Prije desetak dana pisali smo o 1o napuštenih mačkama u naselju Šenkovec koje žive kraj ranča Borovnica u pravcu Ksajpe. Od ljudi kojima je do njih stalo smo doznali da su one ovdje našle svoj prisilni dom zbog toga što su ih neodgovorni vlasnici jednostavno ovdje ostavili.
– Ako nećeš mačke, otpeljaj ih v Šenkovec – je deviza koja kruži među ljudima koji „bi i ne bi životinje”.
Za te mačke je djelomičnu skrb preuzela Udruga mačaka koja ih je dala kastrirati. Bilo ih je puno više, ali su srećom udomljene. Mačke spavaju i borave kod dva vikendaša koji su im napravili prekrasne kućice, koji ih hrane i brinu o njima.
Jedan od njih je Dario Bajzek, koji je to napravio na svojoj parceli pored Blueberry ranča.
O tome donosimo nekoliko fotografija koje su nam ustupili supružnici Veseli, Vanja i Alen. Ova mačja oaza se nalazi preko ceste njihove kuće pa kao ljubitelji životinja ne mogu odoljeti da ih dnevno ne obiđu donijevši im hrane i toplinu svoga srca pa ako treba i trajno fotićem zabilježe.
Rano jutros, nakon duge i teške bolesti, preminuo je Franjo Bukal iz Podbresta, rođen 30. ožujka 1954. godine. Bio je dugogodišnji načelnik Općine Orehovica, društveno i politički izuzetno aktivan, vrijedan član HNS-a.
Franjo Bukal bio je i strastveni lovac u Lovačkom društvu “Prepelica” u Maloj Subotici, gdje je obavljao i dužnost predsjednika.
Sprovod će se održati u subotu, 15. siječnja, na mjesnom groblju u Podbrestu, u 14 sati.
Sredinom prošle godine, načetog zdravlja, otišao je u mirovinu. Tada je naš portal obavio razgovor s njim, kojeg možete pročitati u nastavku:
‘Nakon punih 20 godina na ovoj dužnosti, Franjo Bukal odlučio je da se više neće kandidirati za načelnika Općine Orehovica. Ipak, bude li trebalo, svoje bogato iskustvo staviti će na raspolaganje svojim nasljednicima.
U Međimurskoj županiji spadate među političke veterane?
– U politiku samo ušao davne 1988. godine kada sam izabran za predsjednika Vijeća mjesnog odbora, a uz navedenu funkciju bio sam i predsjednik nogometnog kluba NK “Budućnost” Podbrest koji sam iz najnižeg ranga u 5 godina trajanja mandata doveo do mogućnosti igranja u 2. nogometnoj ligi. Četiri godine bio sam i zamjenik načelnika Općine Mala Subotica, a u prijašnjem poglavarstvu. Za načelnika Općine Orehovica izabran sam 2001.godine te navedenu dužnost obnašam već peti mandat, odnosno 20 godina na zadovoljstvo svih mještana općine. Tijekom svih ovih godina najviše truda i zalaganja dao sam za izgradnju Osnovne škole i sportske dvorane u Orehovici, izgradnju Društvenih i Vatrogasnih domova te komunalne infrastrukture te svega što je bilo potrebno da pripadnici romske nacionalne manjine imaju iste uvjete kao i većinsko stanovništvo. U romsko naselje je unatrag 10 godina uloženo više od 11 milijuna kuna povučenih iz EU fondova. Od početka mandata prioritet su mi uvijek bili vrtići, osnovna škola, studenti, žitelji slabijeg imovnog statusa i ljudi treće životne dobi. Nadalje, znatna sredstva ulagali smo u Dobrovoljna vatrogasna društva na našem području nabavkom svih potrebnih osnovnih sredstava za djelovanje, a sve s ciljem zaštite života i imovine žitelja Općine Orehovica.
Što smatrate svojim kapitalnim postignućem u protekla dva desetljeća i žalite li zbog kakvog propusta?
