– Nije mi problem putovati, ali mi je problem pisati i objavljivati o svemu što mi se događa na tim putovanjima – rekao nam je 68-godiišnji umirovljenik Dragutin Barlek iz Brezja, i dodao:
– Dugo mi treba da se prihvatim laptopa i prebacim snimljeno u njega i napišem nešto o tome. Kad bih volio pisati možda bi to bili zanimljivi putopisi.
Rekao je to u kontekstu minulog i burnog vikenda kada je oborio vlastiti rekord sudjelovanja u udaljenosti na dva oldtimer događanja, sa prijeđenih blizu 1800 km. U subotu (11.05.2024.) je sudjelovao na susretu Zastava vozila u Schaffhausenu (Švicarska), da bi već u nedjelju bio na druženju vlasnika Mercedesa u Međimurju.
U Švicarsku je putovao sa svojom Zastavom 128 starom 36 godina s prijeđenih 160.000 kilometara.
O njegovom Mercedesu i zajedničkim kilometrima nekom drugom prilikom.
Zbog svoje sveprisutnosti u oldtimer svijetu Drageca s pravom zovu zaštitni znak Oldtimer kluba Međimurje.
Ovogodišnja manifestacija Ljeto uz Muru ponudit će i sportske okršaje na popularnom i posjećenom izletištu Fusek. Svi koji se rekreativno bave sportom moći će se nadmetati u nogometu, košarci i odbojci. Nogomet će se igrati u formatu 4+1, košarka 3 na 3, baš kao i odbojka na pijesku. Sve što trebate učiniti je prijaviti svoju ekipu na mail:[email protected]
Turniri će biti na sljedeće datume: 22.6. mali nogomet (4 igrača + golman) 29.6. odbojka (3 na 3) 6.7. košarka (3 na 3)
Kategorije su apsolutne i nema dobnih ograničenja. Treba napomenuti i da će u odbojci na pijesku biti posebno ženski i muški turnir. Kotizacija je po ekipi 15,00 eura, a pobjednike očekuje nagrada u vidu od 2 noćenja na Jadranu za cijelu ekipu, a zanimljive će nagrade pripasti i drugo i treće plasiranima. Priključite se sportskim nadmetanjima i uživajte u zabavi nakon sporta.
Dana 14. svibnja 2024. u Osnovnoj školi Tomaša Goričanca Mala Subotica na lokacijama matične i područne škole izbio je požar.
Takav crni scenarij na sreću nije se zbio, ali je bio podloga za održavanje vježbe evakuacije koju su osmislili članovi DVD Mala Subotica, DVD Držimurec-Strelec te zaposlenici škole. Tema vježbe bila je evakuacija i spašavanje učenika i zaposlenika zbog požara koji se rasplamsao u unutrašnjosti škole.
U vježbi su sudjelovali članovi DVD Mala Subotica i DVD Držimurec-Strelec. Evakuirani su svi učenici i zaposlenici, no nažalost u zgradi matične, ali i područne škole ostali su zatočeni učenici koji su spašeni i nosilima izneseni iz zgrade.
Zaposlenici škole, kao i svi učenici, pokazali su odličnu reakciju i prisebnost. Nakon održane vježbe, provedena je analiza i donesen je zaključak kako je sposobnost reagiranja u slučaju požara vrlo dobra te da su predviđeni pravci evakuacije ispravni. Također, intervencije vatrogasaca na visokom su nivou. Može se zaključiti da je vježba uspješno provedena.
Jučer, 14. svibnja, oko 16:40 sati u Pribislavcu, Kaštelskoj ulici, počinjeno je razbojništvo nad 18-godišnjakom, javljaju iz PU međimurske.
Nakon kraćeg razgovora jedan od dvojice počinitelja zatražio je od 18-godišnjaka novac. U trenutku kada je oštećeni iz odjeće izvadio novčanik, počinitelji su mu uz primjenu fizičke snage iz novčanika ukrali nekoliko stotina eura.
Oštećeni je u događaju lakše ozlijeđen, dok će se protiv počinitelja zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva podnijeti kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.
Sklonište za životinje Prijatelji iz Čakovca već duži niz godina, od 2018. godine, provodi projekt zbrinjavanja pasa iz romskih naselja Međimurja, jedini takav projekt u Hrvatskoj. Dosad je spašeno preko 2800 pasa, a samo danas je iz Piškorovca izvučeno preko 100 pasa, uglavnom kujica sa štencima, trudnih kujica, štenaca te bolesnih pasa.
