Životni put Ljiljane Škrobar (56) iz Brezja rijetko bi koga ostavio ravnodušnim. Ona je magistrica hortikulture, nastavnica u Gospodarskoj školi Čakovec, poduzetnica i sportska rekreativka s istaknutim uspjehom. Također, ona je samohrana majka troje djece koju je podizala sama nakon suprugove smrti, mentorica koja i danas energično podupire i usmjerava svoje učenike, profesionalka u poslu nastavnice, ali i samostalnom poduzetništvu. Ljiljanin entuzijazam vrijedan je svakog divljenja, no ono što posebno nadahnjuje njezina je skromnost i jednostavnost kojom se opisuje. U našem razgovoru ispričala nam je kako je tekao njezin put.

Od kud potječe vaša ljubav prema cvijeću?

Moja ljubav prema cvijeću započela je još u djetinjstvu kojeg sam provela u prirodi, većim dijelom kod bake Veronike i djeda Andrije Brezovca. U pauzama od poljoprivrednih radova, ubirala sam livadno cvijeće, plela vjenčiće i slagala kitice. Moja je baka bila poljoprivrednica pa sam joj se često pridruživala u njezinom vrtu pomažući oko voća i povrća koje je uzgajala. No osim toga, bakin je vrt bio preplavljen jurovčicama i narcisama koje je voljela i moja majka Rozalija. Ljubav prema cvijeću osim bake, usađivala mi je tako i majka.

Pokojna majka imala je malu mirovinu i bila samohrani roditelj meni i mom bratu. Unatoč tome, štedjela je za svaku novu vrstu lukovica narcisa. U zadnjem brojanju narcisa pred njezinu smrt, u našem je travnjaku ispod breza cvjetalo više od 6500 različitih narcisa.

Koliko se dugo bavite floristikom i koliko dugo radite u školi? 

Moje je djetinjstvo oblikovalo moju ljubav i privrženost prirodi i cvijeću. Nakon završene gimnazije upisala sam Agronomski fakultet u smjeru Vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Nadala sam se da ću nakon završetka fakulteta raditi u projektnom uredu GK Međimurje. Nažalost, GK je propao, a na poticaj majke koja je i sama dio života radila kao nastavnica odlučila sam se okušati u nastavništvu. Prije 28 godina zaposlila sam se u Gospodarskoj školi Čakovec i ostala. Moj je posao postao moj poziv. U njemu uživam, podučavam, učim i usavršavam se i dan danas. Pobornica sam cjeloživotnog učenja, a posao nastavnice to mi je i omogućio.

Vaši učenici postižu sjajne rezultate na natjecanjima, kakav odnos njegujete s njima?

Ljubav prema cvijeću i prirodi nastojim usaditi u svoje učenike. Često sudjelujemo na brojnim natjecanjima, a to nam je prilika ne samo za učenje novih cvjećarskih tehnika i trendova, već i prilika da mladim ljudima damo perspektivu u ovom zanimanju. Ne poričem izrazito zadovoljstvo kada moji učenici osvoje nagrade, no osmijeh, sreća i ponos koje vidite na licima njihovih roditelja nadmašuju svaku nagradu i osvojenu medalju. Biti mentor zahtjevan je posao, no upravo su se natjecanja pokazala kao odlične prilike da učenici pokažu svoj rad i talent. Također, ona su mnogim mojim učenicima dala vjeru i poticaj da nastave školovanje, doškoluju se, završe fakultete, zaposle se ili postanu samostalni poduzetnici. Moji me učenici tako ujedno i inspiriraju i motiviraju da nastavim.

U slobodno vrijeme Vi ste i rekreativka, kako je započela ta ljubav?

Godinama sam ˈtrčalaˈ s posla na posao. Imam registriran obrt za hortikulturu i floristiku u kojem su mi nakon suprugove smrti neprestano pomagala moja djeca. Osim nastavnice, ja sam i majka i otac već 22 godine. Matija, Andrija i Veronika završili su fakultete i zaposlili se. Danas su moja djeca u punom smislu riječi ˈljudiˈ na koje sam izrazito ponosna. Oni su i ti koji su me uza sve potaknuli da se počnem baviti sportom. Zbog zdravstvenih problema morala sam se početi baviti tjelesnom aktivnošću. Zahvaljujući udruzi „Sport za sve“ Sveti Juraj na Bregu, uključila sam se u različite sportske aktivnosti. Trčanje sam ubrzo zamijenila hodanjem koje sam otkrila kao svoju drugu ljubav.

Kako izgleda Vaš slobodan dan?

Ja sam ranoranilac, no često nemam slobodnog vremena koliko bih željela. Bez obzira na sve obaveze, ona u kojoj gotovo svakodnevno uživam je šetnja s mojim psom Benijem. Zajedno lutamo po šumi, posebno često po Bedekovićevim grabama. Kako je Beni maleni trkač, s vremenom mi je počeo zadavati sve brži tempo, a ja sam počela sve brže i brže hodati. Uz Benija sam upoznala svaki kutak naših šuma. U našim šetnjama često fotografiram prirodu kako bih se inspirirala, ali i skupljam različite prirodne materijale koje koristim u praktičnoj nastavi u školi.

