Kad su u vrijeme korone, 2020. godine, Krunoslav i Jelena Čičko tražili nekretninu za kupnju u Šenkovcu u Zagrebačkoj županiji, slučajno su otkrili kuće u Šenkovcu u Međimurskoj županiji. Igrom slučaja, počeli su tu gledati kuće i na kraju kupili kuću sa štalom i velikim dvorištem u Donjem Kraljevcu i preselili se tu iz Zagreba!
Jelena Čičko (47) tad je bila medicinska sestra u bolnici Sestre Milosrdnice, a Krunoslav Čičko (52), inače veterinarski tehničar, radio je u restoranu Ikee u Zagrebu. S preseljenjem u Međimurje stvorili su ovdje i novi život. Ostvarili su svoj dugosanjani san, san još od, kažu, srednje škole, a to je preseliti se na selo i uzgajati smeđe koze! U tome su i uspjeli, a danas su jedni od proizvođača najboljih sireva u Hrvatskoj, a njihov kozji raj zove se OPG Koze i mi.
ZAVRŠILI U MEĐIMURJU IGROM SLUČAJA
– Mislio sam da je naš san samo ideal, no jednog dana, u vrijeme korone, Jelena mi je rekla: „Ajmo gledati kuće, sad ili nikad“. Počeli smo gledati kuće u Šenkovcu kraj Zagreba i shvatili da su kuće u Šenkovcu kraj Čakovca puno jeftinije. Međimurje uopće nije bila opcija, no žena je rekla da zašto ne bismo pogledali i kuće ovdje.
Prvo smo tražili preko agencije kuće u Gornjem Međimurju i htjeli smo kuću što dalje od prvog susjeda, no kad smo igrom slučaja otkrili ovu kuću u Donjem Kraljevcu i uzeli u obzir potrebe naše troje djece – Janja i Tena (19), tada 13-godišnjakinje i Gregur (11), kojem je tada bilo 5 (Krunoslav ima i sinove Jakova i Filipa iz prvog braka), blizinu škole te ostale faktore za obitelj, odlučili smo se za ovu kuću. Odmah nam se jako dopala i ubrzo smo je kupili na kredit i tu smo evo već 6 godina – ispričao je Krunoslav.
PRVA KOZE KUPILI 2021. GODINE
Kod kupnje kuće, osnovni uvjet je bio da imaju dovoljno mjesta vani za pustiti koze na ispašu.
– Doselili smo se tu u listopadu 2020., a koze smo nabavili u ožujku 2021. godine kao male jarice, njih 20. Supruga je počela raditi kao medicinska sestra prvo u bolnici u Čakovcu, a zatim se zaposlila u Domu za nemoćne osobe u Orehovici, ali se sve više angažira oko ovog posla – otkriva Krunoslav.
Donedavno, kozje mlijeko su prodavali Vindiji, a od ove sezone (od siječnja 2026. godine) više nemaju govor s Vindijom te sami prodaju kozje mlijeko i proizvode sireve, a danas imaju oko 70 koza. Za svoje sireve dobili su već niz nagrada i priznanja, a prošle godine su na izložbi hrvatskih ovčjih i kozjih sireva u Poreču osvojili nagradu za najbolji svježi kozji sir i tako je titula šampiona izložbe prvi put stigla u Međimurje!
– Da nismo dobili tu nagradu, još bismo imali ugovor s Vindijom! Ona nam je bila vjetar u leđa i dokaz da dobro radimo sireve te poticaj da se više orijentiramo na vlastitu proizvodnju. Nakon ove nagrade, pojavili smo se i u emisiji „Plodovi zemlje“ i odjednom se povećao interes za ono što radimo – rekli su.
DRŽAVA UNIŠTVA POLJOPRIVREDNIKE I STOČARE!
Stjecajem okolnosti, Krunoslav je krajem 2024. godine postao i predsjednik Udruge RUKA – Regionalne udruge kozara i ovčara, čije sjedište je prije bilo u Kotoribi, te se bori za interese kozara i ovčara, kojima je posao doduše sve samo ne „med i mlijeko“!
– Ako upišete u AI kako uništiti poljoprivredu u nekoj državi, a posebno mljekarstvo i stočarstvo, AI bi se sigurno referirao na Hrvatsku kao odličan primjer za to! Za našu državu, zaključilo smo, bi bilo bolje da ništa ne radi nego da ovo radi. Svakim potezom države pada proizvodnja mlijeka i broj proizvođača. Padaju i parametri, kvaliteta mlijeka. Državi je uvijek isti izgovor – rat u Ukrajini, Hormuški tjesnac i sl. Ovo sve nije ni smiješno, već je za plakati! – upozorili su.
