Blagdansko ozračje u Općini Podturen ove je godine narušeno nizom požara u romskom naselju Lončareva, koji su izazvali zabrinutost zbog sigurnosti ljudi i okoliša.
Kako je objavila Općina Podturen, na Veliku subotu mještani su zapalili trstinu i azbestni otpad koji je prethodno dovezen u naselje. Riječ je o izuzetno opasnom materijalu čije spaljivanje može imati ozbiljne posljedice po zdravlje.
Na intervenciji koja je trajala od 21:45 do 23:40 sudjelovalo je 15 vatrogasaca te četiri policijska službenika, a na terenu su bili pripadnici DVD-a Podturen, Sivica i Miklavec.
Nažalost, situacija se ponovila već sljedećeg dana. Na sam Uskrs ponovno su zapaljene gume i azbest, što je zahtijevalo novu intervenciju. Ovoga puta na terenu je bilo 11 vatrogasaca i dva policajca, a intervencija je trajala od 12:00 do 13:15. U gašenju su sudjelovali DVD Podturen i DVD Sivica.
Iz Općine su ovakvo ponašanje oštro osudili, ističući kako ono predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi, okolišu i sigurnosti cijele zajednice.
Unatoč svemu, zahvalili su vatrogascima i policiji na brzoj reakciji i angažmanu, koji su spriječili još veće posljedice.
Ovi događaji još jednom su upozorenje koliko neodgovorno postupanje može ugroziti sve oko nas – posebno u trenucima kada bi naglasak trebao biti na miru, zajedništvu i sigurnosti.
Župa Štrigova objavila je sljedeću vijest na svojoj Facebook stranici:
“Ovo je SVETA NOĆ u kojoj tama ustupa mjesto svjetlu. U ovoj najsvetijoj noći okupljeni smo u molitvi i bdjenju, slaveći pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom. Uskrsli Krist donosi nam novu nadu, obnovu vjere i radost koja ne prolazi.
Neka svjetlo uskrsne svijeće obasja naša srca i domove, a uskrsna radost ispuni svaku našu misao i djelo.
Uz blagdan Uskrsa gradonačelnicaGrada Čakovca Ljerka Cividini uputila je čestitku u kojoj stoji:
“Poštovane Čakovčanke i Čakovčani, drage Međimurke i Međimurci,
Uskrs je blagdan nade, obnove i novog početka. Kao najveći kršćanski blagdan, on simbolizira pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom i dobra nad zlom. Njegova poruka podsjeća nas da u svakom izazovu postoji prilika za novi početak i za stvaranje boljeg sutra.
Uskrs nas poziva da budemo otvoreni jedni prema drugima, da njegujemo solidarnost i brigu za one kojima je pomoć najpotrebnija.
Posebno danas, u vremenu kada svijet prolazi kroz brojne krize, ratove i društvene izazove, vrijednosti humanosti, razumijevanja i odgovornosti postaju važnije nego ikada.
Snaga uskrsne poruke leži upravo u zajedništvu, u spremnosti da budemo podrška svojim bližnjima, da pokažemo empatiju i da gradimo društvo u kojem nitko nije zaboravljen. Takve vrijednosti oduvijek su bile dio našeg identiteta i temelj su snažne i solidarne zajednice.
Čakovečka špica subotom i ovog je puta pokazala da stil ne ovisi o trendovima, već o detaljima koji priču čine posebnom. Upravo jedan takav detalj privukao je brojne poglede – efektan ceker koji je savršeno zaokružio cijelu modnu kombinaciju.
Dama koja je prošetala gradom odlučila se za zanimljiv spoj elegancije i ležernosti. Tamni, asimetrični prsluk nosila je preko majice toplih žutih tonova, dok su svijetle traperice i bijele tenisice dale kombinaciji opušten i moderan karakter. Sve je bilo pažljivo usklađeno – od sunčanih naočala do diskretnog nakita.
