Home Blog Page 1974

ROMANO BOGDAN: Damir Klaić i Karolina Juzbašić cijelo vrijeme iznose neistine o meni i mom radu!

0

Konačno se javio i Romano Bogdan, bivši ravnatelj Centra za kulturu Čakovec, koji je smijenjen od strane Gradskog vijeća Čakovca, a sada je potvrđeno da su optužbe bile lažne. Optužbe je “izfabriciralo” Upravno vijeće CZK i krivo informiralo javnost i gradske vijećnike. Sada je gradonačelnica Čakovca, Ljerka Cividini, zatražila smjenu članova Upravnog vijeća, ali je ekipa na čelu s Damirom Klaićem i Karolinom Juzbašić to odbila.

Romano Bogdan piše:

“Šaljem svoje reagiranje na različite opetovane i neosnovane optužbe u medijima od Upravnoga vijeća CZK-a slijedom moje prošlogodišnje smjene na mjestu ravnatelja Centra za kulturu Čakovec.

Osim toga, šaljem i svoje Očitovanje Upravnome vijeću od 22. 7. 2022. o Zahtjevu za očitovanje ravnatelja o usvojenom prijedlogu Upravnog vijeća za razrješenje ravnatelja na koje se pozivam u reagiranju.

Bio bih Vam zahvalan kada biste to objavili u svojim medijima.”

Njegovo očitovanje objavljujemo u cjelosti!

“Obraćam se javnosti kao bivši ravnatelj Centra za kulturu Čakovec (CZK), nakon više od godine dana provlačenja mojeg imena po medijima povodom, kako se sada pokazalo, neutemeljenih optužbi za nesavjesno poslovanje i insinuacija o počinjenju kaznenih djela u vrijeme trajanja mog mandata na čelu CZK-a.

Ravnatelj sam bio dvije godine (od svibnja 2020. do listopada 2022.) u vrijeme pandemije kada sam, usprkos svim dobro poznatim izazovima, izvršio svoj cjelokupni godišnji programski i financijski plan, te sam ostvario pozitivne financijske rezultate. No Upravno vijeće, usprkos tome, nije prihvatilo moje Godišnje izvješće, a gradonačelnica Ljerka Cividini i Gradsko vijeće grada Čakovca smijenili su me većinom glasova, također bez prihvaćanja tog istog izvješća, ali bez ulaženja u meritum stvari. Cijelo se to vrijeme provlačila priča u Gradskome vijeću, a onda i u medijima, o reviziji i nezakonitim radnjama koje istražuje Općinsko državno odvjetništvo. Zbog trajanja istrage o tome nisam mogao javno reagirati.

Nakon što su prije više od godinu dana članovi Upravnoga vijeća CZK-a Damir Klaić, predsjednik, te Karolina Juzbašić, članica Upravnog vijeća, predsjednica Odbora za društvene djelatnosti i gradska vijećnica, uz potporu ostalih članova u javnost počeli iznositi sumnje o nepravilnostima u poslovanju CZK-a, kao osoba izabrana na mandat od četiri godine bio sam svjestan činjenice da me se može smijeniti. S time nisam imao nikakav problem, svoj sam mandat u više navrata ponudio gradonačelnici Ljerki Cividini, a i javno sam o tome govorio.

Nakon što smo dobili informacije da nije bilo većih nepravilnosti u poslovanju zbog kojih sam cijelu godinu prozivan, osjećam potrebu reagirati na netočne informacije koje gradonačelnica Ljerka Cividini i članovi Upravnoga vijeća na čelu s Damirom Klaićem i Karolinom Juzbašić već godinu dana uporno iznose na sjednicama Gradskog vijeća i u medijima.  Za poslovanje je CZK dobio mišljenje revizije koje je ”zadovoljavajuće uz stanovite nedostatke” kao i većina ostalih ustanova i poduzeća s područja Grada Čakovca. Nedostatci nisu nepravilnosti i nedostatci se prema nalazu revizije – otklanjaju.

Puno je netočnih informacija izneseno u javnost no, zbog ograničenog prostora, ovdje ću se osvrnuti samo na one u kojima me se iznošenjem laži željelo profesionalno i ljudski diskreditirati.

