U vremenu kada se često govori o užurbanosti, obavezama i nedostatku vremena, postoje obitelji koje svojim primjerom pokazuju kako se ljubav, zajedništvo i vjera mogu živjeti svakoga dana. Jedna takva je i obitelj Miklaužić iz Palinovca, iz župe Sveti Juraj u Trnju.
Njihov dom ispunjen je smijehom, razgovorima i dječjom radošću. Tata Danijel (40), edukacijski rehabilitator zaposlen u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, mama Marinela (39), vjeroučiteljica na porodiljnom, te njihove četiri kćeri – Erika (13), Ema (11), Edita (8) i najmlađa Elena (1) – zajedno čine obitelj u kojoj se svakodnevica možda čini običnom, ali je u svojoj srži iznimno bogata.
– Supruga i ja upoznali smo se za vrijeme studiranja u Zagrebu. I ona i ja tražili smo nekoga tko ima iste životne stavove i vrijednosti. Hodali smo 4 godine u predbračnoj čistoći, zaručili se u bazilici svetog Antuna u Padovi, vjenčali se u kolovozu 2011. godine. U siječnju 2012. otišli smo na bračno putovanje, doživjeli brodolom i vratili se doma troje – u rujnu nam je stigla Erika. To je ukratko, inače bi to bila cijela jedna priča za sebe. Dvije godine kasnije došla nam je Ema, za tri godine Edita, a Elenu smo čekali onda još sedam godina, ispričao je Danijel.
Njihova svakodnevica, kako kaže, nije ni neobična ni dosadna – ali je uvijek živa.
– Svakodnevica s četvero djece nikad nije ista i nikad dosadna, ali sigurno nije ni drugačija od ostalih obitelji. Ponekad nam znaju reći kako izlazimo na kraj s četvero djece, ali lakše je kad je više djece jer se međusobno zaigraju, pripaze, porazgovaraju, razvijaju socijalne vještine, dok jedno dijete traži svu pažnju od roditelja, dodaje.
Dan u njihovoj obitelji ima svoj ritam.
– Dan u tjednu izgleda otprilike ovako: nakon škole napiše se zadaća, uči, slijedi slobodno vrijeme za igru, čitanje, druženje, šetnja, televizija se rijetko gleda. Navečer se pripremi sve potrebno za sljedeći dan – knjige, pribor, odjeća… U devet navečer je obiteljska molitva, nakon molitve cure se još druže u svojoj sobi, beba ide na spavanje. Supruga i ja pročitamo odlomak iz Svetog Pisma i tada počinje vrijeme za nas – razgovor, druženje, film…, opisuje Danijel.
Najljepši trenuci za Marinelu su oni najjednostavniji.
– Najljepše je kad ih gledamo kako se skupa igraju, druže, pomažu jedna drugoj, a najizazovnije je prilagoditi se potrebama svakog djeteta jer se te potrebe prema dobi i karakteru djeteta razlikuju. Eriki, na primjer, odgovara samoća, mir, voli slušati glazbu, crtati i čitati, dok su Ema i Edita više za akciju, igru, kretanje i istraživanje, kaže Marinela.
Roditeljstvo, dodaje, često traži i više uloga odjednom.
– Kad dođe do razmirica i svađa, treba biti i sudac i odvjetnik i psiholog, a ponekad treba pustiti da same dođu do rješenja i pomirenja. Ponekad je teško uz sve obaveze biti u toku sa interesima i brigama svake od njih, pogotovo s većim curama, ali kad je važno uvijek se nađe vremena za dublji razgovor. Dvije vrline koje ni jednom roditelju nikad nisu od viška i za koje treba moliti su mudrost i strpljenje, ističe.
U njihovoj obitelji vjera ima posebno mjesto.
– Vjera i odnos s Bogom je temelj naše obitelji. Svakodnevna molitva i nedjeljna misa ili za blagdane i svetkovine je obavezna. Učimo djecu da je važno sudjelovati u životu Crkve jer je naša druga obitelj. Suprug i ja aktivni smo u župi, nastojimo živjeti i rasti u vjeri i iz vjere te se trudimo ne samo riječima i tradicijom, nego i vlastitim primjerom biti djeci svjedoci ljepote života s Bogom, govori Marinela.
Dodaje i koje vrijednosti nastoje prenijeti.
– Nastojimo im prenijeti evanđeoske vrijednosti: vjeru, ljubav, pravednost, istinoljubivost, pomoć, opraštanje, skromnost, odgovornost… Ponekad je izazovno kad okolina ima druge vrijednosti i potrebno je bdjeti nad sadržajima koji su djeci dostupni jer nisu svi vrijedni i kvalitetni. Potičemo ih da razmišljaju o tome što je dobro, a što ne, što je važno, a što manje bitno. Mislim da je upravo obitelj tu važna… iz obitelji sve kreće, dodaje.
Unatoč brojnim obavezama, uspijevaju pronaći ravnotežu.
– Ima dana kada bude zahtjevnije i složenije, a ima i dana kada bude mnogo lakše i opuštenije. Mislim da je najvažnija dobra organizacija i dogovor o obavezama… uvijek nastojimo biti podrška jedno drugome, kaže Danijel.
Poseban trenutak koji im je svima ostao u srcu bio je dolazak najmlađe članice obitelji.
– Dolazak naše Elene nam je bio poseban obiteljski trenutak. Cure su se jako veselile maloj bebi, a i mi. Bio je prisutan strah kako će to biti, ali smo znali da će Bog sve posložiti. I zbilja, nismo ni znali da je trebamo dok je nismo dobili, baš nas je ispunila, prisjeća se Marinela.
Ipak, kako kaže, posebni su i svi oni mali trenuci koje dijele.
– Poseban nam je svaki izlet ili hodočašće, kad smo zajedno izvan naše rutine i kad nešto novo vidimo, doživimo ili naučimo: i veliki i mali, dodaje.
Za kraj, njihova poruka drugim roditeljima dolazi iz iskustva.
– Poručila bih roditeljima da budu hrabri, i u prihvaćanju novog života i u odgoju svoje djece, da se ne boje… neke situacije i trenuci su možda teški, ali će proći, a kako ćemo u budućnosti gledati na njih ovisi o tome kako reagiramo sada, poručuje Marinela.
– Obitelj je za mene temelj i središte, sigurna luka u koju se uvijek rado vraćam. To je naš mali svijet pun ljubavi. Kada znate da uz sebe imate ljude koje najviše volite i koji su vam najveća motivacija i podrška, lakše se suočiti sa svakom obavezom… tada sve dobiva smisao i svrhu. I ništa nije tako teško da se ne bi moglo riješiti – poručuje Danijel.
U vremenu brzine i užurbanosti, priča obitelji Miklaužić podsjetnik je koliko su jednostavne stvari – ljubav, vrijeme i zajedništvo – zapravo najveće bogatstvo.