Sve uspjehe i interese talentiranog profesora glazbe Gabrijela Kovačića (38) iz Savske Vesi, no rodom iz Ivanovca, teško je pobrojati. On je profesor glazbe u Osnovnoj školi Dr. Ivana Novaka Macinec, voditelj školskog Tamburaškog sastava „Romske duše“ i Gradskog puhačkog orkestra Čakovec, član glazbenog sastava „Big band Čakovec“ i nogometni sudac pri Nogometnom savezu Međimurja. Uza to sve, Kovačić s obitelji brine i o obiteljskom gospodarstvu te je suprug Mateje i otac dviju kćeri, Ree i Aide, a koje se također po uzoru na oca bave glazbom.

Broj instrumenata koje svira nije nam mogao pobrojati na deset prstiju, a među njima su svi tamburaški instrumenti, klavir, harmonika, trombon, bas (suzafon) i po potrebi različite vrste udaraljka poput činela. Paralelno svira u nekoliko glazbenih sastava, a sve čega se prihvati pretvara u glazbenu atrakciju. Skromno nam govori, samo radi ono što voli i u čemu je dobar. Porazgovarali smo s njime o njegovim interesima i životnom putu.

-Moj glazbeni put započeo je slučajnošću. U trećem razredu osnovne škole započeo sam svirati tambure i tako sve do osmog razreda. Tada sam se odlučio da želim upisati glazbenu školu, no budući da sam već bio starije dijete, to je moralo biti ubrzano. Uzeo sam instrukcije kod našeg sjajnog glazbenika Branimira Magdalenića i uspio sam u godinu dana položiti sve razrede osnovne glazbene škole. Nakon toga, upisao sam Srednju glazbenu školu u Varaždinu. Tu sam se opredijelio za smjer Teorija glazbe, no pošto nije bilo mjesta za upis trombona, odlučio sam se za harmoniku. Ipak, nije mi to dalo mira i privlačio me trombon pa sam u konačnici kada se pojavila mogućnost upisao i to. 

Već u mlađim danima, uključio se u rad puhačkih orkestara i još kao mladi glazbenik istaknuo se svirajući u orkestrima u Varaždinu, Ludbregu, Čakovcu, Donjem Kraljevcu i drugdje. U konačnici je upisao Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku i ističe, bio je to naporan period. 

-Tamo mi je prvi instrument bio klavir, a drugi tambure. Preko tjedna sam bio na fakultetu, a za vikend sam nastupao na gažama. U konačnici sam se odlučio vratiti u Međimurje s kojim nikad nisam izgubio veze i ovim ljudima na raspolaganje staviti sve svoje znanje koje sam stekao. 

Zaposlio se u Osnovnoj školi Dr. Ivana Novaka u Macincu i tamo gdje ga drugi nisu vidjeli, on je vidio potencijal i odlučio se na novi izazov, postojeći školski Tamburaški sastav „Romske duše“ pretvoriti u male profesionalce koji danas imaju prepoznatljivost i izvan Međimurja. 

-Kad sam došao raditi ovdje u školu imao sam viziju pokrenuti glazbeni sastav, a danas sam sa sastavom postigao gotovo vrhunac. U međuvremenu smo pribavili sve potrebne instrumente koji su danas u vlasništvu škole, a na samim počecima učenicima sam posuđivao svoje osobne instrumente jer ih nismo imali. Sve je to zasluga ne toliko mene, koliko njih, govori i dodaje: 

– Želio sam iz ničega napraviti nešto i pokazati da potencijal postoji ukoliko postoji osoba želi uložiti svoje vrijeme i znanje u djecu. Taj me izazov motivirao od samih početaka. Iako su teoretski „Romske duše“ postojale deset godina, tek posljednjih godina oni su pretvoreni u male profesionalce koji su postali prepoznatljivost škole. Počeli smo s tri tambure, a krajem prošle godine dobili smo sredstva za nabavu novih instrumenata i razglasa. Ovo je moja druga generacija, a posljednje tri godine djeca su shvatila koliko je ovo važno i tek sada pokazuju velik žar da nastave svirati. Nije da ranije nije postojala zainteresiranost djece, no nismo imali toliko mogućnosti koliko imamo sada kada smo uvedeni u svijet intenzivnih nastupa. 