Primjerice, obrazlažući moju smjenu, gradonačelnica Ljerka Cividini izrekla je neistinu o tome da imam završenu trogodišnju srednju školu. Doista mi nije jasno iz kojih je izvora dobila ovu informaciju koja u tom kontekstu nije mogla imati drugu svrhu nego me javno poniziti.

Na temelju moje prijave na natječaj za ravnatelja poznato je da sam po formalnom obrazovanju aeronautički tehničar sa završenom četverogodišnjom srednjom stručnom spremom, bio sam i apsolvent na Višoj zrakoplovnoj školi u Zagrebu gdje nisam diplomirao jer sam se pred sam završetak više škole odlučio baviti kazalištem. Na temelju svojeg redateljskog rada i umjetničkih priznanja, 2004. godine stekao sam status dramskog umjetnika – redatelja i sva prava koja mi pri tome pripadaju.

Nažalost, u jednom priopćenju za javnost nema dovoljno prostora za detaljan odgovor na sve izjave Karoline Juzbašić u kojima regularnu djelatnost kulturne ustanove (npr. nabava šminke za kazalište) predstavlja kao skandalozan nemar prema javnoj instituciji. Nakon objavljenih zaključaka gradske revizije, mišljenja Ministarstva kulture (između ostalog i o mogućnosti isplate honorara zaposlenicima koji obavljaju poslove koji im nisu u opisu posla) i nepokretanja kaznenog postupka od Općinskog državnog odvjetništva, smatram da su ta objašnjenja nepotrebna i da za njima više ne postoji javni interes.

Nadalje, u posljednjem očitovanju Upravnog vijeća Damir Klaić iznosi sljedeće: ”Bivši ravnatelj nije se žalio na odluku, stoga smatramo da je bivši ravnatelj priznao nepravilnosti koje je Upravno vijeće Centra za kulturu utvrdilo…” (https://medjimurski.hr/gradonacelnica-ljerka-cividini-trazila-ostavke-clanova-upravnog-vijeca-czk-a/ , 10. srpnja 2023.). Ovim putem prilažem svoje očitovanje Upravnom vijeću od 22. 7. 2022. (Ur. br. 2109-103-05/02-22-5 Klasa: 025-02/22-03/08) u kojem, između ostaloga, izjavljujem da ničime ”nisam počinio povrede ili kršenja koja bi predstavljala osnovane i opravdane razloge za moje razrješenje s mjesta ravnatelja, niti sam na bilo koji način oštetio ili nanio štetu Centru za Kulturu Čakovec.”  Još uvijek pokušavam shvatiti kojim je to logičkim akrobacijama Damir Klaić od formulacije da „nisam počinio povrede i kršenja…“ iz mojeg očitovanja tijelu kojem on predsjeda, došao do zaključka u kojem članovi tog istog tijela „smatraju da sam priznao nepravilnosti“ jer se „nisam žalio na odluku“.  Naime, po tada važećem Statutu, u slučaju smjene ravnatelja, predviđeno je upravo dostavljanje Očitovanja (što sam i učinio), a ne žalbe. A uostalom, kome sam se mogao žaliti? Gradskome vijeću koje je već donijelo političku odluku o mojoj smjeni? Također mi je nejasno kako prije slanja tog priopćenja u javnost nitko od ostalih članova Upravnog vijeća nije upozorio svog predsjednika na ovaj očiti činjenični previd na temelju kojeg mi se de facto imputira priznanje krivnje za nepravilnosti koje su, ponavljam, odbacile sve relevantne instance, dok Damir Klaić u ime Upravnog vijeća pored mojeg nedvosmislenog očitovanja upućenog tom istom tijelu zaključuje upravo suprotno – da sam ih priznao. Ovo je na rubu pameti.

Želim naglasiti da će uskoro proći punih godinu dana od kada ne obnašam dužnost ravnatelja CZK-a, dok Damir Klaić i Karolina Juzbašić uz podršku ostalih članova Upravnoga vijeća cijelo to vrijeme i usprkos odbacivanju navodnih optužbi od Općinskog državnog odvjetništva u javnosti stvaraju dojam o nezakonitim radnjama i nesavjesnom poslovanju za vrijeme trajanja mog mandata.

