Od 3. do 7. lipnja 2026. godine, Općina Podturen slavi svoje dane uz bogat program za sve generacije! Svečana sjednica održat će se u četvrtak, 4. lipnja 2026. godine, a u pet dana očekuju vas: predstava za djecu, ribički kup, tijelovska misa s procesijom, nogometna utakmica, koncert limene glazbe i tribute koncerti Zdravko i Mišo, Turenski kotlić, Kerekesh teatar, živa glazba i druženje.
– Pozivamo sve mještane i drage goste da nam se pridruže u proslavi Dana Općine Podturen. Dođite i zabavite se da zajedno obilježimo Dane Općine Podturen! Vidimo se! – poručuju iz Općine Podturen.
Donosimo detaljan pregled cijelog programa:
SRIJEDA, 3. LIPNJA 2026.
• 18:00 h – Predstava za djecu „U čemu je trik“ u izvedbi poznatog mađioničara Luke Vidovića (Lokacija: Društveni dom Podturen)
ČETVRTAK, 4. LIPNJA 2026.
• 07:00 – 13:00 h – Općinski ribički kup na Ribnjaku Podturen (u organizaciji ŠRD “Šaran” Podturen)
• 10:00 h – Tijelovska misa s procesijom u Podturnu
• 16:00 h – Svečana sjednica Općinskog vijeća Općine Podturen (Lokacija: Društveni dom Podturen)
• 18:00 h – Nogometna utakmica: Nogometaš 13 (U19) – ŠN Trnava-Donji Kraljevec (U19)
PETAK, 5. LIPNJA 2026.
• 19:00 h – Koncert Limene glazbe Općine Podturen (Lokacija: Šator na igralištu Podturen)
• 21:00 h – Koncert “Svadbarskim sokakom” – Tribute Zdravko Čolić (Lokacija: Šator na igralištu Podturen)
B2Run je ove godine po prvi put stigao u Čakovec, čime je otvoreno novo poglavlje najveće poslovne utrke u Hrvatskoj. Nakon najave početkom godine i odluke organizatora da se utrka više ne održava u Splitu, Čakovec je danas uspješno ugostio brojne trkače i tvrtke iz Međimurja i okolice te opravdao povjerenje organizatora.
U ekipnoj konkurenciji slavila je ekipa LPT d.o.o. s ukupnim vremenom 53:56, drugo mjesto osvojio je TE-PRO d.o.o., dok je treće pripalo NMP-PRODUKT-u.
Najbrži pojedinac utrke bio je Igor Filipić iz LPT d.o.o. s odličnim vremenom 16:21. Drugo mjesto osvojio je Mario Martinčić (HEP) s vremenom 17:01, a treći je bio Tomislav Vertuš (CROATIA osiguranje d.d.) s rezultatom 17:35.
Odlična atmosfera, velik broj sudionika i jaka konkurencija pokazali su kako je Čakovec spreman postati važna postaja B2Run serije i u godinama koje dolaze.
Kad su u vrijeme korone, 2020. godine, Krunoslav i Jelena Čičko tražili nekretninu za kupnju u Šenkovcu u Zagrebačkoj županiji, slučajno su otkrili kuće u Šenkovcu u Međimurskoj županiji. Igrom slučaja, počeli su tu gledati kuće i na kraju kupili kuću sa štalom i velikim dvorištem u Donjem Kraljevcu i preselili se tu iz Zagreba!
Jelena Čičko (47) tad je bila medicinska sestra u bolnici Sestre Milosrdnice, a Krunoslav Čičko (52), inače veterinarski tehničar, radio je u restoranu Ikee u Zagrebu. S preseljenjem u Međimurje stvorili su ovdje i novi život. Ostvarili su svoj dugosanjani san, san još od, kažu, srednje škole, a to je preseliti se na selo i uzgajati smeđe koze! U tome su i uspjeli, a danas su jedni od proizvođača najboljih sireva u Hrvatskoj, a njihov kozji raj zove se OPG Koze i mi.
Jelena i Krunoslav Čičko
ZAVRŠILI U MEĐIMURJU IGROM SLUČAJA
– Mislio sam da je naš san samo ideal, no jednog dana, u vrijeme korone, Jelena mi je rekla: „Ajmo gledati kuće, sad ili nikad“. Počeli smo gledati kuće u Šenkovcu kraj Zagreba i shvatili da su kuće u Šenkovcu kraj Čakovca puno jeftinije. Međimurje uopće nije bila opcija, no žena je rekla da zašto ne bismo pogledali i kuće ovdje.