Iako mnogi odustaju od rada s romskim učenicima, Kovačić je ovaj zadatak shvatio kao izazov i pokazao se ulaganje isplati. 

– Prva generacija bila je razvojna, a postojeća pak ima nešto više od samog talenta, a to je srčanost. S njima sam postigao uzajamno poštovanje, ja uvažavam njih, a oni mene i funkcioniramo sjajno. Budući da oni vode svirati i nastupati, uvjet da i dalje budu u sastavu je da uče i budu zainteresirani za školu. Na taj način smo ih primorali da budu angažirani oko škole općenito, a djeca koju vodim spadaju u najbolje romske učenike u školi jer smo ih naučili odgovornosti i podučili da je obrazovanje važno. S njima nakon škole radim svakog dana, jer oni kod kuće nemaju instrumente, a to je nužno kako bi ostali usvirani. 

Osim obaveza u sklopu škole, Kovačić je jednako aktivan i u svoje privatno vrijeme, a često svoje obaveze zna i tjednima unaprijed. Svaka minuta, govori, isplanirana je unaprijed.

-Cijelog života bio sam uključen u glazbene skupine. Počeo sam u KUD-ovima, kasnije sam postao ispomoć u Sloveniji u KUD-u Prekmurci te u puhačkim orkestrima koji me prate od samih početaka i koji su moja najveća ljubav. U sklopu puhačkih orkestara nastupam od 2002. godine, dakle, više od 20 godina. Posljednje tri godine vodim Gradski puhački orkestar Čakovec, uz sve to odrađujem i privatne gaže. Obaveza je mnogo, no ja ih ne promatram kao obaveze i zato pronađem mjesta u rasporedu za uklopiti sve nastupe i probe. 

To nije sve, Kovačić je posljednje tri godine i sudac Nogometnog saveza Međimurja, stoga nas je zanimalo koja je njegova motivacija i gdje pronalazi snagu za sve aktivnosti.  

-Osim ljubavi prema glazbi i sportu motivira me ljubav prema ljudima. Volim biti u društvu, biti aktivan, stvarati. Kako znamo reći: „Sam kaj sam ne doma.“ Imam obitelj i njoj također posvećujem vrijeme, no kako su moje kćeri sada starije, ja sam dobio više vremena. Prije sam svu pozornost posvećivao njima. Doma imamo i gospodarstvo oko kojeg se brinemo svi, a kada se sve sumira i kada razmišljam o budućnosti, mogu reći da si želim da bude ista onakva kakav je moj život sada. Volim svoj kraj, ove ljude, i želio bih da moji domaći ljudi znaju koliko sam truda uložio u sve ovo.

Iako je popis uspjeha velik, Kovačić se drži skromnosti, želi samo da njegovi ljudi, Međimurci, jednom mogu reći: „Ovo je onaj koji se dao svim srcem.“

-Nije mi stalo do velikog imena, već do toga da jednom ljudi mogu pokazati na mene i reći: „Ovaj se čovjek zaista zalagao da poboljša naš kraj i promijeni stvari na bolje.“ Želim biti na razini prepoznatljivosti u smislu da moja okolina zna koliko sam svog truda i energije dao za druge. To mi je bitno jer ne želim biti samo još jedan od učitelja u školi. Tako bih volio da me pamte. Da ostavim iza sebe trag jednom kada budem stariji kako bih kasnije zadovoljno gledao na svoj život.

Vjerujemo, ovo je tek Kovačićev početak!

Da se natjecanje za Godišnju nagradu Nikola Tesla – genij za budućnost 2024. odvija baš kako treba, govori nova sjajna vijest!

Među osam najboljih poznavatelja lika i djela velikana koji je svojim izumima zadužio cijeli svijet u finalnom je testiranju iz fizike i općega znanja o Nikoli Tesli svoje znanje pokazala i naša gimnazijalka Leona Kovač te osvojila izvrsno DRUGO MJESTO i nominaciju za ovu vrijednu nagradu.

Od srca čestitamo Leoni i njezinoj mentorici, profesorici Marini Trstenjak Petran te im držimo fige da Godišnja nagrada Nikola Tesla opet dođe u SŠČ!