Nedavno je od svih relevantnih instanci utvrđeno da nezakonitih radnji nije bilo, dok su optužbe o nesavjesnom poslovanju bile  preuveličavane do apsurdne razine. Stoga, umjesto traženja isprike, javno molim da se moje ime izuzme iz eventualnih daljnjih političkih obračuna.

Također, ovim putem zahvaljujem svima koji su mi cijelo ovo vrijeme, javno i privatno, izražavali podršku.

Romano Bogdan

U Čakovcu 12. srpnja 2023.”                                       

Na vrhu međimurskog vatrogastva

0

Protekle subote, 8. srpnja, održano je Županijsko natjecanje vatrogasaca Međimurske županije. Na natjecanju su sudjelovale i dvije top ekipe DVD Gardinovec, Žene A i Muški A. Ekipe su to gdje u svakom vatrogasnom društvu vatrogasci postižu svoje najveće umijeće, zasjaju u sjaju plemenitih metala.

Punim sjajem je zasjala ženska koja je osvojila prvo mjesto, dok su njihovi kolege bili drugi. Osvojena mjesta su itekako zasluženo osvojena pa s pravom pitaju, ima li od njih boljih ?

Čestitke zbog toga!

Kako je roda iz Kotoribe otišla u Afriku pa se vratila u Međimurje?

0

Ovih dana Josip Horvat Majzek obišao je sva gnijezda bijelih roda diljem Međimurske županije. U nastavku donosimo njegovu priču:

“Dugotrajne svibanjske kiše znatno su utjecale na smanjeni broj izlegnutih mladih ptića. Do danas ih je uspjelo samo 17 preživjeti?

Vremenske prilike pogotovo u mjesecu svibnju ključne su za broj populacije mladih bijelih roda. Taj važni period odrastanja mladih ptića, detaljno sam opisao u svojoj knjizi NAŠE RODE u poglavlju ‘Kiša i kiše nisu iste‘, izdane 2012. godine.

Osim smanjene populacije mladih bijelih roda, zamjetio sam znatan broj novih rodinih gnijezda diljem međimurskih naselja.

Međutim, ono najvažnije za svakog ornitologa pa tako i mene, desilo se je u naselju Vularija na području Općine Orehovica.

Prilikom obilaska tog gnijezda uočio sam da jedna odrasla jedinka bijele rode na desnoj natkoljenici ima bijeli prsten. Uzeo sam spektiv te sam pokušao pročitati oznaku. Dok je bila na gnijezdu, nisam uspio pročitati oznaku, tek kada sam je zatekao na susjednom krovu, tada se je vidljiv dio oznake mogao pročitati (T4U4).

Taj broj oznake na prstenu proslijedio sam u Zavod za ornitilogiju u Zagrebu.

Sa službenog nalaza o prstenovanoj ptici, vidljivo je da se je ta današnja odrasla ženka izlegla u naselju Kotoribi te da je 27.06. 2018. godine, prstenovana. Te godine u Kotoribi bila su tri aktivna gnijezda. U jednom je bilo pet mladunaca, dok su u druga dva bila po tri mladunca bijele rode.

Nakon što je spolno sazrela u Africi, u četvrtoj godini svog života upoznala je svog novog partnera, pa su se tako zajedno skrasili u Vulariji. Od Kotoribe preko Afrike pa ponovno u Međimurje u Volariju. Ove godine uspijeli su odhraniti samo jednog mladunca. To je moj četvrti nalaz prstenovane bijele rode od 1988. godine, od kada ih pratim i proučavam.

Naselje Kotoriba zbog svog položaja i konfiguracije tla idealno je stanište za brojne parove bijelih roda.

16. srpnja 2013. godine u broju 3038. Lista Međimurje, prvi sam pod naslovom i sintagmom “Kotoriba – međimursko selo roda“, počeo veličati “bijelu rodu“ u Kotoribi.

15. srpnja 2016. godine u broju 1087. Međimurskih novina, ponovno veličam rode u Kotoribi pod naslovom “Kotoriba – najveće međimursko selo roda“.

