Ljiljana Plačko (68) iz Kotoribe mnogima je poznata kao uspješna poduzetnica koja je u Kotoribi otvorila prvu privatnu trgovinu mješovite robe. Imala je trgovine po Kotoribi i Prelogu, a i danas kraj zgrade stare škole u Kotoribi posluje njezina trgovina u koju mnogi dolaze, a kraj koje je, u čast kapelici sv. Juraja koja je ovdje srušena, Ljiljana inicirala i izgradnju nove, male kapelice Kraljice Mira.

Prošle godine je za dugogodišnje uspješno poslovanje svoje tvrtke Ljiljana Plačko, koja je i majka tri kćeri: Julije, Josipe i Kristine te baka 10 unučadi i troje praunučadi, dobila i plaketu Općine Kotoriba, a mnogi je se sjećaju i kao dugogodišnju članicu KUD-a Kotoriba, koja je pjevala i plesala nastupajući od svoje 7. godine. No, Kotoriba zna i za njezinu neobičnu priču o vjeri, ali nitko ne zna točno što i kako. Ljiljana je odlučila podijeliti svoju životnu priču sa svima, evo je!

U ŠKOLI NIJE IŠLA NA VJERONAUK, DO 30. NIKAD NIJE BILA U CRKVI

– Moj otac se učlanio u komunističku partiju, zbog čega je s majkom krstio samo mog najstarijeg brata, dok mene i mlađeg brata ne. Nisam išla ni na vjeronauk, a do svoje 30. godine nikad nisam bila u crkvi te nisam znala moliti ni „Oče naš“. Kad sam prvi put ušla u crkvu i gledala oltar, mislila sam si: „U što to ljudi vjeruju, zašto?!“ Sve mi se činilo bedastim – priča nam Ljiljana, koja je danas velika vjernica, ide na misu svaki dan i u blagovaonici ima veliku sliku s malim Isusom u jaslicama.

Njezin prvi susret s crkvom dogodio se putem djece, o čemu kaže:
– Moje kćeri Julija i Josipa su kao djevojčice u 2. i 3. razredu osnovne škole, pitale učiteljicu zašto one ne idu na vjeronauk. Učiteljica im je objasnila da nisu krštene i ne moraju ići, a one su pitale „Zašto?“. Htjele su znati više o tome, htjele su biti kao i svi drugi u razredu. Učiteljica im je rekla da o tome moraju pričati s roditeljima i pitati svećenika.

NJEZINE KĆERI ODLUČILE SU SE KRSTITI KAO ŠKOLARKE

No, njezine su kćeri bile previše nestrpljive te su nakon škole otišle do župnog dvora i pozvonile tadašnjem svećeniku, vlč. Blažu Horvatu, na vrata i rekle: „Došle smo da nas krstite da možemo na vjeronauk!“. Svećenik, koji u svojoj karijeri nikad nije ovako nešto doživio, im je rekao da ne može to napraviti bez dozvole roditelja.

– Svećenik me nazvao i rekao da su moja djeca kod njega i što žele. Rekla sam mu da nemam veze s vjerom i da sam zatečena, ali ako su same došle tražiti krštenje, da bi im dozvolila ako se moj muž slaže. Moj, sad već 3 godine pokojni suprug, Josip, se složio i ubrzo smo dogovorili krštenje – prisjeća se Ljiljana. No, preko puta živjeli su njezini roditelji.

– Moji roditelji bili su dosta strogi, a ja sam tada bila u komunističkoj partiji, u koju me otac učlanio čim sam navršila 18. Zato sam odlučila to prešutjeti roditeljima i reći im dok bude gotovo. Međutim, na dan krštenja curice su u haljinicama otrčale do svoje bake pohvaliti se kako su se uredile i kako idu na krštenje! – prisjeća se Ljiljana.

MAMA ME PITALA: ‘ZAŠTO SI TO NAPRAVILA SVOM TATI?!’

Njezina je majka, kaže, bila slomljena – jako povrijeđena i žalosna i samo ju je kratko pitala: „Zašto si to napravili svom tati?“.

– Bio je to naš posljednji razgovor! Navečer je mama, koja je imala 55 godina i bila zdrava i radovala se mirovini, pala u komu i nakon nekoliko dana umrla, od moždanog udara. Pitala sam tatu kako ćemo pokopati mamu, pošto nema svećenika, a tata je rekao da ne zna. Rekla sam mu da znam jednog svećenika i mogu ga pitati. Tako sam se obratila vlč. Horvatu, a on je rekao da nema problema. Napokon, roditelji su mi bili kršteni i vjenčali su se u crkvi. Tako je mama imala sprovod sa svećenikom, dok sam tati morala obećati da ću ga pokopati bez svećenika – priča nam Ljiljana.

SUDBINA JU JE PONOVNO SPOJILA SA SVEĆENIKOM

Nažalost, njezin otac je počeo svaki dan polako umirati od žalosti, da bi nakon godinu dana i on dobio moždani udar te pao u duboku komu i liječnik koji je došao do njih i dao mu sve moguće lijekove rekao je da nema smisla da ide u bolnicu jer mu više nema spasa. Ljiljana je bila očajna, a u 9 sati navečer netko je zazvonio na vrata. Bio je to svećenik Horvat!