Prvo smo tražili preko agencije kuće u Gornjem Međimurju i htjeli smo kuću što dalje od prvog susjeda, no kad smo igrom slučaja otkrili ovu kuću u Donjem Kraljevcu i uzeli u obzir potrebe naše troje djece – Janja i Tena (19), tada 13-godišnjakinje i Gregur (11), kojem je tada bilo 5 (Krunoslav ima i sinove Jakova i Filipa iz prvog braka), blizinu škole te ostale faktore za obitelj, odlučili smo se za ovu kuću. Odmah nam se jako dopala i ubrzo smo je kupili na kredit i tu smo evo već 6 godina – ispričao je Krunoslav.
PRVA KOZE KUPILI 2021. GODINE
Kod kupnje kuće, osnovni uvjet je bio da imaju dovoljno mjesta vani za pustiti koze na ispašu.
– Doselili smo se tu u listopadu 2020., a koze smo nabavili u ožujku 2021. godine kao male jarice, njih 20. Supruga je počela raditi kao medicinska sestra prvo u bolnici u Čakovcu, a zatim se zaposlila u Domu za nemoćne osobe u Orehovici, ali se sve više angažira oko ovog posla – otkriva Krunoslav.
Donedavno, kozje mlijeko su prodavali Vindiji, a od ove sezone (od siječnja 2026. godine) više nemaju govor s Vindijom te sami prodaju kozje mlijeko i proizvode sireve, a danas imaju oko 70 koza. Za svoje sireve dobili su već niz nagrada i priznanja, a prošle godine su na izložbi hrvatskih ovčjih i kozjih sireva u Poreču osvojili nagradu zanajbolji svježi kozji sir i tako je titula šampiona izložbe prvi put stigla u Međimurje!
– Da nismo dobili tu nagradu, još bismo imali ugovor s Vindijom! Ona nam je bila vjetar u leđa i dokaz da dobro radimo sireve te poticaj da se više orijentiramo na vlastitu proizvodnju. Nakon ove nagrade, pojavili smo se i u emisiji „Plodovi zemlje“ i odjednom se povećao interes za ono što radimo – rekli su.
Jelena Čičko postala je majstorica u izradi sireva
DRŽAVA UNIŠTVA POLJOPRIVREDNIKE I STOČARE!
Stjecajem okolnosti, Krunoslav je krajem 2024. godine postao i predsjednik Udruge RUKA – Regionalne udruge kozara i ovčara, čije sjedište je prije bilo u Kotoribi, te se bori za interese kozara i ovčara, kojima je posao doduše sve samo ne „med i mlijeko“!
– Ako upišete u AI kako uništiti poljoprivredu u nekoj državi, a posebno mljekarstvo i stočarstvo, AI bi se sigurno referirao na Hrvatskukao odličan primjer za to! Za našu državu, zaključilo smo, bi bilo bolje da ništa ne radi nego da ovo radi. Svakim potezom države pada proizvodnja mlijeka i broj proizvođača. Padaju i parametri, kvaliteta mlijeka. Državi je uvijek isti izgovor – rat u Ukrajini, Hormuški tjesnac i sl. Ovo sve nije ni smiješno, već je za plakati! – upozorili su.
Dodali su i kako su bili veliki idealisti kad su se počeli baviti kozarstvom.
– Mislili smo, javit ćemo se u neko poljoprivrednu agenciji i oni će nam reći što trebamo i kako, ali niti nakon višegodišnjeg traženja ne možete pronaći sve informacije! – ukazali su.
RADE RAZNE SIREVE, KOZJE MLIJEKO, JOGURT, KEFIR…
No, ova obitelj se ipak snašla u novom poslu i ovom sasvim drukčijem životu, svladali su sve te danas od kozjeg mlijeka uspješno proizvode: kuhane sireve, tvrde sireve koji su namijenjeni zrenju (trenutno prodaju mlade, a ove čekaju da sazriju), svježe sireve (običan i u obliku kuglica u začinskom ulju), skutu, desertne sireve (blago zreli svježi sirevi omotani u limun i med ili pekan orah i javorov sirup), sireve tipa feta (u rasolu ili uljima), namaze od kozjeg sira, jogurt, kefir i mlijeko!
