Svaki od nas u životu, u sebi, ima urezano nešto što nikada neće zaboraviti, nešto što će zauvijek i s razlogom pamtiti.

– Životni događaji koji će mi ostati u trajnom sjećanju, osim rođenja mojih dviju djevojčica, zasigurno su 30. lipanj 2020. godine – dan obrane doktorske disertacije, kao i 14. studeni 2021. – dan promocije u doktoricu znanosti – rekla nam je dr. sc. Željka Jambrošić Vladić (36) iz Varaždina gdje i radi u Graditeljskoj prirodoslovnoj i rudarskoj školi.

Povod našem razgovoru je bila ranije spomenuta promocija dr. sc. Željke čije je porijeklo u Gornjem Kraljevcu koji je dobio u svojoj povijesti i prvu ženu sa znanstvenom titulom doktorice s područja prirodnih znanosti. Iz te sredine su se preselili u Varaždin 2012. godine.

– Okolnosti su bile takve da smo i suprug i ja našli posao u Varaždinu pa je svakodnevno putovanje zahtijevalo puno vremena s obzirom da nismo radili u istim smjenama – obrazložila je.

Kako je počelo, koraci do znanstvene titule? Što je bilo presudno da do toga dođete?

– Ljubav prema prirodi i istraživanju pratili su me od najranijeg djetinjstva, međutim, ideja o upisu doktorskoga studija pojavila se sasvim slučajno. Nedugo nakon završetka studija uslijedio je poziv dr. sc. Lucije Šerić Jelaska (ujedno i moje mentorice tijekom doktorskoga studija) za izlaganje rezultata diplomskoga rada na Srednjeeuropskom entomološkom kongresu i to je potaknulo konačnu odluku o upisu.

Naša sugovornica je rođena 1985. godine u Čakovcu. Nakon završene osnovne škole dr. Vinko Žganec u Vratišincu upisuje gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu gdje je maturirala 2003. godine. Iste godine upisuje Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer profesor biologije i kemije, gdje je diplomirala šest godina poslije.

– Nakon završetka studija počinjem raditi kao nastavnik biološke i kemijske skupine predmeta u Graditeljskoj, prirodoslovnoj i rudarskoj školi u Varaždinu u kojoj radim i danas, gotovo 13 godina. Suprug, po struci diplomirani inženjer strojarstva, također radi u Varaždinu.

Poslijediplomski studij biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, pod mentorstvom dr. sc. Lucije Šerić Jelaska, upisujem 2013. godine i sada sam ovdje kao znanstvenica.

Rekla je kako se je ljubav prema prirodi i ekologiji javila još tijekom osnovnoškolskoga obrazovanja i nastavila se razvijati tijekom srednje škole. Nije propustila istaknuti:

– U tome su veliku ulogu imale moje učiteljice i profesorice – učiteljica u OŠ Gornji Kraljevec Anica Šlehta koja nas je kroz terensku nastavu upoznavala s prirodom našeg kraja te naučila samostalnosti i odgovornosti od najranije dobi, profesorica Mirjana Grula uz koju sam počela upoznavati ekologiju kao znanost, te profesorice Tea Dragić Runjak i dr. sc. Žaklin Lukša koje su svoje znanje i ljubav prema istraživačkom radu i biologiji s posebnim žarom prenosile na nas.

Povratak uspomenama iz mladosti, čime ste bili okupirani?

– Uspomena iz osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja je pregršt. Možda bih izdvojila pripreme za natjecanje, eko kviz „Lijepa naša“ pod vodstvom profesorice Mirjane Grula koja su ujedno odredila i moj daljnji smjer usavršavanja. U mladosti sam se bavila gotovo sa svime što je bilo dostupno u mjestu. Nastupala sam na brojnim priredbama, recitirala, glumila, plesala folklor, pjevala u zboru…

Uloga obitelji u svemu tome, roditelji, suprug?

– Ne kaže se uzalud da obitelj doktora znanosti zaslužuje počasni doktorat. Isto je i u mom slučaju. Bez podrške i pomoći supruga na gotovo svakom terenskom istraživanju i putovanju teško bi bilo išta ostvariti. Starija kćer i suprug pratili su me i na svim kongresima te bili glavni kritičari svakog mog izlaganja, ali i motivatori za daljnji rad.

Danas?

