Članovi Udruge sportskih novinara, kao rijetki u Lijepoj Našoj, prije nekog vremena su uz dodjelu godišnjih nagrada za najuspješnije međimurske sportaše ustrojili nagradu za fair play potez na međimurskim sportskim borilištima u ekipnoj ili pojedinačnoj konkurenciji, a već od prije imaju ustrojenu nagradu za svoje članove za uspješnu medijsku promociju sporta. Nagrade su to koje su pronašle plodno tlo, toplo su i s oduševljenjem prihvaćene. Tome se je pridružio i portal Međimurska sportska mreža.
Posebno su zanimljive za fair play jer pokazuju svu veličinu sportaša, a s druge strane za istinske sportaše postaju poticajne.
Ovogodišnji dobitnik, za fair play potez za lanjsku godinu, je 30-godišnji nogometaš NK Hodošan Simon Jakšić.
Zbog čega mu je pripala nagrada ?
„ Na utakmici 2. ŽNL između svog NK Hodošana i gostiju NK Omladinac Držimurec Strelec sudac susreta dosudio je kazneni udarac za domaćine nakon što je krivo procijenio situaciju u kaznenom prostoru gostiju. Sudac susreta je smatrao da je igrač gostiju igrao rukom, iako su ga i gosti, ali i domaći uvjeravali da je igrao ramenom. Simon Jakšić nakon neuspješnog uvjeravanja suca da promijeni odluku pristupa izvođenju kaznenog udarca i namjerno promašuje. Situacije se desila kod rezultata 0:0, a Simon je pokazao sve vrline koje zastupa Hrvatski Fair play odbor: poštenje, dostojanstvo i očuvanje vrijednosti sporta“, stoji u obrazloženju nagrade.
Tko je Simon Jakšić ?
Rodom je iz Goričana,trenutno živi u Čakovcu s djevojkom Andrejom.
Po struci je viši fizioterapeut (bacc.physioth.) i radi u struci u Poliklinici Medikol Čakovec već 5-tu godinu. Osim što je nogometaš,vlasnik je UEFA C licence za trenere, a planu ima i upisati UEFA B licencu, a jednog dana možda će doći i do „profi“ licence.
Sportska biografija?
-Nogomet sam počeo trenirati sa 7 godina u NK Trnava Goričan i tamo igram do 15 godine.Igrao sam za kadete NK Varteks i NK Međimurje u 1.hrvatskoj nogometnoj ligi- priča o svojim počecima Simon i dodaje:-Sa 17 godina vraćam se u Goričan i tamo igram do svoje 20-te kad prvi put odlazim u NK Hodošan gdje sam se zadržao samo jednu sezonu i vraća se u Goričan gdje ostaje do 2016.godine. Tada odlazim u austrijski niželigaš USV Dobersdorf,tamo se zadržavam pola sezone i u 2017.godini odlazim nanovo u NK Hodošan gdje sam i dan danas.
Koji period sportske karijere smatraš najuspješnijim i zbog čega ?
-Svaki period moje nogometne karijere ima svoje prednosti i nedostatke.Možda je najuspješniji dio igranje u mlađim uzrastima NK Varteks i NK Međimurje gdje sam igrao najviši rang nogometa sa i protiv odličnih igrača koji danas igraju u najboljim svjetskim klubovima, gdje sam najviše naučio i napredovao- kaže i sa žaljenjem konstatira:-Žalim jer nisam postigao i napravio više, ali takvo je bilo vrijeme,škola je bila bitnija i sad sam sretan što sam završio faks i radim u struci posao koji volim.Pomažem ljudima, a među njima ima i nažalost puno mojih kolega sportaša….Sport je takav i ozljede su sastavni dio sporta.
Tko su Ti bili nogometni ili sportski uzori i zbog čega ?
–Budući da sam napadač sportski uzori nekad su mi bili Davor Šuker i Ronaldo(onaj brazilski).Gledajući njih zavolio sam nogomet i dan danas nosim broj 9 na dresu- iskreno će i od srca.
Kako općenito gledaš na fair play u sportu ?
-Mislim da je fair play sastavnio dio sporta i vrlina koju svaki čovjek mora imati. Stava sam takvog da kad nešto dobro i pošteno napraviš,uvijek ti se to sve vrati- reći će s ponosom.
Čin zbog kojeg si dobio zasluženo priznanje je velik. Je si li o svojoj odluci, a trebalo ju je donijeti brzo, uopće razmišljao ?
-U tom trenutku čak sam i imao vremena odlučiti o toj odluci jer se sve malo odužilo pa sam u kratkom dogovoru sa kapetanom Zoranom Strahijom odlučio napraviti takav potez za koji sam eto dobio veliko i lijepo priznanje.Zahvaljujem se Zajednici sportskih udruga i saveza Međimurske županije na tome- kazao je „uzdignute“ glave. Rekao je kako su ga oduševile pozitivne reakcije s obje strane jer svi su vidjeli što se događa, konačno gostujuća momčad ga je čak i nominirala za ovu nagradu i glede toga im je zahvalan. – Evo i današnji pljesak u Termama rekao je sve- ponosno će te će dodati:- Zahvaljujem se i portalu Međimurska sportska mreža na nominaciji!
Znimalo nas je, bi li to napravio da mu se ponovi „sutra“ ? Rekao da bi to napravio u bilo kojem trenutku. Iskreno nam je ispričao kako je mislio da se sve to pomalo zaboravilo sve do ovog priznanja.-Budući da je bilo medijski solidno popraćeno dobio sam puno pozitvnih poruka i komentara od suigrača, prijatelja i poznanika i zahvaljujem im na tome. Svim sportašima je poručio kako fair play mora uvijek postojati općenito u životu,pa tako i u sportu.-Već sam prije naglasio,učini nekom ili nešto dobro i pošteno,vratit će ti se u nekom periodu života sigurno- ponovio je ponosno i iznio nadu kako takav postupak donosi uvijek nešto pozitivnog i dobrog u sportskom segmentu i nek se svi drže toga.
Sportski planovi i želje ?
-A eto budući da sam član NK Hodošan i jesenski prvak s njima i još uvijek neporaženi ove sezone ,nadam se da ćemo osvojiti titulu prvaka i sad na proljeće!I neka bude puno zdravlja i bez ozljeda do kraja karijere- iskreno će, a čemu je dodao:-Zahvaljujem djevojci Andreji i svojoj obitelji, tati Mirku,mami Ivanki,sestri Ani i baki Katarini, na podršci i razumijevanju kroz moju karijeru,kako trenersku tako i nogometnu, jer oni najviše znaju koliko treba odricanja i vremena iako sam samo amater i sport mi je više manje hobi u kojem neizmjerno uživam. Pozdravljam svoje sadašnje suigrače i upravu NK Hodošan kao i bivše suigrače i uprave u kojima sam igrao nogomet,kao i sve prijatelje i sve koji me poznaju!
Za kraj razgovora rekao jednu doista lijepu želju:-Nadam se da će moja igračka karijera još potrajati kao mojim suigračima Dejanu Naranđi i Zoranu Strahiji koji i sa 40.godina igraju zavidan nogomet i divim im se na tome, a kasnije se vidim i kao trener u nekom klubu.
Što reći za kraj?
Simone naš duboki naklon i čestitke u ime čitatelja našeg portala!