– U planu mi je proizvoditi i sireve za vrenje potopljene u crno, međimursko lokalno vino i u domaći džin – rekla je Jelena, koja je glavna za sireve, a ideje uglavnom crpi iz knjiga o sirevima koje je nabavila.
Ovu svoju, već zaista impresivnu paletu proizvoda, prodaju na kućnom pragu, a odnedavno i u Zagrebu, na tržnicama u Utrinama i na Kvaternikovog trgu. Imaju i dostavu za Zagreb, cijelo Međimurje i Varaždin. Proizvode prodaju i u trgovini s proizvodima lokalnih proizvođača Međimurski štacun.
KAKO IM IZGLEDA DAN?
Život kozara nije lak, ali ga vole! Jelena i Krunoslav ustaju oko 5 sati, popiju kavicu, a od 6 obavljaju mužnju i košnju trave. To je više teren od Krunoslava. Slijede pripreme za izradu sireva, s čime su gotovi oko 14 sati, oko 16-17 sati popodne ponovno slijedi mužnja, priprema sireva za prodaju, okretanje sireva u preši u kojoj se cijede (par puta dnevno). Uglavnom, radni dio završi oko 8 – 9 sati navečer.
– . Iznenadili biste se koliko jedna koza dnevno pojede hrane! Koze dnevno pojedu 4 prikolice trave! Jedu i sijeno i smjesu žitarica – za vrijeme mužnje. Skupa pojedu oko 5000 malih bala sijena i 30 tona smjese godišnje, a tu je još dakle i trava, koju od 4. do 10. mjeseca pojedu oko 8 kubika dnevno – opisuje Krunoslav.
PRIVIKLNULI SU SE I KLINCI
Na ovaj vrlo radišan i aktivan život na selu privikao se i ostatak obitelji.
– Djeca, posebno cure, u početku nisu bili oduševljeni, no otpor je trajao tjedna dana i privikle su se. Grgur je tu krenuo u vrtić i odmah je naučio međimurski, mi ga ne razumijemo što govori. No, to ne znači da ne poštujemo ovu zajednicu, dapače, smatramo da treba biti dobro ukorijenjen u zajednicu te smo na sve naše proizvode od kozjeg mlijeka stavili i oznaku „Međimurje“ – rekao je Krunoslav.
Dodali su kako poštuju ovaj kraj, ovdje im je lijepo, a imaju i odlične odnose sa susjedima, a posao ide.
Krunoslav Čičko pomirio se s činjenicom da koze jedu punoooo
DA MOGU VRATITI VRIJEME UNATRAG, BI LI NAPRAVILI ISTO?
– Unatoč tome što država nema sluha za stočare, volimo ovaj posao i život na selu, u prirodi. Koze su super jer nisu velike kao krave, niti su blentaste kao ovce. Fora su, drage, inteligentne, druželjubive – priča Jelena.
Uz koze, ova obitelj ima i dva psa, retrivericu Bianku i mladu hrvatsku ovčarku Lotu, koju su nabavili radi koza, koje svaki dan slobodno izlaze u dvorište, a puštaju ih i da šeću daleko livadom.
– Da možemo vratiti vrijeme unatrag – napravili bismo isto! Samo bi više uložili u siranu, a manje u kuću, i krenuli bismo s više koza! – dodao je Krunoslav.
Pohvalno! Dragi Zagrepčani, sada ste Međimurci, uživajte u našem lijepom kraju i želimo vam da napravite još sireva, koji su zaista prefini! Koze i mi. Svaka čast.
U srijedu, 20.5.2026. godine učenici 4. a razreda OŠ Vladimira Nazora Pribislavec i njihova učiteljica Nikolina Košir imali su priliku sudjelovati u posebnoj i nezaboravnoj izvanučioničkoj nastavi posjetivši pčelinjak obitelji Tomašić u Pribislavcu. Već pri samom dolasku dočekali su ih srdačni domaćini, gospodin Zoran i gospođa Lea koji su s puno truda, pažnje i ljubavi prema prirodi pripremili raznovrstan aktivnosti za učenike.