Dodali su i kako su bili veliki idealisti kad su se počeli baviti kozarstvom.
– Mislili smo, javit ćemo se u neko poljoprivrednu agenciji i oni će nam reći što trebamo i kako, ali niti nakon višegodišnjeg traženja ne možete pronaći sve informacije! – ukazali su.
RADE RAZNE SIREVE, KOZJE MLIJEKO, JOGURT, KEFIR…
No, ova obitelj se ipak snašla u novom poslu i ovom sasvim drukčijem životu, svladali su sve te danas od kozjeg mlijeka uspješno proizvode: kuhane sireve, tvrde sireve koji su namijenjeni zrenju (trenutno prodaju mlade, a ove čekaju da sazriju), svježe sireve (običan i u obliku kuglica u začinskom ulju), skutu, desertne sireve (blago zreli svježi sirevi omotani u limun i med ili pekan orah i javorov sirup), sireve tipa feta (u rasolu ili uljima), namaze od kozjeg sira, jogurt, kefir i mlijeko!
– U planu mi je proizvoditi i sireve za vrenje potopljene u crno, međimursko lokalno vino i u domaći džin – rekla je Jelena, koja je glavna za sireve, a ideje uglavnom crpi iz knjiga o sirevima koje je nabavila.
Ovu svoju, već zaista impresivnu paletu proizvoda, prodaju na kućnom pragu, a odnedavno i u Zagrebu, na tržnicama u Utrinama i na Kvaternikovog trgu. Imaju i dostavu za Zagreb, cijelo Međimurje i Varaždin. Proizvode prodaju i u trgovini s proizvodima lokalnih proizvođača Međimurski štacun.
KAKO IM IZGLEDA DAN?
Život kozara nije lak, ali ga vole! Jelena i Krunoslav ustaju oko 5 sati, popiju kavicu, a od 6 obavljaju mužnju i košnju trave. To je više teren od Krunoslava. Slijede pripreme za izradu sireva, s čime su gotovi oko 14 sati, oko 16-17 sati popodne ponovno slijedi mužnja, priprema sireva za prodaju, okretanje sireva u preši u kojoj se cijede (par puta dnevno). Uglavnom, radni dio završi oko 8 – 9 sati navečer.
– . Iznenadili biste se koliko jedna koza dnevno pojede hrane! Koze dnevno pojedu 4 prikolice trave! Jedu i sijeno i smjesu žitarica – za vrijeme mužnje. Skupa pojedu oko 5000 malih bala sijena i 30 tona smjese godišnje, a tu je još dakle i trava, koju od 4. do 10. mjeseca pojedu oko 8 kubika dnevno – opisuje Krunoslav.
PRIVIKLNULI SU SE I KLINCI
Na ovaj vrlo radišan i aktivan život na selu privikao se i ostatak obitelji.
– Djeca, posebno cure, u početku nisu bili oduševljeni, no otpor je trajao tjedna dana i privikle su se. Grgur je tu krenuo u vrtić i odmah je naučio međimurski, mi ga ne razumijemo što govori. No, to ne znači da ne poštujemo ovu zajednicu, dapače, smatramo da treba biti dobro ukorijenjen u zajednicu te smo na sve naše proizvode od kozjeg mlijeka stavili i oznaku „Međimurje“ – rekao je Krunoslav.
Dodali su kako poštuju ovaj kraj, ovdje im je lijepo, a imaju i odlične odnose sa susjedima, a posao ide.
DA MOGU VRATITI VRIJEME UNATRAG, BI LI NAPRAVILI ISTO?
– Unatoč tome što država nema sluha za stočare, volimo ovaj posao i život na selu, u prirodi. Koze su super jer nisu velike kao krave, niti su blentaste kao ovce. Fora su, drage, inteligentne, druželjubive – priča Jelena.
Uz koze, ova obitelj ima i dva psa, retrivericu Bianku i mladu hrvatsku ovčarku Lotu, koju su nabavili radi koza, koje svaki dan slobodno izlaze u dvorište, a puštaju ih i da šeću daleko livadom.
– Da možemo vratiti vrijeme unatrag – napravili bismo isto! Samo bi više uložili u siranu, a manje u kuću, i krenuli bismo s više koza! – dodao je Krunoslav.
Pohvalno! Dragi Zagrepčani, sada ste Međimurci, uživajte u našem lijepom kraju i želimo vam da napravite još sireva, koji su zaista prefini! Koze i mi. Svaka čast.