No, ono što je ovu kombinaciju izdvojilo bio je upravo ceker. Pletena torba, ukrašena velikim žutim suncokretom i crnim detaljem, unijela je dozu vedrine i proljetnog duha. Istovremeno praktičan i upečatljiv, ovaj modni dodatak pokazao je kako jedan detalj može podići cijeli outfit.
U vremenu kada se često govori o užurbanosti, obavezama i nedostatku vremena, postoje obitelji koje svojim primjerom pokazuju kako se ljubav, zajedništvo i vjera mogu živjeti svakoga dana. Jedna takva je i obitelj Miklaužić iz Palinovca, iz župe Sveti Juraj u Trnju.
Njihov dom ispunjen je smijehom, razgovorima i dječjom radošću. Tata Danijel (40), edukacijski rehabilitator zaposlen u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, mama Marinela (39), vjeroučiteljica na porodiljnom, te njihove četiri kćeri – Erika (13), Ema (11), Edita (8) i najmlađa Elena (1) – zajedno čine obitelj u kojoj se svakodnevica možda čini običnom, ali je u svojoj srži iznimno bogata.
– Supruga i ja upoznali smo se za vrijeme studiranja u Zagrebu. I ona i ja tražili smo nekoga tko ima iste životne stavove i vrijednosti. Hodali smo 4 godine u predbračnoj čistoći, zaručili se u bazilici svetog Antuna u Padovi, vjenčali se u kolovozu 2011. godine. U siječnju 2012. otišli smo na bračno putovanje, doživjeli brodolom i vratili se doma troje – u rujnu nam je stigla Erika. To je ukratko, inače bi to bila cijela jedna priča za sebe. Dvije godine kasnije došla nam je Ema, za tri godine Edita, a Elenu smo čekali onda još sedam godina, ispričao je Danijel.
Njihova svakodnevica, kako kaže, nije ni neobična ni dosadna – ali je uvijek živa.
– Svakodnevica s četvero djece nikad nije ista i nikad dosadna, ali sigurno nije ni drugačija od ostalih obitelji. Ponekad nam znaju reći kako izlazimo na kraj s četvero djece, ali lakše je kad je više djece jer se međusobno zaigraju, pripaze, porazgovaraju, razvijaju socijalne vještine, dok jedno dijete traži svu pažnju od roditelja, dodaje.
Dan u njihovoj obitelji ima svoj ritam.
– Dan u tjednu izgleda otprilike ovako: nakon škole napiše se zadaća, uči, slijedi slobodno vrijeme za igru, čitanje, druženje, šetnja, televizija se rijetko gleda. Navečer se pripremi sve potrebno za sljedeći dan – knjige, pribor, odjeća… U devet navečer je obiteljska molitva, nakon molitve cure se još druže u svojoj sobi, beba ide na spavanje. Supruga i ja pročitamo odlomak iz Svetog Pisma i tada počinje vrijeme za nas – razgovor, druženje, film…, opisuje Danijel.
Najljepši trenuci za Marinelu su oni najjednostavniji.
– Najljepše je kad ih gledamo kako se skupa igraju, druže, pomažu jedna drugoj, a najizazovnije je prilagoditi se potrebama svakog djeteta jer se te potrebe prema dobi i karakteru djeteta razlikuju. Eriki, na primjer, odgovara samoća, mir, voli slušati glazbu, crtati i čitati, dok su Ema i Edita više za akciju, igru, kretanje i istraživanje, kaže Marinela.
Roditeljstvo, dodaje, često traži i više uloga odjednom.
– Kad dođe do razmirica i svađa, treba biti i sudac i odvjetnik i psiholog, a ponekad treba pustiti da same dođu do rješenja i pomirenja. Ponekad je teško uz sve obaveze biti u toku sa interesima i brigama svake od njih, pogotovo s većim curama, ali kad je važno uvijek se nađe vremena za dublji razgovor. Dvije vrline koje ni jednom roditelju nikad nisu od viška i za koje treba moliti su mudrost i strpljenje, ističe.