Cijeli je posjet bio osmišljen tako da učenici kroz igru, istraživanje i iskustveno učenje upoznaju važnost pčela i njihov doprinos prirodi i čovjeku. Posebno zanimljivo bilo je edukativno predavanje o životu pčela koje je bilo prilagođeno dječjem uzrastu. Uz zanimljivo izlaganje i uporabu lutkica učenici su na vrlo zoran i pristupačan način učili o ulozi pčela, njihovoj organizaciji i važnosti očuvanja prirode.
Nakon predavanja učenici su sudjelovali u kvizu znanja, gdje su pokazali koliko su pažljivo slušali i koliko su novih informacija usvojili. Za svoj trud i uspješno sudjelovanje nagrađeni su diplomama za mlade čuvare prirode, što ih je posebno razveselilo i dodatno motiviralo.
Veliko uzbuđenje izazvao je odlazak do košnica. Učenici su oblačili zaštitna odijela te u paru, uz pratnju domaćina, odlazili izbliza promatrati pčele i njihov rad. Mnogima je to bio prvi susret s pčelinjakom i iskustvo koje će dugo pamtiti. Za to vrijeme ostali su učenici sudjelovali u kreativnoj radionici izrađujući pčelice od spužvica za pranje posuđa. Posebnu pažnju privukla je i igra križić-kružić s pčelicama i bubamarama, koju je izradila kćerka domaćina, učenica Franka. Franka je za tu prigodu napisala i pjesmu o pčelicama i pročitala je svima. Učenica je time pokazala iznimnu kreativnost, maštovitost i ljubav prema prirodi. Svojim je radom obogatila zajedničko druženje na pčelinjaku i na lijep način izrazila zahvalnost te važnost očuvanja pčela i prirode.
Posebno zanimljiv bio je i istraživački zadatak u kojem su učenici, podijeljeni u skupine, trebali prepoznati vrste drveća koje raste oko pčelinjaka. Kroz promatranje prirode, suradnju i zajedničko zaključivanje učenici su razvijali istraživački duh te učili koliko je biljni svijet važan za život pčela i očuvanje prirodne ravnoteže.
Osim edukativnih i kreativnih sadržaja, bilo je vremena i za sportske aktivnosti pa su učenici uživali u odbojci i druženju na otvorenom. Cijelo je druženje proteklo u veselom, opuštenom i prijateljskom ozračju.
Nije izostala ni okrijepa. Na stolovima su učenike dočekali domaća limunada, med, kroasani, voće i druge ukusne poslastice koje su učenici s veseljem kušali. Na kraju posjeta svaki je učenik dobio i mali poklon za uspomenu, penkalu s logotipom pčelinjaka.
Ovaj posjet bio je mnogo više od obične izvanučioničke nastave. Učenici su kroz neposredno iskustvo učili o prirodi, važnosti pčela, zajedništvu i očuvanju okoliša. I kako veli gospođa Lea Tomašić: “Pčele nas uče da i najmanja stvorenja na svijetu čine najveća čuda- ako radimo zajedno, s ljubavlju i u skladu s prirodom.“
Učenici su se kući vratili puni novih znanja, lijepih dojmova i uspomena koje će dugo pamtiti.
Četvrtaši i njihova učiteljica od srca zahvaljuju obitelji Tomašić na iznimnom gostoprimstvu, uloženom vremenu, trudu i ljubavi koju su nesebično podijelili s njima. Ovakvi susreti ostavljaju poseban trag i pokazuju koliko su iskustveno učenje i suradnja s lokalnom zajednicom važni za odgoj i obrazovanje naših učenika.
Matheus Eduardo Alves Da Silva, sin legendarnog Eduarda Da Silve, svima poznatijeg Dudua, s ponosom nosi dres U-15 nogometne reprezentacije Hrvatske na Međunarodnom turniru Vlatko Marković 2026. koji se održava na nekoliko nogometnih stadiona u Međimurju. Iako je Hrvatska u Čakovcu poražena u oba dosadašnja susreta, protiv Brazila s 0:1 i u ogledu s Japanom s 1:4, upravo je mladi Da Silva bio jedini strijelac za male Vatrene. S tribina ga je u oba susreta pratio i bodrio njegov otac Eduardo, a u prvoj utakmici među navijačima je bio i njegov krsni kum, nekadašnji hrvatskih reprezentativac, Ognjen Vukojević. Za „malog Dudua“, koji je inače član brazilskog Flamenga, ovo nije prvi gol u hrvatskom dresu, jer je krajem prošle godine dva puta zabio protiv Luksemburga.
