Rodom iz Varaždina, 39-godišnji Višeslav Jaklin, orguljaš varaždinske katedrale, koji je magistrirao koncertni smjer orgulja na studiju u Beču, prilikom čega je imao prilike i svirati orgulje i u katedrali Notre-Dame u Parizu, bio je glavni voditelj restauracije orgulja u Crkvi Svete Marije Magdalene u Donjem Kraljevcu, a za njihovo svečano otvorenje koje se održalo 7. prosinca 2021. godine, pripremio je mještanima predivan orguljaški koncert, uz pratnju Tomislava Ratkovića na trubi.
Orguljaški koncert svečano je najavljen svirkom na trubi Tomislava Ratkovića, koji je tijekom koncerta povremeno pratio orguljaša Višeslava Jaklina. Prije koncerta, crkveni župnik Matija Vonić blagoslovio je orgulje i prekrasni zvukovi orgulja i trube, uz skladbe Johanna Sebastiana Bacha, Georgea Friedricha Händela i Giuseppea Tartinija, izazvali su potpunu tišinu gledatelja u crkvi.
Posjetitelji Donjeg Kraljevca i ostalog dijela Donjeg Međimurja tako su imali prilike uživati u njegovim orguljaškim izvedbama Bacha, Händela i Tartinija, a evo što sam kaže o svom životnom putu.
S koliko godina ste počeli svirati orgulje i je li teško?
– Orgulje su jedan kompleksan instrument koji zahtijeva predznanje klavira. Sa 7 godina počeo sam učiti klavir u Glazbenoj školi u Varaždinu i po završetku osnovne glazbene škole upisao sam srednju glazbenu školu – smjer orgulje, a poslije toga i Glazbenu akademiju u Grazu, odnosno magistarski studij u Beču. Studirao sam crkvenu glazbu, ali i koncertni smjer orgulja. Orgulje, osim što su liturgijski instrument, su i koncentartni instrument tj. osim što se nalaze u crkvama, nalaze se i u koncertnim dvoranama.
Kako je nastala vaša ljubav za sviranjem orgulja?
Moj otac, iako je po struci građevinski inženjer, godinama je svirao orgulje u župnoj Crkvi sv. Nikole u Varaždinu i praktički sam od najranijeg djetinjstva, slušajući tatu na koru, imao prilike upoznati orgulje. Orgulje su, jednostavno, instrument koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Zaljubio sam se dakle u njih još kao dijete i u osnovnoj školi sam znao da se želim baviti time.

Recite nam više o svom iskustvu sviranja orgulja u katedrali Notre-Dame u Parizu…
Bilo je to jedno predivno iskustvo, koje se ne pruža svakome orguljašu i jako sam zahvalan što se pružilo meni. Bila je zapravo riječ o projektu studentske razmjene. Glazbena akademija iz Weimara slala je najbolje studente na stručno putovanje u Francusku i ja sam se tako našao među weimarskim studentima, iako nisam studirao u Weimaru, i imali smo zajednički orguljaški koncert. To je bilo krasno iskustvo, koje nikad neću zaboraviti, a već je prošlo 20 godina.
Od 2008. godine orguljaš ste varaždinske katedrale, kakva je to odgovornost?
Radim i u Osnovnoj katoličkoj školi u Varaždinu kao učitelj glazbene kulture i voditelj zbora. Uz to sam katedralni orguljaš i povjerenik za zaštitu i očuvanje orgulja, pa sam povezan i s orguljama u Donjem Kraljevcu budući da sam vodio projekt njihove obnove.
U varaždinskoj katedrali odgovoran sam za glazbu svih bogoslužja, a nekoliko puta godišnje imam i koncerte (korizma, Božić, ljeti…). Imam potporu svojih nadređenih, svećenstva u katedrali, koji su zaista sjajni ljudi i podupiru glazbu kao posebnu vrstu umjetnosti.
Osim ljubavi prema glazbi, što vam je još važno u životu?
Obitelj mi je najvažnija u životu, ona mi je životni prioritet! Imam prekrasnu suprugu i troje djece. Najstariji Filip ima 8 godina i on je već uspješan klavirist u glazbenoj školi. Imam i dvije djevojčice, moje prekrasne mezimice, Vidu (6) i Paulu (3). Moja supruga Željka također je završila Srednju glazbenu školu u Varaždinu – smjer orgulje, ali zatim se školovala za doktoricu opće medicine, to je bio njezin životni put.
Kako vam je bilo svirati u Donjem Kraljevcu?
Radost mi je svirati na svakom drugom instrumentu, a radost je tim veća što sam ovdje u Donjem Kraljevcu imao čast primopredati orgulje koje su uspješno obnovljene nakon što su nekoliko desetljeća stajale u crkvi bez funkcije.