Projekt je još 2018. godine, nakon godina lobiranja od strane Skloništa i Međimurske Županije podržalo Ministarstvo poljoprivrede plaćanjem kastracija kako bi se kontroliralo daljnje razmnožavanje no najveći dio tereta za zbrinjavanje tih pasa, cijepljenje protiv zaraznih bolesti i bjesnoće, čišćenje od nametnika te liječenje plaća Općina Mala Subotica te samo sklonište koje vodi neprofitna udruga ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec.
Psi koji završavaju u romskim naseljima vrlo su često rezultat odbačenih štenaca skrbničkih životinja koje se dijele šakom i kapom po raznim oglasima, najčešće na društvenim mrežama. Na početku mali i slatki kao igračke djeci, kasnije budu prepušteni sami sebi u potrazi za hranom, zaklonom, puni parazita, u ovo vrijeme i prepuni krpelja.
Prijatelji životinja i prirode apeliraju na stanovnike romskih naselja da ne dovlače pse u naselja ako o njima ne mogu adekvatno brinuti. To znači označiti ih mikročipom, cijepiti protiv zaraznih bolesti i bjesnoće, redovito ih čistiti od glista, buha i krpelja te kastrirati kako se ne bi nekontrolirano razmnožavali. Isto tako, pse treba i liječiti kad su bolesni, a u naseljima je vrlo često prisutna šugavost u pasa te razne virusne bolesti i bolesti koje prenose krpelji. Mnoge od tih bolesti su zoonoze što znači da se mogu prenijeli s pasa i na ljude, a pogotovo djecu.
Također, pozivaju građane da ne predaju višak štenaca od svojih kujica ljudima bez ikakve provjere kud će ti štenci ići te da li će se o njima novi skrbnici adekvatno skrbiti. Pozivaju ih također da svoje kujice kastriraju kako se ne bi nekontrolirano razmnožavale i time povećavale ionako velik problem viška neželjenih štenaca ne samo u našoj Županiji nego i šire.
U cijelom naselju Piškorovec, nađena su tek 3 psa koja su uredno cijepljena protiv bjesnoće, označena mirkočipom i kastrirana. Takve skrbnike pohvaljuju i oni trebaju biti primjer drugima.
Prema Zakonu o zdravlju životinja koji je na snazi od prošle godine, svako štene nečije kujice ne smije se pokloniti dalje ako prethodno nije označeno mikročipom te se štenci ne smiju oglašavati bez objave broja mikročipa majke i brojeva mikročipova štenaca. Kazne za te prekršaje su vrlo visoke.
Na fotografijama koje su nam poslali možete vidjeti u kakvom su stanju psi koji završe u romskim naseljima te još jednom apeliraju na sve ljude da ne zbrinjavaju višak svojih kujica jer ih time osuđuju na dugoročnu patnju i teško zanemarivanje.
205 natjecatelja nastupila su jučer, 14. svibnja, na 4. kolu Kros lige Globetka 2024. Najbolji na 3.6 km su bili Vedran Rešetar i Lea Kos Rešetar, a na dužoj stazi (7,8 km) Jurica Tomac i Dubravka Horvat.
Posljednje 5. kolo prije ljetne stanke je na rasporedu 11.06. u 19:00.
Enis Bešlagić, kazališni i televizijski glumac te prepoznatljivo regionalno TV lice, godinama je gradio priču o svom životu, koju je želio pretočiti u predstavu; počevši od svog odrastanja i onoga tko je želio biti pa sve do onoga tko je i što je u dosadašnjih 49 godina života.
Tako je nastala njegova prva samostalna autorska predstava ‘Da sam ja neko’, koja će, nakon rasprodanih dvorana u Zagrebu, Splitu, Puli, Opatiji, Bjelovaru, Dubrovniku, biti predstavljena i u Centru za kulturu Čakovec 20.5.2024. Ususret dolasku u Čakovec, Enis je otkrio i što publiku očekuje:
‘Da sam ja neko je samo jedan put i jedan odabir onoga što ja jesam danas. Put od djetinjstva, preko studentskih dana pa sve do osobe koja je sada prepoznatljiva na ulici. Na svoj vam način govorim ono što ne vidite iza zavjese medijske scene… Želim vam prikazati i drugu stranu medalje ovoga što ja danas jesam i toga što bih želio i ostati.
Ovo će biti jedno lijepo druženje uz mnogo raznih i iskrenih emocija, koje ćemo osjetiti zajedno. Želim da se na toj predstavi osjećate lijepo, da dođete sa svojim najmilijima, da ostvarimo takav lijep kontakt da se osjećate kao da ste došli kod mene doma, a ne da ste došli gledati predstavu. Jer tu ću biti ja, koji ću vam pričati dijelove iz svog života koji su iskreni i istiniti. Nema viceva, nema glume, to ću biti ja, onakav kakav jesam, a najbolje da sebe prikažem kroz događaje koje sam proživio. Tako da očekujem dosta lijepih emocija i mnogo smijeha.
U organizaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za odgoj i obrazovanje, a uz potporu Hrvatskog kemijskog društva od 08. svibnja do 10. svibnja ove godine održano je državno natjecanje iz kemije u Velikoj Gorici.
Čak 14 učenika i mentora osnovnih i srednjih škola Međimurske županije sukladno rezultatima županijskih natjecanja bilo je pozvano i na državnu razinu. Iako je i sam plasman na državno natjecanje veliki uspjeh, učenici su nakon zahtjevnih pokusa i pisanih zadataka učenici postigli vrlo zapažene rezultate.
U osmim razredima sudjelovali su Nataša Drakulić (3.mjesto) iz I.OŠ Čakovec uz mentorstvo Renate Najman te Ivan Katalenić iz OŠ Sveti Martin na Muri uz mentorstvo Dražena Crnčeca. U kategorijama srednjih škola sudjelovali su učenici i mentori Gimnazije Josipa Štolcera Slavenskog iz Čakovca : prvi razred – Matija Šopar i Marija Brljak uz mentorstvo Karla Meglića, drugi razred – Ivana Pintarić uz mentorstvo Krešimira Trojko, treći razred – Laura Karlovčec uz mentorstvo Glorije Srpak te u četvrtom razredu Ema Novak (1.mjesto – državna prvakinja), Danijel Pilaj te Viktor Gombar uz mentorstvo Krešimira Trojko. Uz natjecanje, učenici i mentori stekli su nova iskustva koja će im pomoći u daljnjem učenju, radu i natjecanjima.
Iz Općine Nedelišće obavještavaju sve zainteresirane kako je javni natječaj za zapošljavanje u Općinskoj upravi Općine Nedelišće, na radnom mjestu Viši referent – Komunalni redar u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i gospodarstvo u tijeku te pozivaju sve zainteresirane da se jave.
Cjeloviti tekst natječaja te upute i obavijesti kandidatima objavljeni su na službenoj internet stranici Općine Nedelišće (www.nedelisce.hr).
On je nevjerojatan. Ima 86 godina, a izgleda kao da ima barem 20 manje. Poletan je, uvijek nasmiješen, a na liniji bi mu mogli pozavidjeti i mnogo, mnogo mlađi. Riječ je Dragutinu Goričancu iz Čakovca, čovjeku bogate i burne prošlosti. Putovao je svijetom, proživio više nego deset drugih ljudi zajedno i još je izuzetno bistar i elokventan.
– Uživao sam u svom životu, a avijacija je moj život – odgovorio je na moju rečenicu da izgleda “kak dečko”. Ove godine, točnije 20. prosinca, navršit će se 70 godina kako je dobio diplomu i samostalno poletio avionom “Trojka”.
Uz to, prije dva tjedna, 29. travnja, Dragutin je sa svojom Bernardicom, koja je dvije godine mlađa od njega, proslavio je 63 godine sretnog braka. Danas su stanovnici Doma za starije i nemoćne osobe u Čakovcu, imaju svoj apartman, a osigurano im je sve: od prehrane, do zdravstvene zaštite.
Povoda za razgovor ima još, ali o njima malo kasnije.
OD ŠNAJDERA I KONOBARA DO PILOTA
Slučaj je htio da se rodi u Zagrebu, gdje mu je otac bio postolar. No, otac se razbolio pa su se vrlo brzo vratili u Ivanovec. Tu je krenuo u osnovnu školu, pa u više razrede Prve OŠ Čakovec, a onda u Školu učenika u privredi. Želio je biti šnajder, ali je ipak postao konobar. Radio je u ugostiteljstvu od 1952. do 1956. godine.
– Ipak, tehnika me od malih nogu izuzetno zanimala. I to sve, od motora, radio-amaterizma, do aviomodelarstva… Mi mladi modelari tu na aerodromu u Pribislavcu gradili smo i prvi hangar 1954. godine. Sve to naprosto me vodilo tome da jednog dana i sam poletim. Završio sam tečaj jedriličarstva u Vršcu, a 1954. i pokretnu pilotsku školu za pilota motornog letenja, koja je trajala dva mjeseca. Letio sam na Utvinoj “Trojki” i dobio diplomu prije gotovo 70 godina. Ni sam ne vjerujem da je prošlo toliko godina – govori kroz smijeh Dragutin Goričanec dok mi pokazuje fotografije i diplome iz tog doba sve uredno složeno u debeloj knjizi jednostavno nazvanoj “Monografija života”. Po jedan primjerak poklonio je i svojoj djeci da vide što su im sve u životu radili majka i otac.