U njihovoj obitelji vjera ima posebno mjesto.
– Vjera i odnos s Bogom je temelj naše obitelji. Svakodnevna molitva i nedjeljna misa ili za blagdane i svetkovine je obavezna. Učimo djecu da je važno sudjelovati u životu Crkve jer je naša druga obitelj. Suprug i ja aktivni smo u župi, nastojimo živjeti i rasti u vjeri i iz vjere te se trudimo ne samo riječima i tradicijom, nego i vlastitim primjerom biti djeci svjedoci ljepote života s Bogom, govori Marinela.
Dodaje i koje vrijednosti nastoje prenijeti.
– Nastojimo im prenijeti evanđeoske vrijednosti: vjeru, ljubav, pravednost, istinoljubivost, pomoć, opraštanje, skromnost, odgovornost… Ponekad je izazovno kad okolina ima druge vrijednosti i potrebno je bdjeti nad sadržajima koji su djeci dostupni jer nisu svi vrijedni i kvalitetni. Potičemo ih da razmišljaju o tome što je dobro, a što ne, što je važno, a što manje bitno. Mislim da je upravo obitelj tu važna… iz obitelji sve kreće, dodaje.
Unatoč brojnim obavezama, uspijevaju pronaći ravnotežu.
– Ima dana kada bude zahtjevnije i složenije, a ima i dana kada bude mnogo lakše i opuštenije. Mislim da je najvažnija dobra organizacija i dogovor o obavezama… uvijek nastojimo biti podrška jedno drugome, kaže Danijel.
Poseban trenutak koji im je svima ostao u srcu bio je dolazak najmlađe članice obitelji.
– Dolazak naše Elene nam je bio poseban obiteljski trenutak. Cure su se jako veselile maloj bebi, a i mi. Bio je prisutan strah kako će to biti, ali smo znali da će Bog sve posložiti. I zbilja, nismo ni znali da je trebamo dok je nismo dobili, baš nas je ispunila, prisjeća se Marinela.
Ipak, kako kaže, posebni su i svi oni mali trenuci koje dijele.
– Poseban nam je svaki izlet ili hodočašće, kad smo zajedno izvan naše rutine i kad nešto novo vidimo, doživimo ili naučimo: i veliki i mali, dodaje.
Za kraj, njihova poruka drugim roditeljima dolazi iz iskustva.
– Poručila bih roditeljima da budu hrabri, i u prihvaćanju novog života i u odgoju svoje djece, da se ne boje… neke situacije i trenuci su možda teški, ali će proći, a kako ćemo u budućnosti gledati na njih ovisi o tome kako reagiramo sada, poručuje Marinela.
– Obitelj je za mene temelj i središte, sigurna luka u koju se uvijek rado vraćam. To je naš mali svijet pun ljubavi. Kada znate da uz sebe imate ljude koje najviše volite i koji su vam najveća motivacija i podrška, lakše se suočiti sa svakom obavezom… tada sve dobiva smisao i svrhu. I ništa nije tako teško da se ne bi moglo riješiti – poručuje Danijel.
U vremenu brzine i užurbanosti, priča obiteljiMiklaužić podsjetnik je koliko su jednostavne stvari – ljubav, vrijeme i zajedništvo – zapravo najveće bogatstvo.
Vuzmenka ili uskrsni krijes jedan je takav običaj bez kojeg ne može proći niti jedna Velika subota uoči Uskrsa u Međimurju. Davno prije su vjernici Veliku subotu provodili u molitvi i postu posjećujući posebno uređen Isusov grob u Crkvi prisjećajući se njegove muke, smrti i uskrsnuća, a navečer bi se pred crkvom slagala hrpa od drva, odnosno lomača, koja se palila na iskonski način, trenjem drveta o drvo ili kresanjem kamena o kamen.
