Nedjelju su mnogi iskoristili za kratku šetnju, rekreaciju ili piće na murskoj šetnici. Ništa ne može pokvariti ugođaj uz predivnu prirodu rijeke Mure.
Pogledajte koga smo sve sreli.
Donja Dubrava ovoga je vikenda domaćin 18. Dana ljuka i ekološke proizvodnje, manifestacije koja je s godinama postala zaštitni znak mjesta i prerasla u jedno od najprepoznatljivijih događanja u Međimurju. Ove godine zabilježen je rekordan odaziv – čak 49 izlagača predstavilo je svoje proizvode, čuvajući tradiciju i promovirajući ekološku proizvodnju.

Kao i svake godine, poseban trenutak bio je odabir i dodjela nagrade za najuređeniji štand. Ove godine priznanje je otišlo u ruke Ani Horvat iz Donje Dubrave, koja se već nekoliko godina intenzivno bavi uzgojem poznatog dobravskog ljuka.

– Ja sam zajedno s mamom uzgajala dobravski ljuk. Intenzivnije se time bavim nekoliko godina – ispričala nam je Ana, naglasivši posebnost ove biljke: – Poseban je po svom okusu i ljekovitim svojstvima. Hrana je bolja i drugačija kada se u kuhinji koristi dobravski ljuk.

Ana je tako postala primjer kako se tradicija prenosi s koljena na koljeno. Organizatori su joj čestitali uz želju da nastavi s uzgojem i da ljubav prema dobravskom ljuku prenese i na mlađe generacije.




DVD Domašinec objavio je sljedeću vijest na svojoj Facebook stranici:
“7. mjesto na 41. Kupu Posavine, Desno Trebarjevo
3. mjesto u ukupnom poretku Kupa HVZ-a
Nakon mjeseci napornih priprema, bezbroj sati treninga, truda, znoja, ali i iskrene volje i zajedništva ostvarile su ono o čemu su sanjale – plasman među najbolje vatrogasne ekipe Hrvatske!
Svaka vježba, svaki korak i svaka kap znoja sada imaju posebno značenje. Iza vas su sati posvećenosti, a pred vama novi izazovi. Pokazale su što znači biti srčana, uporna i složna ekipa. Drage naše Romanke, ponosni smo na vas! Hvala vam što svojim primjerom pokazujete kako se uz volju, trud i timski duh može ostvariti svaki cilj. Neka vam ovaj uspjeh bude poticaj da nastavite još jače, a mi ćemo biti uz vas – navijati, bodriti i vjerovati u vas kao i dosad!“


Uvijek je to tako kad Ivan Dominić Đoni iz Palovca slavi svoj rođendan. Vječiti šaljivđija stalno dobre volje, stekao je brojne prijatelje. Uz to, dugogodišnji je nogometne trener pa i otuda brojna poznanstva.
Zato se jučer u dvorištu njegove kuće u Palovcu skupio popriličan broj uzvanika, ali i onih koji su došli bez poziva. Sve njih trebalo je dobro nahraniti i od žeđi osloboditi.

No, kod Đonija nema straha. Kroz godinu on mnogima ispeče ražanj ili peku, pa su mu sad došli uzvratiti. Sin Benjamin pripremio je odličnu kotlovinu, prijatelji Sanja i Dražen Porić iz Imbriovca opet su se iskazali u mesnim finotama na roštilju, dok je Darko Stamenković Zmija, nekadašnji Đonijev suigrač u Čakovcu, a sada trener golmana u Varaždinu, pripremio pravi specijalitet na ražnju: rolano carko meso punjeno specijalnim nadjevom. Kad je nakon dobra četiri sata vrtnje rolada bila pečena, a Zmija je počeo rezati kolutove, svima su porasle zazubice.

Ljudi moji, kako je reš pečena kožica hrstala u ustima!
S obzirom da šećer dolazi na kraju, unuk Evan jedva je dočekao da zajedno s djedom “otpuhne” njegovih 55 godina. I uspio je, uz zaljubljen pogled prema svom najboljem djedu! Sve je to, uz ostalu logistiku i kolače, nadgledala supruga i baka Renata.

Svime što je bilo pripremljeno i ponuđeno čestitari su bili itekako zadovoljni.
Bravo domaćine i sretan ti rođendan!