24. srpnja 2017. godine u broju 3248. List Međimurje povodom 30 godina praćenja roda u Međimurju na cijeloj stranici objavio članak pod naslovom: Rode petorke u Kotoribi okrunile tri desetljeća hobija.

2018. godine u knjizi pod naslovom MEĐIMURSKO JE, u poglavlju POSEBNOSTI na pola stranice veličam Kotoribske rode.

Možda će i kotoripsko općinsko čelništvo prepoznati tu moju sintagmu o bijelim rodama”, stoji u zanimljivom osvrtu.

Domu novi sadržaji i novo ruho

0

Na 17. sjednici Općinskog vijeća Sveti Martin na Muri, općinski načelnik Martin Srša, rekao je kako će općina pristupiti, obnovi i adaptaciji Društvenog, ujedno i Vatrogasnog doma u Lapšini. Rekao je Srša kako je dom postao pretijesan za korisnike te će biti potrebno i proširenje građevine kako bi se osigurao prostor za sve sadašnje i potencijalne korisnike, među kojima je DVD Lapšina dominantan.

Naime, ovog trenutka u domu nema mjesta za vatrogasno vozilo koje je sada parkirano ispred doma. Za prvu fazu novci će se uzeti iz Proračuna općine, a za proširenje će se nastojati pridobiti novci iz domaćih i inozemnih fondova.

Ne tako davno, u početku stvaranja nove i moderne države Hrvatske, ovaj dom u Lapšini bio je mjesto osnivanja Podružnice dragovoljaca Domovinskog rata Općine Sveti Martin na Muri i mjesto brojnih zabava i susreta kada je Stanko Sedmak bio prvo čovjek DVD-a Lapšina.

FOTO Gradišćanski Hrvati oduševljeni dočekom u Međimurju!

0

U sklopu manifestacije „Po stazah naših starih“, višednevnog putovanja s ciljem povezivanja nekadašnje domovine i krajeva koje su naselili bježeći od osmanske prijetnje u ranome novom vijeku, Međimurje je danas, 11. srpnja, pohodila grupa gradišćanskih Hrvata iz općine Koljnof u blizini Šoprona u Mađarskoj.

U Mihovljanu, kao posljednjoj postaji hrvatskog dijela puta, započetog kod Udbine nekoliko dana ranije, dočekao ih je i ugostio KUD Mihovljan, a organiziranju događaja pridružio se i čakovečki Ogranak Matice hrvatske.

Pozdravljajući u ime domaćina okupljene, predsjednik KUD-a Mihovljan Predrag Kočila i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu Zoran Turk, istakli su identitetske, kulturne i duhovne veze gradišćanskih Hrvata s Hrvatima u matici-zemlji, kao i povezanost povijesnog jačanja hrvatskog identiteta u Međimurju sa selidbenim procesima koji su doveli i do nastanka hrvatske zajednice u Gradišću.

U ime gostiju domaćinima se obratio Franjo Pajrić, nakon čega je uslijedio kratak kulturni program. Odjeveni u nošnje svog kraja, gradišćanski su Hrvati pred domaćinima izveli nekoliko tradicionalnih pjesama, jački, čije je stihove moguće uzeti i za geslo čitavog susreta – „Živili vi, živili mi, živilo bratinstvo!

Budući da u Šopronu djeluje jedan od ogranaka Matice hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, vrijedi za kraj istaknuti nadu kako će obostrano izražena želja za jačanjem suradnje vrlo skoro uroditi novim susretom i daljnjim upoznavanjem među sunarodnjacima.

FOTO NK Croatia Zürich i Udruga povratnika Međimuraca iz Švicarske na druženju u Baranji

0

U četvrtak i petak, 6. i 7. srpnja 2023. godine povratnici iz NK Croatia Zürich i povratnici iz Udruge povratnika Međimuraca iz Švicarske „Hortus Helvetia“ već 3. put susreli su se zajedno da obnove sjećanja i na sve lijepe trenutke provedene zajedno u Švicarskoj. Prvi susret je bio održan u Lici, drugi u Mariji Bistrici, a ove godine okupili su se u baranjskom mjestu Suza.

