, nego je sam to učinio. Njegov je primjer bio tako snažan da je onaj kojega je on izabrao da bude prvi, Petar, pošao za primjerom svo­ga Učitelja – i on je mučenički umro raspet na križu, kao i njegov Učitelj. I ostali su apostoli išli do kraja i dali svoj život poput Isusa.

Veličina čovjeka koji obnaša neku važnu dužnost ogleda se u tome kako postupa s onima kojima on može zapo­vijedati. Takav čovjek zna odmjeriti koliko može nekome tereta i odgovornosti povjeriti. Uvijek će imati povjerenje u one kojima je pretpostavljen. A povjerenje čuda stvara. Svijet se neće promijeniti revolucijom, ako dokinemo neki poredak u društvu. Jedino Kristov Duh može svijet oslo­boditi nepravde. Zavist i ljubomora među ljudima uvijek je izvor ratova i svakoga zla.

Gospodine Isuse, molimo te, daruj nam čisto i ponizno srce, koje rađa mir, milostivo i poučljivo, puno milosrđa i dobrih plodova, iskreno i postojano! Marijo Majko, takvo Srce imaš ti. Moli svoga Sina da mi budemo poput njega i poput tebe, malena djeca spremna na poslušnost i služe­nje.

Propovijeda: fra Tomislav Božiček

Na Danima zlata i starih zanata, održanim u nedjelju u Donjem Vidovcu, Sara Kočiš, djelatnica Javne ustanove Međimurska priroda i Josip Grivec, zamjenik međimurskog župana održali su predavanje o kockavici, predivnom cvijetu koji posebno uspijeva u ovom donjomeđimurskom kraju gdje je još nazivaju košuta.

Predavanje je pobudilo veliki interes okupljenih jer svaki predavač cvijetu „prišao“ iz svoga kuta gledanja i na taj nam je način približio. Posebno zanimljivo je o cvijetu govorio Grivec koji cvijet poznanje od najranijeg djetinjstva i koji je rastao na livadama njegovog djetinjstva.

– Privlačila nas je njegova posebnost pa smo i prilazili s nekom vrstom strahopoštovanja – rekao je Grivec i dodao kako se sjeća savjeta starijih koji su ih kao djecu upozoravali da se to cvijeće ne smije brati.

Rekao je kako je s ‘košutom’ rastao pa ni danas ne prođe nijedno njihovo proljetno pojavljivanje. Istaknuo je radost što se cvijet sastavnica bogate prošlosti ovoga kraja pa je tema kockavice zasluženo našla mjesto u programu Dana zlata i starih zanata.

Josip Grivec je s ponosom naglasio kako Donjovidovčani itekako vode brigu o kockavici jer znaju kako se radi o zaštićenoj biljci te je u uvodnom dijelu predavanja podsjetio na nekoliko ugroza koje su zaprijetile opstanku ove rijetke proljetnice:

– Mještani Donjeg Vidovca je ne presađuju i to želim poručiti svima da ne rade. Jer ako kockavica ode iz svog staništa nema velike šanse da će na drugom lokalitetu uspijevati, a na pronađenom staništu je više neće biti. Šezdesetih godina prošlog stoljeća dogodila se na našem terenu velika melioracija koja je imala svoju povijesnu svrhu u smislu isušivanja močvara kojima je naš kraj bio okružen. Dijelom je bila pretjerana, pa se narušilo stanište kockavice sjeverozapadno od Donjeg Vidovca. Ta su polja bila izuzetno bogata kockavicama, ali je nakon te melioracije broj jedinki bitno smanjen. Onda se dogodila Hidroelektrana Donja Dubrava koja je poremetila razinu podzemnih voda i određena staništa kockavica su prestala postojati. Srećom još uvijek raste na jednom području gdje postoji utjecaj Mure. Osobno svakog proljeća s veseljem obilazim to područje i fotografiram te prekrasne cvjetove. Mi je nazivamo i košuta. Taj je naziv došao zbog toga što je kockavica plemenita, krhka i nježna poput životinje košute. Drugo objašnjenje tog njezinog naziva je da su košute preko svojih kopita raznosile njezino sjeme na druga staništa. Vjerujem da je to najljepša biljka u ovom dijelu svijeta – završio je s ponosom Grivec.