Iako je u utorak u Čakovcu zaigrao protiv četvorice klupskih kolega, Matheus je, baš poput svog oca, vrlo rano odabrao igranje za hrvatsku reprezentaciju. U posljednjih godinu dana narastao je više od 10 centimetara, pa je dvojbeno koga se u obitelji može zvati velikim, a koga malim, ali proći će još puno vremena dok mladi Matheus ne dostigne nogometnu veličinu svog oca Eduarda.
U sklopu višemjesečne akcije „Papir nije smeće 2025./2026.“ u II. osnovnoj školi Čakovec provedena je druga ovogodišnja akcija prikupljanja staroga papira koju su inicirali i organizirali eTwinneri i Mali ekolozi pod vodstvom učiteljica Ive Naranđe i Editte Šante-Lesjak.
Poziv je bio objavljen na školskoj mrežnoj stranici i Facebook stranici škole. U svim razredima pročitana je obavijest i na više mjesta u školi na panoima su postavljeni posteri s pozivom na akciju. Poster je pomoću alata Canva kreirala Mila, učenica šestoga razreda. Tijekom cijeloga tjedna učenici su donosili stari papir u kontejner kod stražnjega ulaza u školu.
Imao sam danas slučajan susret s načelnikom Općine Strahoninec, Franjom Lehkecom. On, po običaju, svakodnevno prođe automobilom ulicama mjesta, pogleda što se i kako radi, ima li kakvih problema, nedostataka na prometnicama, porazgovara s ljudima, stanovnicima, doseljenicima… Zatekli smo ga na obilasku gradilišta novog sportskog parka u Strahonincu, koji će obuhvatiti i igralište NK “Strahoninec” i vježbalište DVD-a. Sadržajem i izgledom, kad bude gotov, to će sigurno biti najljepši sportski park u Međimurju, a stopit će se sa školskim igralištima i izuzetno popularnim pump track poligonom.
Pa, sretan vam Dan Općine Strahoninec, načelniče – kažem mu, a on se nasmije:
-Hvala! Nama je dan općine svaki dan u godini. Živimo za općinu i ljude u njoj. Ako mislite na proslavu, malo smo je pomaknuli zbog nekih drugih obaveza, ali ćemo je svakako održati. To naši građani zaslužuju. Evo, već ove subote, 23. svibnja, na Polevama pripremamo treće druženje mještana “Od zajtreka do večerje”. U četvrtak, 11. lipnja, je tradicionalni Dan OŠ Strahoninec, u petak, 12. lipnja održat ćemo Svečanu sjednicu Općinskog vijeća Strahoninec, dok je u subotu, 13. lipnja, na rasporedu poznata “Gulašijada”. U popodnevnim i večernjim satima kuhare i goste zabavljat će grupa “Modus”, a kao posebne gošće nastupit će članice tamburaškog sastava “Cure s centra”. Na svakoj od ovih priredbi očekujemo velik broj sudionika – kaže mi načelnik Lehkec.
Opaaa. Bit će veselo kod vas!, primijećujem.
-Da, tamo gdje se radi i gdje su ljudi vrijedni, treba organizirati veselice za druženje, relaksaciju i odmor. Ako to nekome smeta, neka pati – kaže kroz osmijeh načelnik.
-Evo, izgradnja ovog sportskog parka ide kraju i najvjerojatnije ćemo ga otvoriti u rujnu mjesecu ove godine. U tijeku je prikupljanje dokumentacije i dozvola za gradnju doma za starije i nemoćne osobe. Naravno, to ne može graditi naša općina, ali ćemo raspisati natječaj i potražiti investitora. Potpuno smo uredili Ulicu Josipa Bajkovca, završava se uređenje Ulice Magdalene Levec, pješačke staze smo uredili i asfaltirali u svim ulicama u mjestu… Imamo gotove planove za otvaranje novih ulica, jer gotovo svakodnevno zovu ljudi zainteresirani da kupe gradilišta u Strahonincu ili stare kuće. Učinili smo Strahoninec mjestom poželjnim za život mladih obitelji, jer im nudimo sve: od vrtića, škole, liječnika, zubara…- spontano govori Franjo Lehkec.
I pump track, dodajem!
