‘Ne miješam u politiku jer se politika mjeri u mandatima, a umjetnost u stoljećima’, smatra mladi kipar Nikola Vudrag
Jedna od pojava koja je u posljednje vrijeme zabavljala hrvatsku javnost bio je i serijal ‘skulpture’. Sve je počelo sa skulpturom redovnika koja je optužena da prikazuje Čehoka, nastavilo se skulpturom Toše Proeskog koji je mnoge više podsjećao na Duška Lokina, a zatim se otvorila i tema Tuđmanovih skulptura koje diljem zemlje rijetko liče na prvog hrvatskog predsjednika.
Stoga je pomalo neobična vijest da je jedan hrvatski grad, Mursko Središće, upravo dobio bistu Tuđmana koji sliči na stvarnu povijesnu ličnost do zadnjeg detalja. Još je zanimljivi detalj da bista predstavlja konceptualnu umjetnost utoliko što je izlivena od metaka. Odlučili smo popričati s kiparom, Nikolom Vudragom, koji nam je sam objasnio o kakvom se točno konceptu radi.
“Prvo se radi o činjenici da skulptura sliči na sebe, što je već dovoljan šok za razne varijacije na temu prvog hrvatskog predsjednika. Danas gdje je upravo Dr. Franjo Tuđman najdraža tema umjetničke spomeničke kritike trebalo je razlučiti pomodno od vječnog. Umjetničku slobodu od spomeničkog standarda”, kaže Vudrag.
Pojasnio je da umjetnici koji imaju svoj likovni stil često nameću svoje viđenje neke povijesne ličnosti, do bi one u svojstvu spomenika zapravo trebale ličiti na sebe.
“Nema smisla da u knjizi iz povijesti imamo Murtićevu sliku ‘dr. Franjo Tuđman’. Umjetnost prelazi jezične barijere i fizička materija je važnija od samog natpisa, tako da svi mogu prepoznati o kome se radi. Drugo je kada se radi za galerije pa je to art, no ovo je povijesna počasnica čovjeku koji bi trebao izgledati dostojanstveno”, smatra.
Objašnjava i kako danas prevladava stav da bi spomenici trebali biti modernistički i konceptualni, no taj koncept ne mora biti odmah vidljiv na klasičnoj skulpturi.
‘Umjetnik uzima nešto negativno i pretvara to u pozitivno’
“Odlučili smo se na čahure koje smo dobili iz hrvatskih vojnih institucija. Poanta je da je Tuđman u žiži rata sklopio konstrukciju da napravi Hrvatsku državu. Državu smo dobili na krvi i metcima, na žalost, što je jako negativna konotacija. Umjetnik mora uzeti nešto negativno i od toga učiniti nešto pozitivno, zato je od metaka odlivena bista”, pojašnjava kipar.
Dodaje i kako su se u prijašnjim ratovima, kada je vladala nestašica materijala, od ljudi uzimali razni predmeti poput žlica i predmeta od mesinga, a nacisti su ljudima uzimali čak i zlato i metke. Ovo je, kaže, umjetnička priča koja preokreće ovaj proces. Kip je odliven u ljevaonici umjetnina ALU, a rad s metcima nije prošao bez anegdote.
“Jedan metak je čak puknuo u peći u ljevaonici i radnik se počeo buniti: ‘Neću ti ja za tu plaću još poginuti od metaka”, kroz smijeh se prisjeća Vudrag.
“Koncept i izvedba su usklađeni, u formi, i u materiji, skulptura je “istinita”. Postoji subjektivna istina, to je ono kako ljudi nekoga vide, je li negativan ili pozitivan. Ovo je potpuno neutralna priča, Tuđman sliči na sebe u fizionomiji, i koncept je od metaka da bi se napravila nova država. To onda predstavlja objektivnu istinu bez obzira na nečiju subjektivnu istinu”, kaže.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