– Svećenik me zamolio za uslugu, trgovine nisu radile i sjetio se mene, vlasnice trgovine, te molio za pomoć za nabavu sokova za misionare. Rekla sam mu što se događa i kako me brine kakav to sprovod bude bez svećenika, no dala sam tati riječ, te što on misli o tome. On je rekao da misli da bi bilo lijepo da su mi roditelji pokopani na isti način i da ako smatram da je nakon smrti ništavilo, što onda znači ljudsko obećanje ocu, s čim sam se složila. Pomogla sam svećeniku i kad smo se vratili, dao je mom tati posljednje pomazanje i dogovorili smo se za sprovod – kaže Ljiljana i zaključuje:

– Interesantno je da je moja baka, tatina mama, je bila jako nesretna što se otac učlanio u partiju i rekla mu je da će mu se Bog smilovati, ako ne prije ne smrtnoj postelji, a tako je eto i bilo, jer došao mu je svećenik na samrti!

NA RED JE DOŠLA I LJILJANA

Nakon toga vlč. Horvat je Ljiljani rekao da ako želi, da se i ona mogu krstiti i imati naknadno, crkveno vjenčanje, ali bez ikakvog pritiska.

– Rekla sam mu da ću mu biti uvijek zahvalna na svemu, ali da hvala lijepa. No, nakon 5 mjeseci k meni je došla bratova supruga Senka Plačko, koja je željela ispuniti želju svojih roditelja i vjenčati se u crkvi. Tako smo se dogovorile da ćemo se u crkvi vjenčati zajedno i moj Josip i ja i oni, te napraviti zajedničku feštu. Tako sam se sa 33 godine krstila, napravila sve sakramente i na sam Badnjak imala crkveno vjenčanje! – priča Ljiljana. A onda se dogodilo čudo.

ČUDO U NJEZINOM DOMU: ‘SHVATILA SAM DA POSTOJI BOG!’

– Pomislila sam: Sad sam krštena i mogu slaviti Božić! Tako sam za Božić pozvala cijelu obitelj na ručak, i dok sam kuhala, nakratko sam sjela i na TV-u je Papa Ivan Pavao II čestitao Božić na raznim jezicima. Kad je uputio čestitku na hrvatskom jeziku, osjetila sam kao da me netko lagano dodirnuo po glavi i kao da prodire kroz moju glavu i ulazi kroz mene do mojeg srca – priča Ljiljana i dodaje:

– Prvo sam pomislila da ću dobiti infarkt, no pala sam na pod i obratila se Bogu: „Tata, oprosti što nisam vjerovala da si to moj otac i Bog!“. Nakon toga jedva sam ustala i legla na kauč. Danas znam da sam tada bila u stanju ekstaze – ispunjena ljubavlju, ali ne ljudskom već Božjom. Shvatila sam da mi se Bog javio, da on postoji i voli me. Osjećala sam stanje blaženstva i miline“.

‘U MENE JE UŠAO DUH SVETI’

Ljiljana se prisjetila i da je, kad je sa 30 godina, prvi put ušla u crkvu, u sebi u mislima rekla Bogu: „Ja u tebe ne mogu vjerovati, ako kojim slučajem ti postojiš, voljela bih te upoznati“. Ovo što joj se dogodilo na Božić bilo je, smatra Ljiljana, upravo njegovo objavljivanje njoj.

– Kasnije mi je svećenik Horvat objasnio da sam činom krštenja i primitkom svih sakramenata zaslužila zadovoljstvo Boga te da mi je tada u mene ušao Duh Sveti, koliko god to neobično zvučalo. Sve sam ispričala i suprugu Josipu, koji zna da sam racionalna žena i ne fantaziram, i prihvatio je moje uvjerenje – otkriva Ljiljana. Za nju je tada počeo novi život, život u vjeri.

– Danas se molim prije jela, već 35 godina svaki dan idem u crkvu i cijelo ovo vrijeme povezana sam s Bogom i predana molitvi. Sretna sam što mi se to dogodilo i što sam otkrila Boga. Moje uvjerenje je da se moram truditi biti dobra supruga, majka, baka, trgovkinja, ali i da moram biti primjer drugima u vjeri te djelovati kroz molitve, za sebe, za svoju obitelj i za cijelu Hrvatsku – kaže Ljiljana.

Dodaje i kako su nedavno njezinoj unuci otkrili veliki kamen u bubregu, koji je ugrožavao njezin život.

– Molila sam se da operacija prođe dobro i da sve bude u redu, a unuci su na dan operacije na pretragama vidjeli da je kamen nestao i da je sve u redu! – ispričala je Ljiljana, i sama iznenađena ovakvim preokretom.

Dodaje i kako je za nju Isus, kao što je sam rekao: „Put, istina i život“, vjeruje u božju milost koja će se obznaniti svijetu uskoro, u eri 3. svjetskog rata i želi svima svako dobro, a najviše bi voljela da se ljudi međusobno poštuju i postanu, kao i ona, svjesni, da Bog postoji i da ih sve voli.

Eto, ovo je njezina priča. Ljiljani želimo mir u duši i još puno lijepih godina u mirovini, s vjerom u srcu koja je pokreće, kao i ljubav svoje velike obitelji koja je uvijek uz nju!