CIJELI ŽIVOT U AVIJACIJI
Godine 1956. odlazi za instruktora modelarstva i starom Olypiom obilaze škole i uči djecu toj vještini. Nastavlja aktivno djelovati u Aeroklubu u Pribislavcu, završava školu rezervnih vojnih oficira u Titogradu, a onda se zapošljava u Građevnom kombinatu “Međimurje” u Čakovcu.
Kad je postao profesionalni upravnik počinje najsjajnije razdoblje Aerokluba Čakovec. Djeluje sve više sekcija, dolaze mladi ljudi i postaju padobranci, jedriličari, aviomodelari, piloti… Za to vrijeme kupljeno je deset novih letjelica. Organizirao je zrakoplovne mitinge, natjecanja pilota i jedriličara, padobranaca… Aerodrom je živio svakodnevno, školovao je mlade ljude, posjetiteljima nudio atraktivan program.
Posao ga dalje vodi u Zrakoplovni savez Hrvatske, a prije mirovine bio je i direktor Zrakoplovnog centra Varaždin. Čitavo to vrijeme Dragutin je letio i uživao u svemu onome što avijacija pruža. Njegovim stopama krenuo je i sin Teodor, koji još uvijek leti, a po cijelom svijetu “razasuti” su vrsni piloti koje je Goričanec kao dječarce učio letenju u Pribislavcu.
I BERNARDICU UPOZNAO NA AERODROMU
Na Aerodromu je upoznao i Bernardicu, s kojom je u braku već više od 63 godine.
– Ona je dolazila na Aerodrom sa svojim bratom Marijanom Zlatkom Bogdanom. Tamo smo se upoznali, ali ništa dalje od toga. Njezin otac Stanko je oko nove godine pozvao kompletno društvo na svoj imendan i tu smo se zagledali. Za četiri mjeseca, 29. travnja 1961. godine, već smo stali pred matičara. Bernardica je cijeli radni vijek provela u osiguravajućem zavodu “Triglav” u Čakovcu. U međuvremenu smo dobili dvoje djece i četvero unuka, koji su nam najveća radost. Kćer Berta i suprug Nino Kosor imaju Nevena i Tajanu, a sin Teodor i supruga Tatjana imaju Tomasa i Ledu.
Imali smo stan u Čakovcu, ali smo se preselili u Vugrišinec u svoju kuću i bili tamo dok smo mogli raditi po okućnici. Sad je kuću preuzela kćerka i njena obitelj, a Teo je dobio stan. Mi smo sretni što smo nakon godina i godina čekanja ovdje u Domu našli smještaj, jer Bernardica treba svakodnevnu skrb. Tu obavezu njegovatelja preuzeo sam ja i radim je sa zadovoljstvom – kaže Dragutin i ponosno pod ruku drži Bernardicu dok šetaju parkom ispred Doma za starije osobe u Čakovcu.
INDIJA, JOGA I ZDRAVLJE
I sad se vraćamo na početak ove priče o bračnom paru Goričanec. Bernardica je pokrenula i prakticiranje “Joge u svakodnevnom životu”. Stekla je internacionalno iskustvo i ugled, a kroz njene tjelesne i duhovne vježbe joge prošlo je oko dvije tisuće ljudi s područja Varaždina i Čakovca.
– I ja sam prošao sve stupnjeve joge, bio sam u Indiji 8 puta i tamo ukupno proveo 895 dana. Dolazila je i supruga kad je mogla, pa smo zajedno prošli cijelu Indiju, posebno sajmove duhovnosti. Uglavnom sam se hranio vegetarijanskom hranom. Zdravstveno stanje mi je i danas odlično, dobro se osjećam i ne trošim nikakve lijekove. Ne znam je li za to “kriva” joga ili moji geni – kaže Dragutin Goričanec.
Kad ima vremena Dragutin čita novine, ispunjava križaljke… Sve uspomene i važne trenutke iz bogatog života ukoričio je u dnevničku monografiju. Pravu zanimljivost predstavljaju i duga pisma, koja su si međusobno pisali Bernardica i Dragutin, puna detalja iz njihovog života, ali i ljubavi i nježnosti koju su jedan prema drugome gajili cijeli vijek. A tako je i danas, kad šeću gradom ponosno noseći svoje godine.
Sretno, dragi ljudi, i nek’ vam godine potraju što duže!
