Udruga građana Gardruža i ove je godine organizirala potragu za uskršnjim jajima.
Djeca su došla dobro pripremljena sa svojim košaricama i roditeljima koji su ih bodrili. U potrazi su sudjelovala djeca Područne škole Gardinovec i Dječjeg vrtića Belica skupina Cvjetići.
Nakon uspješne potrage nagrađena su slatkim paketićima
Na rastanku su svim ljudima poželjeli su sretan i blagoslovljen Uskrs.
“Uskrsnuće čovjeka” pjesma je koja slavi najveći kršćanski blagdan, a snimljena je nakon smrti autora stihova Leonarda Bakse Čečija, međimurskih korijena, jednog od najplodonosnijih autora u Hrvatskoj, skladatelja i pisca, preminulog u lipnju 2022. godine.
Ususret Uskrsu i u spomen na dragog kolegu i prijatelja, čakovečka umjetnica Kristina Gita Kavran snimila je upravo ovu pjesmu, uz koju objavljuje lyrics video spot. Gita se kao izvođačica, već prepoznata u svom Međimurju kao vrsna glazbena interpretatorica, odlično uklopila u ovu glazbenu priču.
– Na poziv dragog kolege Tonija Eterovića, čast mi je bila snimiti pjesmu kojom smo zapravo željeli podsjetiti na veličinu i značaj vjere i nade u ljudskim životima te svakodnevne ustrajnosti. Naravno htjeli smo podsjetiti sve na njenog autora skladatelja i tekstopisca Leonarda Baksu Čečija koji je zasigurno ostavio velik trag na hrvatskoj glazbenoj sceni, čovjeka koji je svim svojim srcem živio za naše Međimurje – poručila je Kristina.
Zasluge za glazbu drži Marinko Barčan, aranžman i produkciju potpisuje Toni Eterović, na gitari je Eduard Jimmy Matešić, dok su prateći vokali Jadranka Krištof, Dragan Brnas Fudo, Kristina Gita Kavran i Toni Eterović. Za scenarij i montažu videa zaslužne su Nina Vrček i Kristina Gita Kavran, a fotografije u videospotu tvrtka KB Studios.
Sretan Uskrs, mir i dobro!
20 godina unatrag vrata i „lesa“ 61-godišnjeg Željka Belića su uoči Uskrsa širom otvorena jer su ovdje pripreme za najveći kršćanski blagdan su u punom jeku. Veselimo se delicijama uskršnjega stola, a posebno meso slasne šunke, rolice… Pravi poznavatelji te delicije kažu kako ona za pripremu najprije treba dobrog kuharskog majstora jer po njima sve to treba znati znati skuhati,imati posebnu recepturu. Jednu takvu ima poznati Preložanin Željko Belić. On uoči Uskrsa nudi u kuhniji na otvorenom kuhanje uskrsnih delicija.
– Za to je potrebno znanje i vrijeme. Već jučer je ovdje bilo više od deset komada komada rolane šunke težine u prosjeku od 2 kilograma. Konzumenti će biti članovi moje obitelji i prijatelji, namjernici koji znjaju što i kako Željko uoči Uskrsa radi.
Društvo su mu pravili prijatelji Krešimir Glavina i Željko Sokač, koji ih je fotografirao. Svi koji su došli ovamo mogli su kušati njegove provjerene delicije o čemu će reći: – Počastimo se posnom hranom. Bajalar na bijelo. Maslinovo ulje iz zaleđa Šibenika od obitelji Juras, tu je neizostavni sir s vrhnjem, sir na kocke s „ koščičnim“ i maslinovim uljem, malo šibenske travavarice,lozovače i naravno međimurskoga Amanovog vina iz Nedelišća- pobrojao je i za kraj dodao: Svim dragim ljudima, vjernicima, prijateljima i rodbini od svega srca želim sretan Uskrs i uskršnje blagdane !
Godinama unatrag članovi DVD Kotoriba čuvaju Isusov grob u mjesnoj župnoj crkvi. Vatrogasci čuvaju Božji grob u popodnevnim satima od Velikog petka u popodnevnim satima pa sve do 21 sat.
Nastavljaju na Veliku subotu od 14 sati pa početka večernje svete mise. Na tom zadatku izmijenilo se dvadesetak vatrogasaca. počinje Sveta misa.
Mlađe kategorije ŽNK Međimurje u sklopu 15 kola Prve lige ženske mladeži (IHNLŽ Kadetkinje i Pionirke) odigrale su prvenstvene utakmice sa vršnjakinjama iz Metkovića.