Ručak je bio u “Čardi Kovač” i uz riblji fiš, poznati baranjski specijalitet, i prefino baranjsko vino ugodno je klizilo uz grlo. Autobusom su poslije ručka svi zajedno krenuli u obilazak Baranje. Posjetili smo Dvorac Tikveš nekadašnjih gospodara posjeda Habsburgovaca, a kasnije i Titov dvorac.

Vožnju su nastavili kroz vinograde na Banovom brdu, koji se pretežu na 660 hektara neprekidno u jednom komadu. Kopački rit nismo mogli posjetiti zbog najezde komaraca. Poslije povratka iz razgledavanja Baranje, osvježili su se u pansionu “PIROŠ ČIZMA”.

Druženje su nastavili uz večeru u restoranu „Kod Josića” u mjestu Zmajevac. Uz riblje  specijalitete  i teletinu ispod peke i vina istoimene kuće Josić, fešta je potrajala do duboko u noć. Tamburaški sastav “Žeteoci” uz pjesme i svirku iz cijele Lijepe Naše pridonijeli su ugodnoj i veseloj atmosferi na njihovom zajedničkom susretu. Sljedeći susret bit će organiziran u Mostaru – BiH od strane naših prijatelja koji su bili aktivni u NK Croatia Zürich.

Opa! Je li to u Čakovcu parkiran autobus iz kultne komedije “Tko to tamo pjeva?”?

0

Već nekoliko dana na parkiralištu kod benzinske pumpe Adria Oila na južnoj obilaznici Čakovca stoji stari, ali izuzetno lijepo uređen autobus. Riječ je o povijesnom vozilu marke Mercedes starom više od 70 godina, ali još uvijek u voznom stanju. U vlasništu je prijevozničke tvrtke Jakopić i povremeno služi za turističlke ture. Mnoge prolaznike podsjetio je na stari filmski autobus i pjesmu “Za Beograd, za Beograd, s firmom Krstić…”. Stvarno!?

E, da, sjećate li se kultne jugoslavenske komedije “Tko to tamo pjeva?” iz 1980. godine, koju još i danas mnogi rado pogledaju. Film priča životne zgode i nezgode brojnih putnika na putu za Beograd 5. travnja 1941. godine, dan uoči njemačkog bombardiranja Beograda. No, glavni lik je ipak stari, dotrajali autobus, koji se rasprada kao i Kraljevina Jugoslavija.

Je li ovo u Čakovcu autobus iz filma?

Ne, to mu je mlađi brat. Dotrajali Mercedes iz filma preuzeo je svojevremeno zagrebački “Jadran film” i od 2015. godine čeka da bude obnovljen. No, čini se da to neće biti brzo i da mu je sudbina ipak namijenjena kao i Jugoslaviji.

Za razliku od njega, ovaj Jakopićev se šepuri svojom uređenošću i ljepotom i povremenoi služi svrsi. Stolice su tapecirane i nema parni pogon, pa je udoban za vožnju na kraćim relacijama. Mnogi bi željeli njime na izlet…

“I ja bi, sine!”.

Život Željka Balenta ugašen točno na dan svoga rođenja

0

Rijetko kada se dogodi da nečiji život završi istoga dana, s godinama odmaka, kada se i rodi. Dogodilo se je to 7. srpnja kada je Željko Balent iz Donjeg Mihaljevca obilježavao 58. rođendan, a  potom je preminuo  nakon neizlječive bolesti koja ga je okupirala godinu dana.

Bio je miljenik D. Mihaljevca i Svete Marije. Svi su ga znali izvali Muna jer je Muna kao dugogodišnji komunalni djelatnik u Općini Sveta Marija za svakog je znao naći odgovarajući riječ savjeta, a i šala je bilo napretek. Dugi je niz godina radio na održavanju groblja u Svetoj Mariji. Znao je za svaki tihi dom, nerijetko se brinući o njima jer taj dom nije više imao vlasnika među živima.

Počet ćemo od 8. srpnja, dana njegova pogreba. Ovdašnji žitelji ne pamte da je posljednje počivalište u Svetoj Mariji bilo toliko krcato jer je to mnoštvo došlo reći Muni posljednje zbogom.Ljudi se ne sjećaju da bi vlč. Mirko Pilaj,otkako je na službi u župi  Sveta Marija,  održao tako dugi oproštajni govor dug, od kojeg zastaje dah. Da, upravo takav. Duboki naklon svim nazočnim obredu i još dublji vlč. Mirku.

