Povodom Dana Općine Domašinec i svečane sjednice Općinskog vijeća te općine, koja će se održati u petak, 24. svibnja 2024. godine, u sportskoj dvorani Sportskog centra „Kokotov vez“ u Domašincu, porazgovarali smo sa samozatajnim načelnikom Mariom Tomašekom, koji se nerado „reklamira“, radi iz sjene i nastoji poboljšati život u svojoj zajednici već 2. mandat, iako radi naporan posao načelnika volontera.

Koji su bili najvažniji projektu u proteklih godinu dana u općini?
– Prošle godine završili smo rekonstrukciju i nadogradnju Vatrogasnog doma u Domašincu. Dio sredstava dobili smo iz EU fondova, a dio novca željno iščekujemo kako bismo nastavili s daljnjim ulaganjima u ostale projekte. Još traje 2. faza nadogradnje i rekonstrukcije Vatrogasnog doma u Turčišću (unutarnje uređenje doma i spremišta), pa slijedi 3. faza, uređenje kata i međukata te 4. faza, uređenja okoliša Vatrogasnog doma.

Jedna od velikih investicija bila je kupnja dječjeg vrtića, i nekretnine i javne ustanove, koji smo preuzeli od privatne vlasnice koja je otišla u mirovinu i sad smo u fazi slaganja sve dokumentacije i pravilnika kako bi vrtić dalje normalno funkcionirao kao općinski.

Je li u planu i nadogradnja Dječjeg vrtića „Jelenko“?
– S obzirom na to da će se graditi vrtići u Hodošanu i Dekanovcu, možda ne bude ni potrebe da se naš vrtić nadogradi, vidjet ćemo.

Što je s nadogradnjom škole i izgradnjom školske sportske dvorane?
– Taj projekt nam je tiha patnja! U fazi smo nadanja da će Ministarstvo znanosti i obrazovanja izdati novu suglasnost za idejni projekt koji je usklađen s novim školskim pedagoškim standardom, da bi se isti mogao kandidirati za sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.

Dogradnja škole nam je prioritet zbog jednosmjenske nastave, a oko toga je maksimalno angažirana i Međimurska županija. Zajedno, najviše nade polažemo u sredstva iz NPOO, po kojem bi sve škole do 2027. godine trebale imati osiguranu jednosmjensku nastavu i sportske dvorane, jer u pitanju je velik novac za to, prema projektnom troškovniku 3,5 milijuna eura.

Prošle godine, u suradnji s Međimurskom županijom, u OŠ Domašinec zamijenjen je stari, dotrajali plinski kotao i preuređena je kotlovnica za potrebe buduće dogradnje škole.

Koji su trenutačno još najvažniji projekti općine u planu za dalje?
– Planiramo produženje ulica u Domašincu, konkretno ulice u Gospodarskoj zoni, a tu je i dugoočekivana obnova dječjih igrališta. U planu je i obnova krovišta grobne kuće za što smo dobili 25.000 eura od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, te izgradnja ograde oko groblja u Domašincu gdje iste još nema, a nakon toga pripremit ćemo i projekt uređenja prilazne ceste i parkirališta na groblju.

Je li naporno raditi kao načelnik – volonter, odnosno uz svoj posao još i posao načelnika?
– Da, naporno je raditi kao općinski načelnik, pogotovo kad si angažiran u privatnoj tvrtki. Nakon dva mandata imam osjećaj da sam dao maksimum od sebe. Zna se dogoditi da sam na računalu ili na mobitelu praktički cijeli dan. Pohvalio bih djelatnike općine, koji imaju strpljenja te mi sve pripreme kad dođem poslije radnog vremena u ured.

Ovaj posao ne bih mogao raditi bez podrške svoje obitelji. Najveća podrška mi je supruga Melita, koja ima puno strpljenja i nevoljko, ali trpi moj angažman u politici. Tu su i moja kći Nika (19) i sin Florijan (15).

Kako se nosite sa stresom, što volite raditi u slobodno vrijeme?
– Nakon kasnog ručka, najveće mi je veselje ići na trening u DG Sport u Prelogu, tako se rješavam stresa. Općenito, spašava me fizička aktivnost, to mi je lijepo, zdravo i korisno. Volim i druženje kroz sport, a osim funkcionalnog treninga u DG Sportu i trčim, povremeno igram za veterane NK Dinama Domašinec te uživam u planinarenju, za koje nažalost baš nemam vremena.

Opušta me i vinogradarstvo. Imamo vinograd u Mađarskoj, djedovinu koju smo otkupili, tu ima puno posla, no u tome je cijela obitelj te moji roditelji puno odrade i hvala im na tome, a brat Danijel i ja s društvom odradimo teške fizičke poslove.

Kako se nosite s kritikama okoline koje su česte u poslu općinskog načelnika?
– Kako je moj poslovođa dobro rekao, nema tako dobro napravljenog posla kojem netko ne bi mogao naći zamjerku. Tako da, svjestan sam da ne mogu udovoljiti svim mještanima, no obično sve riješimo kroz razgovor. Sa svojim najvećim kritičarima najdraže mi se osobno obračunati kroz razgovor. Sve im uvijek pokušam objasniti!

Bravo, Mario! Hvala na razgovoru i vidimo se na svečanoj sjednici!

Nešto poslije 16 sati najavljeno nevrijeme zahvatilo je i Međimurje. Prvo lagan vjetar, kišica i koja munja, a onda su se nadvili zastrašujući tmasti oblaci. Dok ovo javljamo oko 17 sati, pada obilna kiša, grmi i sijeva.

Nadamo se da neće biti većih šteta na usjevima, voćnjacima, vinogradima i vrtovima.

Bože pomozi!

Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – Ogranak Belica u 2024. godini broji 65 aktivnih članova. Ipak, kada je kuhanje u pitanju, najistaknutiji je četvorac koji, govore nam, vrijedi za četrdesetoricu! Za gotovo svako događanje na području općine Belica, ali i na poziv drugih međimurskih udruga, oni zasuču rukave i prime se kuhača. Nisu više za ples, jer noge više nisu toliko mlade, govore, no sve dok su sposobni, volonterski će se primiti posla i nahraniti gladna usta.

Posljednji put kuhali su za vrijeme 28. županijska smotra tamburaških orkestara i sastava gdje su poslužili nekoliko stotina porcija graha. Osim toga, kuhaju za i za Dane općine Belica te se rado odazivaju tamo gdje su potrebni.

-Mi smo ujedno i susjedi, kolege i prijatelji. Živimo u Belici, a ovog puta nedostajao nam je samo još jedan član, naš dragi Franjo Sklepić, zvani Ferenc. Spriječila ga je bolest, no on je naš kuhar već 40 godina, ističe Anđelko Kozjak – Đeki.

Udrugu vodi Dejan Janušić na funkciji predsjednika, a osim Sklepića koji nije bio prisutan, članovi su Ivan Soldat i Kozjak. Trojica „mušketira“ kako se iz šale nazivaju, od ranog su jutra kuhali grah.

-Naša udruga posjeduje nekoliko kotlića za kuhanje, a kako smo premali da bismo organizirali veće druženje, pridružujemo se našem KUD-u u organizaciji proslava, svečanosti i događanja. I ja sam svojedobno bio član KUD-a, svirao sam više od 25 godina, no i starost donosi svoje. Prsti više nisu gipki kao nekad, pa neka me naslijedio neki mlađi talentirani svirač, ističe Kozjak.

Veseli veterani i nadalje žele biti poznato lice općinskih događanja, jer to je njihov kraj i njihovu ljudi, za koje će dok ih snaga služi, rado zasukati rukave.