Vatru bi palio svećenik, pored nje bi se okupljala mladež, a kasnije bi svatko nosio kući malo posvećene vatre s vuzmenke kako bi se novim plamenom obnovila ona na ognjištu.
Ovogodišnje druženje uz Vuzmenku održalo se po treći puta na trokutu kod reciklažnog dvorišta Murs-ekoma. Kao i svih godina do sad Vuzmenku su zapalili članovi Rudarskog zbora Mursko Središće.
Društvo žena Mursko Središće i Rajko Bogdan priskočili su u pomoć oko pripreme i podjele pečenih kobasica i pića, a DVD Mursko Središće brinuo se da sve prođe sigurno.
Postoje mjesta na kojima se već pri prvom dolasku osjećate kao kod kuće. Upravo su nas tako dočekali susretljivi domaćini Udruge Mladih ‘Mladost Vularija’ koji su ‘Staru gmajnu’ uredili i pretvorili u živahno središte druženja, igre i zajedništva gdje je jučer, 4. travnja 2026. godine bila organizirana prva vuzmenka.
Mada udruga velikih planova
Iz spontanih okupljanja rodila se i konkretna inicijativa. Udruga mladih ‘Mladost Vularija’ službeno je osnovana tek nedavno, 5. siječnja 2026. godine, a broj članova je u neprestanom porastu. Na čelu udruge je predsjednik Davor Novak, koji govori kako je interes mještana velik te da je ovo tek početak aktivnosti.
– Imamo puno planova, bit će Prvomajski grah, pa i obilježavanje mjesnog proštenja. Ovo je prvo službeno okupljanje, najavilo se dosta ljudi. Udruga već za sada ima 35 članova, a novi se upisuju i na druženju. Okupljamo se ovdje svake nedjelje gdje se družimo te je spontano nastala i ideja za osnivanjem udruge. – rekao je Novak.
Ideje za uređenje prostora se samo nižu, već sada je kroz šumu uređena mala biciklistička staza, a posađeno je i 30-ak stabala, radit će se i spremište, za koje je već pripremljena lokacija.
Tu je i potpredsjednik Darijan Just, koji ističe kako je sve krenulo iz jednostavne potrebe za druženjem.
– Slobodno napišite da nas je druženje udružilo! – dodaje potpredsjednik Just kroz smijeh i potom naglašava kako je najveća vrijednost svega upravo povezivanje ljudi. – Svi smo se u selu znali, ali se nismo družili. Nismo se ni posjećivali, što je zapravo žalosno. Ljudi su vrijedni i marljivi, ali treba se i povezati. Sada se to mijenja – kaže.
Priroda i druženje
Prisjeća se i nedavnog druženja za Martinje koje je trajalo do kasno u noć.
– Djeca nijednom nisu pitala za mobitel. Na kraju su i sama pekla jegere. Upravo to želimo, da odrastaju u prirodi, kao što smo mi nekad – dodaje.
Na Staroj gmajni mještani se posljednjih nekoliko godina okupljaju svake nedjelje, na mjestu koje je donedavno bilo gotovo skriveni dragulj sela. Danas ondje vlada potpuno drugačija slika, djeca trče livadom, igraju nogomet, odbojku i badminton, beru cvijeće ili se ljuljaju na njihaljkama, dok stariji razgovaraju i planiraju nove aktivnosti.
Organizacija prve vuzmenke ujedno je i prvo službeno okupljanje udruge. U organizaciji su pomogle i druge udruge iz općine – Sport za sve Orehovica i Društvo “Naša djeca” Općine Orehovica, dok su brojni donatori osigurali bogatu ponudu hrane i to čak 25 kilograma jegera, 10 kilograma kobasica, luk i kruh, većinom iz lokalnih OPG-ova.