– Sretno sam udana već 11 godina. Imamo dvije djevojčice, starija Rajna je učenica 3. razreda, a mlađa Una će na Staru godinu proslaviti svoj prvi rođendan.

Koliko ste sada vezani za Međimurje?

– Odrasla sam u Međimurju i imala prilike upoznati brojne vrijednosti, kulturu, običaje, narodnu nošnju pa i načine pripreme starinskih jela. Od svoje četvrte godine svjedočila sam stvaranju sada već nadaleko poznate udruge KUU „Društvo žena Gornji Kraljevec“. Međimurje je moj rodni kraj i po tome je nezamjenjiv.

Kći ste poznate žene na kulturnoj pozornici Međimurja. Što ste od toga naslijedili?

– Kći sam žene (op. Štefanija Jambrošić) koja nikad ne miruje, za nju je raditi nekoliko stvari od jednom najnormalnije i da ih pritom, naravno, odradi kako treba. Kad nešto zamisli to i ostvari. Upornost sam zasigurno naslijedila od nje. Uz majku sam od najranije mladosti bila uključena u brojne aspekte organizacije i stvaranja danas poznate udruge. Stekla sam brojna iskustva u javnim nastupima i prezentacijama te sam se okušala i u pisanju kao autorica monografije kulturno umjetničke udruge „Gornji Kraljevec“ izdane u povodu 25 godina djelovanja iste. Svo stečeno iskustvo uvelike mi je pomoglo tijekom doktorskoga studija – rekla s ponosom.

 Kako provodite slobodno vrijeme i koliko Vam ono znači?

– Svaki slobodni trenutak provodim s obitelji, a često i dio mog posla, posebno terenska istraživanja, za ostale članove obitelji znače izlet i opuštanje, a za mene spajanje ugodnog s korisnim. Volimo duge šetnje prirodom, često planinarimo. Uz dvoje djece nikada nije dosadno, a što je najbitnije svaka minuta u danu ispunjena je nečim što volim.

Zacijelo ste prva Gornjokraljevčanka s ovakvom prestižnom titulom. Što Vam to predstavlja?

– Gornji Kraljevec ima već jednog povjesničara doktora znanosti. Moguće da sam prva ženska osoba s doktoratom u svom selu. Ponosna sam na svoju titulu, ali prije svega na svoje okruženje i ljude s kojima sam odrasla. Gornji Kraljevec je malo mjesto, gdje svi sve i svakoga znaju, a ono što naučite kada živite u maloj sredini jest da ljude cijenite po tome kakvi su kad vam zatreba pomoć. Sve ostalo uključujući i stupanj obrazovanja nije toliko važno – skromno će.

Poruka onima koji su pošli Vašim putem ?

– Dostizanje akademskog stupnja doktora znanosti je nešto što zahtijeva puno rada i odricanja, dobru organizaciju, ali prije svega ljubav prema onome čime se baviš. Sjećam se riječi sada već pokojnog slovenskog entomologa dr.sc. Božidara Drovenika – „Ako nemaš ljubavi za to što radiš uzalud je sve.“

Životne, poslovne  želje i planovi ?

– Najveća mi je životna želja, pogotovo u ovim izazovnim vremenima, da svi ostanemo zdravi.  Što se tiče poslovnih planova – volim svoj posao nastavnice i trenutno ne mogu zamisliti da radim nešto drugo, to je posao koji je sve samo ne monoton i u kojem svaki dan učite nešto novo. Ostajete u trendu s mladima. Uz posao u školi nastavljam se baviti i istraživačkim radom. Nedavno smo završili s monitoringom saproksilnih kornjaša na Plitvičkim jezerima pod vodstvom dr. sc. Lucije Šerić Jelaska, a u tijeku je i obrada podataka za sljedeći znanstveni rad.

Za kraj je spomenula kako je dobitnica Plakete Općine Vratišinec „dr. Vinko Žganec“ za osobita postignuća i doprinos značajan za razvitak i ugled Općine te brončane diplome Hrvatskog Sabora kulture za dvadesetogodišnji uspješan rad na širenju i razvijanju kulturno-umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture.

Uz zahvalu što je prihatila ponudu za intervju, izražavamo joj čestitke za dosadašnja postignuća i želimo da joj osobne želje i planovi padnu na plodno tlo!