– Kao najznačajniji projekt svakako bih izdvojio izgradnju nove osnovne škole i sportske dvorane u Orehovici kojom je osnovno školstvo dovedeno na zavidnu razinu. Žalim jedino zbog projekta za koji resorna ministarstva godinama nisu imala sluha – Društveni dom u romskom naselju. Navedeni projekt nekoliko puta smo prijavljivali na natječaje, no oni nažalost nikada nisu pozitivno ocijenjeni, a obzirom da se radilo o višemilijunskim iznosima Općina Orehovica ga nije mogla provesti bez financijske potpore resornih ministarstava.
Znači li ovakva odluka da se više nećete politički angažirati?
– Politikom se više ne mislim baviti, ali ako novom rukovodstvu zatreba bilo kakva pomoć, spreman sam je pružiti. Nakon 46 godina radnog staža vrijeme je da se posvetim svojoj supruzi, djeci, unucima i praunucima te da s njima provodim vrijeme.’
Dovršenim kriminalističkim istraživanjima nad dvojicom maloljetnika s područja Međimurske županije sumnja se da su počinili niz teških krađa.
– Tako su između 19. i 24. prosinca 2021. godine u Kotoribi, Ulici Ignaca Svetomartinskog provalili u kuću, u spremište u Ulici Pavleka Miškine, te u trgovinu i ljekarnu u Sajmišnoj ulici ukravši razne predmete u vrijednost nekoliko tisuća kuna – javljaju iz Policijske uprave međimurske.
Prema počiniteljima podnijet će se kaznene prijave nadležnom državnom odvjetništvu za mladež.
14.01.2022., Sveta Helena - Na Naplatnoj postaji autoceste A4 dogodila se prometna nesreca naleta osobnog automobila na betonski razdjelnik, u pozaru automobila jedna osoba je smrtno stradala. Photo: Josip Regovic/PIXSELL
Teška prometna nesreća dogodila se danas oko 3 sata ujutro na naplatnim kućicama sjeveroistočno od Zagreba, piše Index.hr.
Vozač automobila se kod naplatnih kućica Sveta Helena (izlaz za Zagreb), na naplatnoj postaji autoceste A4, zabio u betonski razdjelnik. Došlo je do požara, a vozač je poginuo.
Kako neslužbeno doznajemo radi se o muškarcu s područja Varaždinske županije.
Obnova stare školske zgrade, jedne od najstarijih u Međimurju, počela je u kolovozu 2020. godine. Obnovom se je objekt trebao prenamijeniti u turističko informativni centar.
Radovi nisu dugo trajali jer je ustanovljeno od strane struke kako je došlo do poremećaja statike zgrade, odnosno njenih aneksa dograđenih u prošlom stoljeću. Inače, glavna zgrada sagrađena je stoljeće prije. Statičari su stava, rušiti ili ponovo graditi dva aneksa, a što bi cijenu svekolikih radova povisili za 3 milijuna kuna, na ukupno 11 milijuna kuna.
Kako je u međuvremenu došlo do promjene vlasti, ona nije odustala od realizacije projekta jer ipak je za dosadašnje radove utrošeno 1,3 milijuna kuna.
Sada se traže financijska sredstva za nastavak radova pa je zagrada „u novom ruhu“ konzervirana.
Marija Zadravec je hrvatska pornoglumica iz Čakovca. Za Net.hr ispričala je kako je ušla u svijet pornoindustrije, smetaju li joj čudni pogledi okoline zbog posla kojim se bavi, koliko zaradi na OnlyFansu i snimanjem filmova.
“Prvo sam počela s malo slobodnijim fotografijama koje sam objavila na društvenim mrežama te sam na nagovor fanova otvorila svoj Onlyfans profil. Nakon toga sam se htjela okušati u snimanju filmova. Bila sam znatiželjna i to me jako privuklo zbog čega sam se poželjela dugoročno baviti tim poslom”, ispričala je Marija.
Na OnlyFans stranici objavljuje necenzurirani pornosadržaj. Koncept je baziran na tome da osobe plaćaju mjesečnu članarinu kako bi uživale u obnaženim izdanjima erotskih performera koji svoje snimke dobro naplate. Marija je istaknula kako se može jako dobro zaraditi na spomenutoj erotskoj platformi.
“Uz puno truda mogu zaraditi i do 10 prosječnih hrvatskih plaća mjesečno”, kaže Marija.
Naglasila je kako se i u svijetu pornoindustrije može dobro zaraditi.
