Na Danima zlata i starih zanata, održanim u nedjelju u Donjem Vidovcu, Sara Kočiš, djelatnica Javne ustanove Međimurska priroda i Josip Grivec, zamjenik međimurskog župana održali su predavanje o kockavici, predivnom cvijetu koji posebno uspijeva u ovom donjomeđimurskom kraju gdje je još nazivaju košuta.
Predavanje je pobudilo veliki interes okupljenih jer svaki predavač cvijetu „prišao“ iz svoga kuta gledanja i na taj nam je način približio. Posebno zanimljivo je o cvijetu govorio Grivec koji cvijet poznanje od najranijeg djetinjstva i koji je rastao na livadama njegovog djetinjstva.
– Privlačila nas je njegova posebnost pa smo i prilazili s nekom vrstom strahopoštovanja – rekao je Grivec i dodao kako se sjeća savjeta starijih koji su ih kao djecu upozoravali da se to cvijeće ne smije brati.
Rekao je kako je s ‘košutom’ rastao pa ni danas ne prođe nijedno njihovo proljetno pojavljivanje. Istaknuo je radost što se cvijet sastavnica bogate prošlosti ovoga kraja pa je tema kockavice zasluženo našla mjesto u programu Dana zlata i starih zanata.

Josip Grivec je s ponosom naglasio kako Donjovidovčani itekako vode brigu o kockavici jer znaju kako se radi o zaštićenoj biljci te je u uvodnom dijelu predavanja podsjetio na nekoliko ugroza koje su zaprijetile opstanku ove rijetke proljetnice:
– Mještani Donjeg Vidovca je ne presađuju i to želim poručiti svima da ne rade. Jer ako kockavica ode iz svog staništa nema velike šanse da će na drugom lokalitetu uspijevati, a na pronađenom staništu je više neće biti. Šezdesetih godina prošlog stoljeća dogodila se na našem terenu velika melioracija koja je imala svoju povijesnu svrhu u smislu isušivanja močvara kojima je naš kraj bio okružen. Dijelom je bila pretjerana, pa se narušilo stanište kockavice sjeverozapadno od Donjeg Vidovca. Ta su polja bila izuzetno bogata kockavicama, ali je nakon te melioracije broj jedinki bitno smanjen. Onda se dogodila Hidroelektrana Donja Dubrava koja je poremetila razinu podzemnih voda i određena staništa kockavica su prestala postojati. Srećom još uvijek raste na jednom području gdje postoji utjecaj Mure. Osobno svakog proljeća s veseljem obilazim to područje i fotografiram te prekrasne cvjetove. Mi je nazivamo i košuta. Taj je naziv došao zbog toga što je kockavica plemenita, krhka i nježna poput životinje košute. Drugo objašnjenje tog njezinog naziva je da su košute preko svojih kopita raznosile njezino sjeme na druga staništa. Vjerujem da je to najljepša biljka u ovom dijelu svijeta – završio je s ponosom Grivec.