U 105. godini umro je Josip Manolić. Tu vijest je za Nacional potvrdila njegova kći Zrinka.

Josip Manolić bio je najdugovječniji hrvatski političar, koji je zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom stvarao HDZ i borio se za formiranje neovisne i suverene hrvatske države, a bio je i drugi hrvatski premijer te obnašao druge visoke dužnosti. 22. ožujka proslavio je 104. rođendan.

Politikom se počeo baviti sa 17 godina

Josip Manolić rođen je 22. ožujka 1920. u Kalinovcu, mjestu u Koprivničko-križevačkoj županiji. Na zagrebačkom Pravu je diplomirao 1960. godine. Imao je dvije supruge – Miru Eker Manolić i Mirjanu Ribarić. Prva supruga mu je preminula 2003. godine, a druga 2020. 

Josip Manolić se počeo aktivnije baviti politikom 1937., sa 17 godina, dok 1938. postaje omladinskim i sindikalnim rukovoditeljem. U razdoblju od 1941. do 1945. tijekom Drugog svjetskog rata obnašao je dužnosti organizacijskog sekretara PK Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) za Hrvatsku.

Po ustroju Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA) Manolić je 1944. postao glavni zapovjednik u akciji oslobođenja Bjelovara i okolice.  Manolić 1948. postaje glavni načelnik u Sekretarijatu unutarnjih poslova NR Hrvatske te jedan od visokorangiranih dužnosnika UDBE. Šef Sekretarijata unutarnjih poslova SFRJ postaje 1960.

Drugi premijer Hrvatske

1965. Manolić 1965. prvi put ulazi u sabor SR Hrvatske, gdje obnaša funkciju predsjednika organizacijsko-političkog odbora i predsjednika zakonodavno-pravne komisije. Ujedno je član Ustavne komisije, 1969. Manolić po drugi put ulazi u sabor.

Promjenom političke klime i upoznavanjem Franje Tuđmana, 1989. Josip Manolić  1989. postaje jedan od osnivača HDZ-a. Manolić u kolovozu 1990. postaje potpredsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske te dužnost obnaša sve do 17. srpnja 1991. 

Od 22. ožujka 1993. do 23. svibnja 1994. Manolić je obnašao dužnost predsjednika Županijskog doma sabora Republike Hrvatske. Zbog internih nesuglasica, Manolić se 1994. razilazi s HDZ-om i iduće godine osniva stranku Hrvatskih nezavisnih demokrata (HND). 

Manolić na sudu s Karamarkom

U lipnju 2015. Manolić je optužio tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da je radio za UDBU, na što mu je ovaj uzvratio prijetnjom protutužbe. U kolovozu 2015. mediji su objavili da je Karamarko preko odvjetnika Veljka Miljevića podnio tužbu protiv Manolića i Nacionala koji je objavio intervju s izjavom Manolića. 

U prosincu 2015. na sudskom ročištu Općinskog građanskog suda, mediji su prenijeli da je Karamarko rekao da je nevin i da nije bio doušnik UDBE. Karamarko je navodno, za štetu koju mu je nanio Nacional, zatražio 200.001 kunu odštete.

U siječnju 2016. mirovno vijeće je zatražilo da u roku od tri mjeseca Karamarko i Manolić riješe spor mirovnim putem, a ako to ne učine, suđenje će se nastaviti.

Nedugo nakon toga u istome mjesecu, zagrebački Općinski sud je presudio u korist Karamarka. Nacional je morao isplatiti 70.000 kuna odštete i pokriti nešto više od 6000 kuna sudskih troškova.

Afera Agrokor

Manolić je u listopadu 2017. bio pozvan kao svjedok u Aferi Agrokor. Pred Istražno povjerenstvo pozvani su bili i Ante Todorić, otac Ivice Todorića te Stjepan Mesić.

U studenom 2017. Manolić se opet pojavio kao svjedok na sjednici saborskog Istražnog povjerenstva za Agrokor, gdje je izjavio da, iako je sudjelovao u osnivanju Agrokora i predlaganju Ante Todorića za ministra poljoprivrede, nije bio upleten u sustav kompanije. Rekao je da je sustav Agrokora nastao kasnije kao i sporni kredit sa Zagrebačkom bankom. – prenosi index.hr