Na put su krenulo dan prije u petak a u subotu su na terenu sa umjetnom travom odigrale utakmice sa ekipama ŽNK NERETVA Metković.
Obje kategorije ŽNK Međimurja prikazale su dobru igru i zasluženo pobijedile domaćina rezultatima
Pionirke 1-4
(Golove postigle: Madić Ena, Letonja Mihaela, Kivač Karla, Štrek Nera)
Trener:Mario Šarić
Kadetkinje 1-4
(Golove postigle: Cikač Ana, Višnjić Ana, Županić Kaja, Kuzmić Dora)
Treneri: Ivan Gabaj, Sanja Šoltić
Sastav Pionirke
Balaško Lana, Brzohalski Sara, Cirkvenčić Paulina, Kivač Karla, Kolar Stela, Kovač Ana, Leskovar Nika, Modrić Dorotea, Mustać Vivian, Štrek Nera, Kraljić Lucija, Madić Ena, Pleh Helena, Letonja Mihaela, Katalenić Hana, Jalšovec Ema, Frišćić Nina, Bračko Berta.Trener: MARIO ŠARIĆ
Sastav Kadetkinje
Milovec Marta, Kuzmić Dora, Vujević Karla, Murk Nicole, Horvat Anja, Dvina Horvat, Galina Anja, Hrnčić Ena, Presečki Brigita, Horvat Barbara, Cikač Ana, Fot Anamarija, Višnjić Ana
Trener: IVAN GABAJ
Štrigovski župnik je na Veliku subotu kod kapelice u Stanetincu obavio blagoslov hrane što je tradicija katoličkih običaja u ovom dijelu naše domovine i ovog dijela Europe. Mi pak smo samo uru prije toga čina pohodili Mariju Knehtl koja je pripremala košaricu s hranom za nositi na blagoslov.
U Svetom Urbanu, zapravo u Štrigovskoj župi ili fari za košaricu prigodu kažu kako je oni nazivaju korpec, u mojem kraju korpica, premda je najvažniji sadržaj, a imena su kako jesu. Marija žena koja do boli drži tradiciju i običaje opisuje nam što sve ide u korpec svetourbanski.
– Na dno korpeca stavimo bijelu pamučnu krpu, a potom redom stavljamo namirnice koje su isključivo iz domaćeg dvorišta, zato i nema soli jer ona nastaje negdje drugdje. Na krpu prvo stavimo bidricu i pletenicu nadjevenih orasima i makom, i onda redom: suha lopatica i suha vratina, suhe klobasice, korijen hrena, pušlek mladoga luka i kuhana jaja domaća, ove godine prvi puta obojena, ali prirodno od gulina lukovih. Sve skupa pokrijemo svečanom krpom, ukrasimo proljetnim cvijetom, sada narcisom i nosimo to na posvećaje.
A na posvećaju sve okolo kapelice mora dišati po sušenoj lopatici ili vratini ili šunki i hrenu domaćemu. Kada dođemo doma, posvećaje ostavimo na hladnom mjesto i trošimo ga na Uskrs, nakon mise jutarnje. Sve ovo mora biti obavljeno u miru i urednosti kako bi se slavilo uskrsloga Isusa Krista kojega na ovim prostorima držimo za našega Kralja.
Vama osobno i svim djelatnicima portala Medjimurski.hr želim Sretan i blagoslovljen Uskrs, rekla je Marija Knehtl, žena koja drži do Crkve, tradicije, običaja i autohtone hrane. Sve ovo smo i probali i zalili savršenim pinotom bijelim. Kak se šika.
Godina unatrag, prateći godišnje skupštine DVD Čakovec koje podnosi zapovjednik Nikola Besedić, ne promakne nam detalj u izvješću gdje on vatrogastvu daje posebnu, emotivnu dimenziju. I kako kaže, želim pokazati što znači biti vatrogasac.