– Sve ovisi o tome kakve se scene snimaju, da se zaraditi po sceni od 500 do 2000 eura – kaže Marija. Do sada je snimila tri filma i još joj je ostalo snimiti njih sedam za koje je ugovorom vezana u Njemačkoj. Nove poslove dogovara s nekoliko produkcija iz Beograda.
Učenice čakovečke Gimnazije Josipa Slavenskog Ana Sobočanec (1. e) i Mia Čmrlec (2. c), plasirale su se na Državni turnir mladih prirodoslovaca, javno su obznanili iz čakovečke Gimnazije.
To je natjecanje na kojem učenici pokazuju sposobnost rješavanja problema što uključuje osmišljavanje i izvođenje pokusa, teorijsko modeliranje te usporedbu rezultata teorijskog modela i izvedenog pokusa.
Turnir će održati u nedjelju 16. siječnja na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
Na njemu će čakovečke gimnazijalke pokušati izboriti svoje mjesto između 12 natjecatelja u šesteročlanom timu koji će predstavljati Hrvatsku na Međunarodnom turniru mladih prirodoslovaca u kolovozu u Kazahstanu. Njihove mentorice su profesorice Antonija Jančec i Melita Sambolek.
Život Tatjane Pavlic Blažon (40) iz Čakovca sastojao bi se vjerojatno od brojki, potpisa, žigova i stresa da ova pravnica koja radi u javnobilježničkom uredu, žena i majka dvoje djece, nema jednu dodatnu aktivnost koju radi u slobodno vrijeme – vođenje meditacije, yin joge i energetskog iscjeljivanja! Evo kako je postala stručnjakinja za jogu, meditaciju i rad s energijom, mnogim Međimurcima doduše apstraktnim temama, koja o tome podučava i druge, te što kaže o tome.
Tatjana Pavlic Blažon danas je jedna od terapeutica i stručnjakinja za meditaciju i jogu u studiju Hara u Čakovcu, zajedno sa svojom prijateljicom iz srednje škole Anjom Jelenom Krajcer. Njih su se dvije, naime, upustile u naizgled nemoguću misiju na ovim krajevima te, čak na dvije lokacije, u Čakovcu i Varaždinu, napravile opuštajući raj u kojem inače pomažu ljudima da se riješe stresa te mentalnih i tjelesnih tegoba putem raznih radionica, shiatshu tretmana (tehnika akupresure), meditacije, vježbi disanja – pranayama, energetskog iscijeljivanja, raznih vrsta joga i dr.
U Čakovcu na njihove satove najviše dolaze žene, kojima je posebno interesantna yin joga uz meditaciju, dok u Varaždinu imaju i ashatanga jogu, koja je posebno privlačna muškarcima. Vrijeme pandemije njima je donijelo i nešto pozitivno – više su prešli na rad preko Zooma, što je, kaže Tatjana, puno vježbača dobro prihvatilo. Energija putuje i pozitivne vibracije naime putuju Međimurjem, a stigle su i na stranice portala Medjimurski.hr.
– Kad sam se s 24 godine vratila u Čakovec i kad me nedugo nakon toga Anja pitala bih li sudjelovala u tom projektu, u početku se nisam mogla zamisliti kao voditeljicu ili edukatoricu, no ispalo je da sam rođena za taj posao. Na satovima se volim šaliti, nabaciti i humor, te mislim da se ljudi dobro osjećaju u mom društvu. I eto, ovim se bavimo već 5 godina – opisuje Tatjana svoje zapravo nenadano životno otkriće.
– Ovo što radim u studiju Hara me ispunjava, to je zapravo bavljenje duhovnošću, što je odlična protuteža mom poslu u javnobilježničkom uredu. Ljudi mi kažu da sam spojila nespojivo! – govori Tatjana.
Kako je sve počelo?
– Još kao tinejdžerica osjećala sam prirodnu potrebu za meditacijom. Kupila sam knjige o meditaciji te sam tijekom vremena stekla praksu. Za vrijeme studija prava u Zagrebu, priključila sam se udruzi Umijeće življenja (Art of living), gdje sam sudjelovala na radionicama za otklanjanje stresa i oživljavanje osjećaja slobode – kaže Tatjana.