-Moram reći da je ta investicija bila višestruko korisna. Mladi ovamo dolaze masovno, druže se, voze bicikle i romobile, a što je najvažnije, barem na nekoliko sati smo ih odvojili od mobitela. Naš primjer sada slijede i druge sredine.
Konačno kreće i dogradnja Osnovne škole, zar ne?, podsjećam ga.
-Da, nakon što smo prije četiri godine izbetonirali temelje, ovih dana počinje gradnja. Novac je osiguran, ugovor potpisan, a “Međimurje graditeljstvo” je spremno. Krećemo i s trećom fazom uređenja stare crkve. Sada je na redu zaštita zvonika, a iduće godine završavamo s obnovom ograde. U Župnoj crkvi Marije Pomoćnice fincirali smo i izradu jedinstvene oltarne mozaik slike. Koristim priliku da svim župljanima čestitam blagdan Duhova, ali i blagdan zaštitnice naše župe Marije Pomoćnice kršćana u nedjelju, 24. svibnja – kazao je na kraju načelnik Lehkec i krenuo za svojim poslom.
Župan Međimurske županije Matija Posavec proglasio je prirodnu nepogodu – mraza za područje općina Štrigova, Sveta Marija, Kotoriba i Goričan na zahtjev čelnika jedinica lokalne samouprave zbogniskih temperatura i mraza tijekom travnja i početkom svibnja.
Naime, mraz je prouzročio velika oštećenja i smrzavanje poljoprivrednih kultura, osobito u voćnjacima i vinogradima, pri čemu su najviše stradali nasadi u osjetljivoj fazi vegetacije. Zbog izrazito niskih temperatura tijekom kritičnog razdoblja došlo je do oštećenja cvjetova, mladica i zametnutih plodova, što će u značajnoj mjeri utjecati na ovogodišnji prinos i kvalitetu uroda.
Župan poziva sve fizičke i pravne osobe koje su pretrpjele štetu da istu prijave nadležnom općinskom povjerenstvu te da prijavljuju samo štetu na imovini koja nije osigurana od suše.
Općinska povjerenstva za procjenu štete od prirodnih nepogoda zaprimat će prijave šteta od oštećenika, nakon čega su dužni konačnu procijenjenu štetu prijaviti županijskom povjerenstvu putem Registra štete u roku od 50 dana proglašenja prirodne nepogode. Županijsko povjerenstvo će u zakonskom roku izraditi zbirno izvješće o šteti za područje županije.
Nakon što je u srijedu, nešto prije sedam sati, završio svoj fantastični podvig i uspeo se na najviši vrh svijeta Mount Everest, mladi 33-godišnji čakovečki chef Matija Bogdan, zajedno sa svojim šerpom Rinjijem koji ga je pratio na cijelom usponu, spušta se prema baznom kampu.
Iscrpljujući uspon prema vrhu trajao je nevjerojatnih četrdesetak sati, koliko im je trebalo da iz Kampa 3, preko South Cola, dođu na krov svijeta i potom se spuste do Kampa 4 na visini od oko 8.000 metara. Potpuno izmoreni nakon ovog nadljudskog napora, tamo su prespavali i ostali punih 12 sati te, noćas po našem vremenu, krenuli prema baznom logoru. Uspješno su prošli Kamp 3, nakratko se odmorili u Kampu 2, a nakon što su se spustili i kraj Kampa 1 sada je pred njima najopasniji dio povratka. Khumbu Icefall je smrtonosna ledena zamka i spuštanje kroz ovaj nestabilni ledeni labirint traži maksimalni oprez. Svi zajedno držimo palčeve da Matija i Rinji svladaju ovu posljednju veliku prepreku prije povratka u sigurnost baznog kampa na visini od 5.364 metara. Odatle bi Matija već sutra helikopterom trebao odletjeti za Katmandu, glavni grad Nepala. Tamo će, zajedno s prijateljima koji ga nestrpljivo očekuju, umjesto zasluženog šampanjca otvoriti hladno pivo koje će zasigurno biti najljepša nagrada prvom Međimurcu koji je osvojio krov svijeta.
Danas su nam stigle ekskluzivne fotografije Matije i Rinjija na samom vrhu Mount Everesta te zahvaljujemo njegovoj obitelji koja ima iza sebe jednaki broj neprospavanih noći kao i sam Matija. Njegov povratak u Hrvatsku očekuje se sljedećeg tjedna.