– Šteta što to čuju samo oni koji su se odlučili za tu humanu zadaću, a meni je želja da vašim posredstvom upoznamo one koji nisu uključeni u vatrogastvo što ono ustvari nosi i odnosi. Tako je u posljednjem izvješću napisao: Svaki od nas ovdje danas prisutan poznaje u srž riječ vatrogastvo i vatrogasac. Nekome te riječi ne znače ništa, onoliko dugo dok mu se nešto ne desi ili dok ne treba nas, nas vatrogasce bilo profesionalnom životu ili dobrovoljne. Mislim da većina nas ovdje misli i razmišlja u sebi pa što meni sve ovo kao vatrogascu uopće i treba, u mom tj našem ionako jedinom ovozemaljskom životu istaknuo je na početku te istaknuo jedan primjer:
”Napokon je imao slobodan dan. Toliko sam se veselila tome. Pustila sam ga da duže spava i bila jako tiha dok sam nam pripremala doručak. Palačinke. Njegovo najdraže. Toliko dugo nismo proveli dan zajedno. Uz težak posao i vatrogastvo radi jako puno i ima jako malo slobodnog vremena. Probudio ga je miris palačinki.
Tako sam bila sretna da ćemo napokon doručkovati skupa. Sjeli smo za stol u blagovaonici, počeli jesti i započeli razgovor, gledali se i smijali, a onda mu je počeo zazvoniti mobitel zvukom vatrogasne sirene. Njegov opušteni izraz lica odmah se pretvorio u onaj ozbiljni. Iskočila mu je žila na vratu.
Znala sam. Poziv na intervenciju. Nešto hitno.
Ustao je, ispričao se, poljubio me za rastanak i nestao brzinom vjetra iz kuće. U sebi mislim on je Moj vatrogasac. Onaj koji diše za vatru. Onaj koji pomaže. Onaj koji spašava živote.
Znam da me voli, znam da sam mu u mislima, da mu nedostajem, da mu je žao što je otišao i da nije pojeo svoje omiljeno jelo koje sam mu pripremila. Ali isto tako znam da je otišao pomoći. Dati sve od sebe da nekome spasi dom, da spasi nečije sve. Možda su životi u pitanju.
Nije lako živjeti s vatrogascem. Ponekada je tako teško prihvatiti činjenicu da postoji nešto važnije od mene. Nešto zbog čega me ostavlja i odlazi. To je nešto je poziv. Nečiji vapaj za pomoć. To nešto je njegovo sve. Vatrogasna krv teče mu kroz vene, srce kuca u tome ritmu, a on diše za to. To je ono nešto to je vatrogastvo. A moj vatrogasac upravo sada čini ono što najbolje zna. Gasi vatru. Spašava. Pomaže. Daje sebe i sve od sebe a znam da ponekad nosi i glavu u torbi. A ja, kaj ću ja raditi dok ga nema??? Idem ja moliti dok čekam da mi se vrati.. Jer to je ono što ja radim, dok moj čovjek, moja ljubav, moj vatrogasac na terenu ostavlja i srce i dušu.
A palačinke??? Ma ispeći ćemo druge kad se mi vrati, kad čujem njegov glas kad vidim svojeg vatrogasca kraj sebe.. kraj sebe doma …”
I na kraju ovog izvješća želim zahvaliti svim našim dobrovoljnim čakovečkim vatrogascima na uloženom svojem slobodnom vremenu, svoje slobodne sate koje daju za dobrobit pojedinca, građanina kojem je naša pomoć potrebna.
I znam sigurno mi nećete zamjeriti ako iskoristim riječi koje su mi u srcu, uzrečicu iz naših već sad višegodišnjih izvještaja, VATROGASAC JEDNOM, VATROGASAC ZAUVIJEK !!!
Turistička zajednica grada Čakovca već je tradicionalno na Veliku subotu u Perivoju Zrinskih okupila više stotina djece u pratnji njihovih roditelja i obitelji, koji su sudjelovali u potrazi za uskrsnim jajima.
Priča potrage kreće od toga da vrijedni djelatnici TZ-a zajedno sa zecom pripreme uskrsna jaja, međutim poznati čakovečki pozoj koji se skriva ispod zidina Starog grada, uskrsnom zecu ukrade sva jaja i sakrije ih u Perivoju Zrinski. Kako bi mu pomogli u potrazi, mališani i njihovi roditelji svake se godine odazovu u velikoj broju, a ove godine omela ih nije ni lagana kiša.
Uz veliki broj skrivenih uskrsnih čokoladnih jaja, među ostalim su se nalazila i tri zlatna jaja, koja su ove godine pronašli Kiara Ana Srnec, Jan Radiković te zajednički Juraj Juras i Niko Bistrović. Njima je osobno čestitala gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini te im dodijelila diplome i prigodne poklone. No osim njih i ostali sudionici u prostorima Turističke zajednice grada Čakovca primili su svoje zaslužene diplome uskrsnog zeca za izniman trud, ali i utješne nagrade u povodu Uskrsa.