Osvojili ste ovogodišnju Polarnu ligu. Sumirajte nam Vaše doživljaje.

Do Polarne lige bio je dug put. Doktorica Renata Kutnjak-Kiš prije nekoliko me godina savjetovala da se uključim u program nordijskog hodanja zbog zdravlja. Tako sam krenula u školu nordijskog hodanja. Tu sam upoznala sudionice Polarne lige te se uključila zbog kretanja i druženja. Iako nisam očekivala nikakve rezultata, ispalo je da je „trener“ Beni odradio sa mnom dobar posao. Ispostavilo se da sam brža od drugih. Iako sam osvojila Polarnu ligu, smatram da su svi oni koji se uključe u takva natjecanja pobjednici.

Moja su djeca shvatila koliko volim druženja i rekreaciju pa su mi počeli poklanjati ulaznice za različita natjecanja. Ove godine osigurali su mi sudjelovanje na utrci Wings for Life u Zadru na koju ću otići 8. svibnja 2022. godine. Osim što je humanitarnog karaktera, veselim se prirodi i moru. Pri svakom boravku na moru hodajući otkrivam ljepote nekog mjesta i prirode koja ga okružuje.

Sudjelujem i u drugim događanjima i akcijama poput Kros lige Globetka, u događajima koje organizira udruga „Sport za sve“ i brojnim drugim.

Iako se jedna period života nisam bavila sportom zbog obaveza i djece koju sam odgajala sama, posljednjih sam godinama imala priliku oživjeti svoju staru ljubav – sport.

Veliko zanimanje među vinarima Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske i Koprivničko-križevačke županije vladalo je za ocjenjivanje mladih vina. Pristigla vina su ocjenjivana 11. i 12. ožujka (petak i subota), a komisiju su činili certificirani enolozi u suradnji sa Savjetodavnom službom Varaždinske županije, njih čak 14 i dva voditelja ocjenjivanja. Prema zbrojenim ocjenama: 3 vina su dobila veliko zlatno odličje, 47 zlatno, 163 srebrno i 29 brončano, a dodijeljeno je i 7 priznanja.

Sva vina su prije ocjenjivanja prošla i stručnu analiza najnovijom FTIR metodom. Najbolje ocijenjena vina imali su Neven Benešić (miješano), Ivan Pšag (miješano bijelo) i Stanko Matulić (rajnski rizling).

Međimurski vinogradari su opet bili izvrsni. Njihova vina osvojila su 9 zlatnih, 37 srebrnih i 3 brončana odličja te 2 priznanja. Podjela odličja najboljima upriličena u petak popodne u Vinarskoj opremi u Varaždinu. Goste je pozdravio domaćin i organizator ocjenjivanja Željko Horvat, vlasnik tvrtke Horvat Univerzal, u čijem je sastavu i robni centar Vinarska oprema u Varaždinu, a potom i predsjednik ocjenjivačke komisije Miroslav Matovinović, dipl. inž., koji su potom uručili priznanja i poklone najboljima.

Vinarija Cmrečnjak osvojila je zlato za muškat žuti i pinot sivi, srebro za pušipel, silvanac zeleni, pinot crni rose i sauvignon.

Željko Novak dobio je zlato za cabernet sauvignon barrique, pjenušavo vino i muškat žuti, srebro za muškat žuti frizante, rajnski rizling i moslavac, broncu za rajnski rizling i priznanje za sauvignon.

Vina Preiner osvojila su zlato za pušipel i graševinu te srebro za sauvignon.

Vinarija Horvat dobila je zlato za cuvee Horvatov izbor i pušipel te srebro za bijeli pinot i broncu za pinot crni.

Vinarija Novak dobila je srebra za muškat žuti, rajnski rizling, pušipel, chardonnay, graševinu, silvanac zeleni i sauvignon.

Stanko Kovač osvojio je srebro za graševinu, chardonnay i rajnski rizling.
Miro Špiranec osvojio je srebro za silvanac zeleni, a Smiljana Špiranec za muškat žuti.
Vinima Vuković pripalo je srebro za rajnski rizling, muškat žuti i sauvignon.
Vinarija Tomšić osvojila su srebro za muškat žuti i graševinu.

Alen Mendeš dobio je srebro za miješano bijelo, a Martin Kocen srebro za muškat žuti i silvanac zeleni.

OPG Šajnović Albin osvojio je srebra za graševinu i muškat žuti.

Vinima OPG-a Rajke Dvanajščak pripala su srebra za graševinu, pušipel i bronca za sauvignon.
OPG Vina Tigeli dobio je srebro za miješano bijelo i priznanje za rajnski rizling.

Vina Šajnović osvojila su srebro za cuvee, a Tomašić Tomislav i Leon srebro za miješano bijelo.

Čestitke vinarima na osvojenim odličjima!