Iz čakovečkog HEP-a stigla je informacija kako u ponedjeljak, 1.rujna, zbog radova, neće biti struje u sljedećim mjestima:


Na ovogodišnjim Danima ljuka i ekološke proizvodnje u Donjoj Dubravi poseban ukras dočekuje sve posjetitelje na samom ulazu u Zalanovu zgradu. Riječ je o jedinstvenoj instalaciji – Gospođi Jeseni, prirodnoj dami koja svojim toplim izgledom i šarenilom jesenskih tonova mami poglede prolaznika.

Autorica ovog predivnog umjetničkog djela je Biserka Vučenik iz Donje Dubrave, već dobro poznata po svom umijeću i kreativnosti. Iza Gospođe Jeseni krije se timski rad i puno ljubavi: konstrukciju je izradio suprug Branko, prijateljice su pomogle oko „odjeće”, a konačni izgled proizašao je iz Biserkine mašte.
– Ostalo je moja mašta – skromno kaže Biserka, čije stvaralaštvo publika poznaje i po izradi prepoznatljive črne pisanice.
Gospođa Jesen postala je svojevrsni zaštitni znak ovogodišnje manifestacije, privlačeći znatiželjne poglede i fotoaparate, a ujedno podsjeća na bogatstvo prirode i ljepotu koju ona daruje kada se spoji s ljudskom kreativnošću.

Čak 24 ekipe, s više od 400 mladih nogometašica, nastupilo je na 8.međunarodnom turniru “Volim nogomet”. Na stadionu Mladosti u Čakovcu nakon dvodnevnog natjecanja u kategorijama WU-13 i WU-15 danas je održano svečano proglašenje pobjednika. Pehare i medalje najboljima uručili su čakovečka gradonačelnica Ljerka Cividini, instruktor HNS-a Tomislav Mužina, predsjednik Zajednice sportova Grada Čakovca, glavni tajnik Međimurskog nogometnog saveza Igor Križarić te predsjednik kluba organizatora ŽNK Međimurje Čakovec i prvi čovjek Zajednice sportskih udruga i saveza Međimurske županije Mato Kljajić.
Konačni poredak WU-13:
1.Ćiro B. Zagreb
2.Istra Pula
3.Donat Zadar
4.Radomlje
Najbolja golmanica u ovoj kategoriji bila je Lena Crnojević (Donat Zadar), a najbolja igračica i najviše pogodaka postigla je Anka Oruz (Istra Pula).
Konačni poredak WU-15:
1.Međimurje Čakovec
2.Istra Pula
3.Croatia Stankovci
4.Inker Zaprešić
Najbolja golmanica u ovoj kategoriji bila je Iris Pirija (Croatia Stankovci), a najbolja igračica i najviše pogodaka postigla je Lana Rajmund (Međimurje Čakovec).
Kad je Radovan Novak iz Pribislavca imao 115 kilograma, zajedno s njima stigli su i ozbiljni zdravstveni problemi. No, umjesto da se preda, 41-godišnjak je odlučio okrenuti novu stranicu u svom životu. Uz podršku obitelji, pronašao je snagu upravo u onome što mu je tada izgledalo nedostižno – u trčanju.
U travnju ove godine ostvario je svoj san i istrčao Polumaraton Zrinskih u Čakovcu. Emocije s cilja teško je opisati riječima, no njegova poruka i danas odzvanja:
– Trčim za sve one koji misle da ne mogu. Trčim da pokažem da i mi Romi možemo imati snove i ostvariti ih. I da je promjena moguća. Ako sam ja mogao – može svatko.
Radovan je od 115 kilograma došao na 96. Iako zna da će daljnji kilogrami padati sporije i da ga čekaju teži treninzi, ne posustaje:
– Sad se kile budu teže skinule… toga sam svjestan, ali ja sam zadovoljan. Bez obzira na sve kritike, ja sam jači.
Danas je gotovo nemoguće zamisliti lokalnu utrku na kojoj se ne pojavi njegovo ime. Na stazi nije sam – uz njega trče prijatelji i motivatori, Josip Kolarić iz Male Subotice i Slađan Oršoš. Upravo oni dodatno hrane njegovu snagu i upornost, ali najveći izvor ponosa ipak dolazi iznutra:
– Najviše sam ponosan na sebe jer me dečki nazivaju trenerom.
Radovanova priča nije samo sportska. Ona je dokaz da svaka odluka, koliko god bila teška, može otvoriti vrata novom životu. Njegovi kilometri nisu samo znoj i disciplina – oni su poruka, inspiracija i dokaz da snovi ne poznaju granice.