-U tih 58 godina Željka život nije pazio, a niti mazio prije svega jer s 34 godine odao alkoholu prije svega jer nije imao svoju obitelj. Živio je s majkom Terezijom, sestrom Nevenkom i njezinom obitelji sve dublje tonuvći u svijet alkohola iz kojeg ga je netko morao izvući. Prije 26 godina ruku spasa mu je uz „muke Isusove”, glede administrativnih barijera, pružila tadašnja općinska načelnica Marija Frančić. Barijere su prebrođene, Željko se  je zaposlio kako općinski komunalni djelatnik pod uvjetom da počinje apstinirati od alkohola. Apstinirao je 26 godina. Nažalost mnogi su ga glede toga omalovažavali,  a bio je jedan od najboljih apstinenata, klupsku je  podršku u KLA „Zdrav život” Sveta Marija  imao kao nijedna  od obitelji. Željko je to znao prepoznati i cijeniti i bio je zbog toga ponosan, pogotovo jer se iz kluba, svog drugog doma, nije odvajao. Nažalost, otišao je zajedno s KLA koji je prije nekoliko mjeseci prestao radom.

-Željka su znali, voljeli, cijenili i poštivali svi međimurski alkoholni apstinenti i to prije svega jer nikada nije skrivao svoju apstinenciju, a s ponosom je brojio svaku godinu provedenu u njoj.

Željko Balent je specifični čovjek koji je u KLA Zdrav život stigao jer je dobrano„zaglibio“ u alkoholu. Tražio je tada pravdu na svoj način, tražio je posao i dobivao ga je kao najamni radnik s čime neizostavno ide i „pijača“.

Za njegovo zapošljavanje zaslužan je čakovečki Centar za socijalnu skrb Čakovec i socijalni djelatnik Josip Lehkec. Dobio ga je u Općini Sveta Marija kao komunalni djelatnik, a neposredne zasluge zato pripadaju upravo „Zdravom životu”, odnosno klupskoj terapeutkinji Mariji Janković koja se je založila za „svoga“Željka. Kako to biva kada se zaposli takav čovjek s nevjericom su gledali na njega, a Željko se trudio da im dokaže suprotno i u tome je s godinama uspijevao.

Kada danas pričamo o tome, njegova terapeutkinja kaže kako treba zahvaliti i potpori ondašnje načelnice Marije Frančić koja je sa Željkom znali postupati, a on ih je obje slušao i izrastao u stamenog apstinenta, vrijednog komunalnog djelatnika. Bila je tu i potpora brojne obitelji.

Terapeutkinja Marica, kako  su je u klubu zvali, ga je znalački vodila. Danas kaže: – Prije svega trebalo je upoznati Željkovu obiteljsku genezu. Iz nje sam iščitala kako je Željko ustvari dobrodušan, inteligentan, poslušan na odgovarajuće riječi. Ponekad je s njim trebalo postupati „kak s potrtim jajcem“. Trebalo mu je davati zadatke, poticati ga za javna istupanja na takvim i sličnim skupovima. Željko je dobio samopouzdanje i danas s ponosom kažem kako je bio njihov zaštitni znak.

Željko se trudio u KLA dovesti „stare dečke“ koji su bili kao on nekada. Pokušavali su  ga slijediti, no bez obiteljske potpore to nisu mogli niti znali, a što je u liječenju od alkoholizma izuzetno važno.

Terapeutkinja Marica je u KLA Zdrav život došla dva mjeseca prije Željka, naslijedivši iskusnog alkohologa Ivana Dolenca, dr. med. iz  Donje Dubrave, a rođenog Svetomarčana. Danas slobodno možemo reći kako su Željko i Marica bili klupski vršnjaci. Marica je ostala, ali bez kluba. Muna je otišao zauvijek ne sanjajući da će se običniom selskom dečku doći pokloniti silno općinsko mnoštvo.

Počivaj mirno i spokojno u zemlji svog djetinjstva!