Tatjana ističe kako joj je pravnički, posebno vježbenički posao, u početku bio vrlo stresan, jer je potrebno biti vrlo pažljiv oko svega i ne napraviti nikakvu grešku, a ujedno se ljubazno smješkati strankama. Tako je, nakon studija, krenula intenzivnije koristiti naučeno znanje o meditaciji. Joga ju je također odmah privukla, a već dvije godine certificirana je učiteljica yin joge, kao i tehnika disanja – pranayame.
Vodi različite vrste meditacija
Danas Tatjana vodi različite meditacije, od najjednostavnije, nidra meditacije za opuštanje, preko meditacija uz pomoć pozitivnih, ciljanih afirmacija (na primjer, ljubav prema sebi) do meditacija s vizualizacijama. Vođene meditacije te kratke videe o radu s energijom, kao što su kako sam sebe iscijeliti ili kako pronaći duhovni mir, na nagovor prijateljica počela je stavljati i na svoj Youtube kanal Transformation Healing. Neke od meditacija tu snimila je zajedno s kolegicom Natalijom Peter Hunjadi, zvukoterapeuticom iz Svete Marije.
– Joga i meditacija služe opuštanju i osvještavanju ne samo fizičkog tijela, već i ostalim oblicima izražavanja našeg bića, jer mi nismo samo fizičko biće, već imamo i misli i emocije – ističe Tatjana, koja doduše nije stala samo na tome, već je otkrila i moć energije koja je svugdje u i oko nas.
Kako se postaje energetska iscjeliteljica?
Tatjana je i supruga te majka dvoje djece. Interes prema proučavanju energija nastao je kod nje nakon rođenja drugog djeteta, prije devet godina.
– Danas znanost sve više dokazuje postojanje onog što nam je nevidljivo – energetskih polja u nama i oko nas. Iscjeljivanje isto ima svoju terminologiju, sistematizirano znanje… i postoji jako puno ljudi koji se time bave, isto kao što postoje i razne tradicije i tehnike (primjerice shamanizam, reiki, theta hiling, bioenergija itd.), no na koncu svaki terapeut kombinira naučeno i intuitivno primjenjuje prema klijentu ono što osjeća da mu je najpotrebnije – kaže Tatjana.
Svatko bi se mogao samoiscjeljivati
– Za vrijeme trudnoće riješila sam svoj javnobilježnički ispit i pomislila kako se sad mogu baviti onim što me zanima. Čitala sam knjigu „Rekonekcija“ Erica Pearla te sam počela vježbati na članovima obitelji, posebno mami i tati, i oduševila se djelovanjem, te sam shvatila da imam prirodnu senzibilnost za osjećanje energija i njihovog toka, iako smatram da je to nešto što bi svatko mogao naučiti, kad bi naše društvo bilo takvo i učilo djecu tome odmalena – istaknula je Tatjana.
S vremenom je došla do toga da je počela educirati druge kako da sami sebe iscijele, a završila je i tečaj Magnified Healing, tehnike iscjeljivanja. Danas daje tretmane gdje klijenti ne samo da primaju energiju, već ih i uči kako da sami sebe iscijele, kroz zajedničko kreiranje vježbi koje mogu raditi doma sami.
– Ako gledamo uzrok boli i nelogode u tijelu, mislim da je bitno da čovjek shvati koji su to mentalni i emocionalni uzroci doveli do toga, odnosno obrasci koje ponavlja, te da ih promijeni, jer to je jedino trajno rješenje. Cilj je osvještavanje, jer tek kad smo svjesni, onda tek možemo vladati svojim životom – kaže Tatjana, te dodaje:
– Naša sredina je takva da je nažalost teško privući ljude na ovakav rad na sebi, a na Zapadu je joga najprije došla do izražaja kroz fizički aspekt (asanu), međutim sve više ljudi okreće se i duhovnom aspektu i meditaciji.
– Ljudi danas odvajaju premalo vremena za sebe i za opuštanje te to počnu raditi tek kad je prekasno. Jako je važno u životu raditi stvari koje volite, te se povezivati s prirodom i sa svojim tijelom. Ne smije se zanemarivati sebe niti na tjelesnoj niti na duhovnoj razini – istaknula je Tatjana.