S obzirom na masovnost ovog blagdanskog programa, veselje i pozitivne dojmove roditelja i djece, bez sumnje danas su svi bili pobjednici!
S malim zakašnjenjem je do nas stigla vijest da je ovoga ponedjeljka nakon dva mjeseca teže bolesti u 97. godini preminuo Josip Vugrinčić, najstariji Kotoripčan.
Sahranjen je u srijedu na kotoripskom mjesnom počivalištu. Njega i najstariju Kotoripčanku godinama unatrag posjećuju općinski čelnici uoči božićno-novogodišnjih blagdana. Ničime se kod zadnjeg posjeta nije dalo naslutiti kako će to biti posljednji jer je iz svake njegove riječi izbijao životni optimizam i kao da je želio reći da se skoro „stotka”. U mirovini je bio 38 godina, a radio je u bivšoj kotoripskoj Poljoprivrednoj zadruzi.
Živio je kod sina Stanka, poznatog međimurskog vatrogasaca i aktivnog političara. Kći Đurđa umrla mu je 2013. godine, a bio je udovac od 1992. godine. Pokojnik je imao tri unuka i četri praunuka.
Laka mu kotoripska zemlja na kojoj je radeći proveo veći dio svog životnog vijeka !
“Posebno sam sretan jer na našu inicijativu ostale države u Europi i svijetu obilježavaju ove dane. Prošle godine je Svjetski dan romskog jezika obilježilo 27 država, a bilo je na našu inicijativu. UNESCO je priznao romski jezik kao kulturnu baštinu na našu inicijativu”, rekao je Veljko Kajtazi za N1 i dodao:
“Posebno sam sretan što unatrag 15 godina nismo više nevidljivi i na naša događanja dolaze i visoki dužnosnici. Kad sam ušao u Sabor, nije bilo tako. Obilježavanje našeg dana bilo je na livadi, u birtijama, ispod mosta. Kad imate podršku visoko pozicioniranih ljudi, lakše se rješavaju pitanja.”
Na pitanje koji su najveći problemi Kajtazi odgovara:
“Obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje – to je začarani krug. Više od 80 posto Roma prima socijalnu pomoć, zapostavljeni su, teško je. Ako postoji romsko naselje udaljeno pet km od centra, a u gradu postoje naselja, zašto je romsko zapostavljeno, a ostala su održavana i imaju infrastrukturu? Molim vas, donesite akcijske planove da bi se krenulo. Vlada je donijela operativni plan za nacionalne manjine, to se sad rješava.”
Prokomentirao je i slučaj Natalije, mlade Romkinje koja je odamalena pokazivala velik interes za obrazovanjem pa je uz pomoć zajednice uspjela završiti i srednju školu pa i Učiteljsku akademiju, no san da postane učiteljica nije ostvarila.
“Osobno je poznajem, više puta smo pričali. Htio sam je dovesti u Zagreb, ali onda je u jednom trenu rekla da je predaleko i da se neće snaći. Kad pozicionirana osoba u Međimurju govori da su Romi neradnici, kriminalci, pijanci, da ne žele raditi, i tako generalizira, to je grozno. Kad iznesemo dobre primjere, a imamo ih puno, ali teško dođu do posla kad visoko pozicionirani ljudi iz Međimurske županije govore ovako. Sjetite se rasističkog prosvjeda u Međimurju. Ne želim braniti Rome ako se ne drže zakona, ali generalizirati protiv toga sam i to neću nikad dozvoliti”, govori Kajtazi.
Kajtazi govori da se broj ljudi na socijalnoj pomoći može smanjiti jedino suradnjom dok stereotipi takav pomak samo onemogućuju. Romi teško dolaze do posla.
“Takvih je primjera jako puno. Romi su počeli mijenjati imena i prezimena da bi dobili kredit i slično, imamo na tisuće slučajeva. Postoje kvote, ne treba biti deset studenata, neka budu dva. Za 10 godina bismo imali i visoko obrazovane, tako se počinje. S druge strane ne treba generalizirati nego dati priliku svakome. Mi Romima ne damo priliku.”
Dotaknuo se i sukoba Roma s policijom i govora mržnje koji još uvijek nije rijetkost. “Ne postoje nacionalnosti i pripadnost, nego čovjek i nečovjek”, rekao je Kajtazi.
Cijeli članak možete pročitati na linku.