Svoju ulogu u uređenju prostora ima i vitalni 76-godišnjak Juraj Škvorc, koji stoji iza brojnih inicijativa, uključujući i uređenje jezera Mičigen.
– Tu je nekad bila škola nogometa, a i vatrogasci su ovdje vježbali. Ovdje nema vjetra, a zasadili smo i 30 drveća – rekao je Škvorc, koji je sudjelovao i u uređenju jezera Mičigen, a pritom je vitalni umirovljenik koji sa svojih 76 godina aktivno sudjeluje na raznim utrkama, od Trakošćana do Globetke.
Za Škvorca s ponosom kažu kako je najstariji član, no ujedno i počasni član udruge koja nastoji zajedničkim trudom vratiti duh sela, povezati generacije i stvoriti prostor u kojem djeca odrastaju uz igru, prirodu i prijateljstvo. Sudeći prema veselju, pozitivnoj atmosferi i druženju koje smo zatekli na ‘Staroj gmajni’, ovo je tek početak jedne lijepe priče.
Vuzmenka u Donjem Kraljevcu ponovno je potvrdila zašto ovaj kraj s ponosom njeguje svoje običaje i zajedništvo. U subotu, 4. travnja 2026. godine, Kotec, tradicionalno mjesto paljenja vuzmenke, bio je ispunjen toplinom vatre, ali i još važnije – toplinom ljudi koji su se ondje okupili kako bi zajedno obilježili večer uoči Uskrsa.
U organizaciji DVD-a Donji Kraljevec i Općine Donji Kraljevec, ovogodišnja Vuzmenka okupila je brojne mještane svih generacija. Večer je protekla u znaku tradicije koja se ovdje ne doživljava kao formalnost, već kao živa veza između prošlosti i sadašnjosti. Paljenje vuzmenke u 18 sati označilo je vrhunac događanja, a prizor vatre koja je osvjetljavala okupljene još je jednom podsjetio na simboliku zajedništva i dolaska proljeća.
Uz sam običaj, posjetitelji su uživali u opuštenom druženju. Mirisi pečenog jegera i kobasica širili su se prostorom, a uz hladnu okrjepu i razgovor stvarala se atmosfera kakvu mogu stvoriti samo ovakva iskrena, lokalna okupljanja. Nije nedostajalo smijeha, susreta starih poznanika i onog posebnog osjećaja pripadnosti koji ovakvi događaji uvijek iznova bude u ljudima.
Općina Donji Kraljevec i ovaj je put pokazala koliko ulaže u očuvanje svojih običaja i identiteta. Smještena u srcu Međimurja, ova općina poznata je po povezanosti ljudi, njegovanju tradicije i aktivnom društvenom životu koji se prenosi s koljena na koljeno. Upravo kroz ovakve manifestacije jasno se vidi kako zajedništvo ovdje nije samo riječ, već način života.
Paljenje vuzmenki u Međimurju jedan je od najprepoznatljivijih uskrsnih običaja kojim se simbolično obilježava dolazak proljeća i novi početak. Veliki krijesovi okupljaju mještane oko vatre, potiču druženje i čuvaju duh zajedništva koji se prenosi generacijama. Ovaj običaj duboko je ukorijenjen u lokalnoj tradiciji, a posebno je živ u Donjem Kraljevcu. Slični običaji paljenja krijesova prisutni su i u ostatku sjeverne Hrvatske, gdje također simboliziraju svjetlo, toplinu i buđenje prirode. Upravo ta povezanost običaja pokazuje koliko su tradicija i zajedništvo važan dio identiteta ovoga kraja.
Ovogodišnja Vuzmenka još je jednom dokazala da tradicija u Donjem Kraljevcu ima čvrste korijene, ali i svijetlu budućnost. Okupljeni su svojim dolaskom i sudjelovanjem dali poseban doprinos ovoj lijepoj međimurskoj priči koja iz godine u godinu živi i ostaje važan dio lokalnog identiteta.