U slobodno vrijeme, Tatjana se bavi i pisanjem te je započela pisati kao suradnica za portal Centar zdravlja, za koji je napisala prvi članak, o energetskoj medicini, a voli i kuhati, te vikendima odlazi na izlete u prirodu te kave s prijateljicama.
I njoj i svim čitateljima želimo puno pozitivne energije!
U maloj radionici u Brezju nastaju slastičarska remek djela. Potpisuje ih Toni Kocijan, četrdesetčetverogodišnji kuhar koji se prije desetak godina profesionalno počeo baviti izradom slastica. Njegova radionica naslonjena je na obiteljsku kuću u kojoj živi sa svojom suprugom Katarinom (40), kćerkom Anom (16) i sinom Filipom (20).
Kako je sve počelo i kako danas izgleda njihov radni tjedan Toni je ispričao za naš portal. – Po struci sam kuhar. Naša priča s tortama započela je tako što sam počeo raditi torte za sina. To još nije bila dekorativna torta, već ona klasična, premazana sa šlagom. Mala „revolucija“ dogodila se kada je moja kćer Ana imala tri godine i kada je otišla u pratnji moje supruge Katarine na rođendan svoje prijateljice. Supruga se vratila ushićena tortom koju je tamo vidjela. Bila je to torba prekrivena fondan masom i figuricama. Majka te djevojčice dala mi je recept za fondan masu i tu je počelo moje eksperimentiranje s dekorativnim tortama. Kako sam oduvijek bio kreativan, moja se kreativnost pretočila u tu masu. To je bio početak našeg današnjeg posla, započinje priču Toni.
Otvaranje vlastitog obrta nije bila ishitrena ideja, već su mu prethodile godine učenja. – Iako obrt postoji pet godina, s fondanom radim nekoliko godina tijekom kojih sam upijao slastičarsko znanje, učio raditi s fondanom i učio izrađivati dekoracije. U to sam vrijeme imao regularan posao, no u slobodno sam se vrijeme posvetio učenju i isprobavanju slastičarskih tehnika. Kada sam to podigao na profesionalnu razinu, što nije bilo preko noći, radio sam istovremeno dva posla. Nakon što je rizično vrijeme prošlo i nakon što se moj rad prepoznao, dao sam otkaz i posvetio se svom obrtu.
Prije desetak godina nisam se isticao kao slastičar, a danas iako su kuhari široko prepoznati, još se uvijek relativno malo muškaraca bavi slastičarstvom u kojem je prvi fokus na dekoraciji. Za to je prije svega kreativna osobnost uvjet. Toni je kako nam govori kroz smijeh, samo ˈfizikalacˈ, dok njegova ˈmenadžericaˈ, supruga Katarina vodi većinu poslova.
– Da nije bilo moje supruge koja me gurala i neprestano mi govorila da ja to zaista mogu teško da bismo danas bili ovdje. Ona je bila moj veliki motivator. U našoj tvrtki ona vuče ne samo mene, već i sve konce što se tiče administracije, financija, nabave materijala i robe. Ona je zaista jedan veliki ˈpogonˈ u pozadini bez kojeg sve ovo ne bi funkcioniralo. Ja sam pak taj koji odrađuje dogovore s klijentima i sam fizički posao u radionici slastica. Izrada torte više nije dvosatni posao, već tome prethodni niz predradova. – Proces izrade torte nije jednostavan. U pravilu, torta se ne radi u jednom danu. To je gotovo nemoguće. Svaki dan izvode se određeni predradovi. Primjerice, u srijedu je to stavljanje ideja na papir, nacrti. Drugi dan, primjerice, izrađujem figurice za koje mi treba dosta vremena. Zatim mijesim mase, a tek se onda sve to sastavlja i pretvara u djelo. Da bih za vikend isporučio torte trebam raditi cijeli tjedan, a to je u kad se sve izračuna u prosjeku osmosatni radni dan, govori nam Toni. Iako njihova djeca trenutno nisu zainteresirana za slastičarstvo, čini se da im ne manjka talenta u drugim kreativnim aktivnostima. Kćer Ana potpisnica je fotografija svog oca Tonija u njihovoj slastičarskoj radionici.