Oko 90 posto izbjeglih osoba iz Ukrajine u Hrvatsku ulazi preko Graničnog prijelaza Goričan. Izbjegle osobe koje nemaju dogovoren smještaj kod rodbine ili prijatelja u Hrvatskoj zasad se šalju prihvatne centre u Varaždinu ili Varaždinske toplice, a u našoj županiji za prihvat je spremna i dvorana OŠ u Ivanovcu, kapaciteta 150 kreveta. No, to su centri u kojima je predviđeno zadržavanje 48 sati, nakon čega bi se tim ljudima trebao pronaći odgovarajući smještaj.

Sve međimurske općine pozvale su mještane koji mogu ponuditi smještaj izbjeglim osobama da se jave, a prikuplja se i pomoć u hrani i osnovnim potrepštinama za život. Povodom situacije s izbjeglim osobama koje svakodnevno prolaze kroz Hrvatsku na Graničnom prijelazu Goričan, kratko smo porazgovarali s načelnikom Stožera civilne zaštite Međimurske županije Josipom Grivcem.

Koliko se često sastaje Nacionalni stožer Međimurske županije vezano uz situaciju na GP Goričan i tko su ključne osobe koje brinu o organizaciji i pomoći izbjeglim osobama koje ulaze u Međimurje?

– Stožer civilne zaštite Međimurske županije u užem sastavu se sastaje gotovo svakodnevno i raspravlja o aktualnoj situaciji vezanoj uz raseljene osobe iz Republike Ukrajine, ali i o drugim pitanjima (Covid). U „odmorištu“ koji se nalazi na GP Goričan volontiraju predstavnici udruga s područja Općine Goričan i susjednih općina, te predstavnici Crvenog križa. Za organizacija rada predmetnog centra zaduženo je Ravnateljstvo civilne zaštite (Služba za civilnu zaštitu u Čakovcu), Stožer civilne zaštite Međimurske županije, Općina Goričan (i lokalni stožer CZ) te Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec.

Koliko je dosad sveukupno prošlo izbjeglih osoba kroz GP Goričan i koliko ih je ostalo u Međimurju i gdje?

– Prema posljednjim informacijama s kojima raspolažemo, preko GP Goričan u Republiku Hrvatsku ušlo je nešto više od 5.000 raseljenih osoba (u Hrvatsku je ukupno ušlo 7000 njih). U Međimurskoj županiji je trenutno smješteno samo oko 170 raseljenih osoba iz Republike Ukrajine. Naglašavamo da je taj broj promjenjiv, jer te osobe mogu bez posebne prijave otići u neki drugi dio Republike Hrvatske. Većina tih osoba smještaj je potražila kod rodbine ili prijatelja, jer u Međimurju ima udanih Ukrajinki ili Ukrajinaca koji ovdje rade, a koji su smjestile svoju rodbinu ili prijatelje.

Na koji način se raspoređuju izbjegle osobe koje ne idu nigdje ciljano, odnosno nisu dogovorile smještaj kod rodbine ili prijatelja?

– Prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku, na samom graničnom prijelazu, raseljene osobe iz Republike Ukrajine, ukoliko već prije nemaju dogovoren smještaj, upućuje se u prihvatni centar (npr. u Arenu u Varaždin, Varaždinske Toplice i dr.). U prihvatnom centru te osobe ostaju najdulje 48 sati te ih se nakon toga smješta u neki drugi smještaj na dulje vrijeme (npr. privatni ili u hotel/motel).

Što kažete na komentare kako Mađari ‘probiru’ obrazovane Ukrajince, a u Hrvatsku šalju neke koji niti su obrazovani, niti ne znaju i ne žele raditi?

– Ne znamo za takve komentare i ne čine se vjerojatnim, pa to ne bih komentirao, jedino ću dodati da ima upita za posao od strane raseljenih osoba koje su došle u Hrvatsku.

Jesu li svi kolektivni smještaji za izbjegle osobe u Međimurju – u Ivanovcu, Pribislavcu i Donjem Kraljevcu, spremni?

– Međimurska županija je na traženje Ravnateljstva civilne zaštite predložila sportske dvorane u Ivanovcu, Pribislavcu i Donjem Kraljevcu za potencijalne prihvatne centre za iseljene osobe iz Republike Ukrajine. Sukladno nalogu Ravnateljstva, dvorana Osnovne škole u Ivanovcu je uređena i pripremljena za prihvat osoba iz Ukrajine te će sukladno potrebi, prema odluci Ravnateljstva CZ RH, započeti s prihvatom. Ravnateljstvo civilne zaštite će je u tom slučaju mobilizirati kao prihvatni centar za iseljene osobe iz Republike Ukrajine. Sve ovisi o situaciji koja se svakodnevno prati od svih nadležnih službi.

Očekujete li daljnji rast dolaska raseljenih osoba?

– Pretpostavljamo daljnji rast dolaska izbjeglica, ali zasad je teško točno procijeniti. U svakom slučaju dolazit će i dalje.