Nenad Horvat građevinski je tehničar i strukovni učitelj smjera keramičar oblagač koji će u Graditeljskoj školi Čakovec uskoro dočekati tridesetu obljetnicu svoj profesionalnog života. Živi u Čakovcu, a nakon završetka škole u njoj se i zaposlio kao nastavnik.

-Ova škola moj je drugi dom. U njoj je bio zaposlen i moj otac, dok sam ja bio njezin učenik. Nakon toga sam kasnije u njoj zaposlio kao strukovni učitelj i ostao do danas. Evo, iza mene je 29 godina rada u ovoj školi, rekao je Nenad.

Svake godine smjer keramičar oblagač upisuje 9 učenika.

-Prve godine naši učenici uče teorijski dio u sklopu kojeg stječu znanje o temeljnim građevinskim operacijama, dok već druge godine kreću na praksu k poslodavcima. Interes za upisom ovog zanimanja sve je veći, paralelno s tržišnom potražnjom. Unatoč tome, to još uvijek nije dovoljno. I dalje se manji broj učenika odlučuje upisati smjer unatoč tome što je potreba za keramičarima sve veća, navodi i dodaje:

Smatram da mnoge od ovog odvraća težak fizički rad. Od učenika koji završe ovo zanimanje samo ih 30 posto ostaje u zanimanju, dok se drugi rasprše i usmjere u srodna građevinska zanimanja. Ovaj je posao zahtjevan zbog rada na podu, a ukoliko ne postoje fizičke predispozicije, većina brzo mijenja posao. Budući da su naši učenici obučeni raditi gleterima, često se usmjeravaju u soboslikarstvo i fasaderstvo. S druge strane, ovaj smjer time nudi mnogo mogućnosti. Oni su kvalificirani izvoditi nekoliko srodnih građevinskih zahvata. Ipak, tu se keramičari oblagači gube, navodi.

Nenad dugi niz godina sa svojim učenicima osvaja odličja koja dokazuju kvalitetu njihova rada.

– Naši učenici redovito sudjeluju na natjecanju i gotovo uvijek spadaju u pet najboljih učenika u Hrvatskoj, što dokazuje koliko je obrazovanje u našoj školi kvalitetno.

Posljednje natjecanje na kojem je sudjelovao u ulozi mentora bilo je državno natjecanje učenika strukovnih zanimanja WorldSkills Croatia 2023. koje se održalo od 10. do 12. svibnja u prostorima Zagrebačkog velesajma. Iz Graditeljske škole Čakovec na državnu se razinu plasiralo osam učenika i šest mentora.

Horvat je mentorirao učenika Lovru Trstenjaka u disciplini Keramičarstvo i oblaganje, a na istom natjecanju dvi godine ranije s učenikom Tomislavom Horvatom osvojio je prvo mjesto.

-Nakon gotovo 30 godina rada ova škola prestala je biti samo moj posao, već postala i dom. Mjesto gdje odgajamo i obrazujemo generacije učenika, a jednako tako veselim se svim godinama i novim izazovima pred nama, rekao je Horvat za kraj. 

Toga doista nema nigdje, osim u jednoj čakovečkoj tvrtki. Riječ je o “Unimeru” d.o.o., poduzeću za promet i preradu sekundarnim sirovinama (nekadašnji Otpad). Tamo već godinu i pol ne žele uskladiti, odnosno pretvoriti temeljni kapital iz kune u euro. Iz samo njima znanih razloga, veliki dioničari to ne žele, tako da mali ne mogu raspolagati svojim dionicama i prodati ih. Iako su se mali dioničari žalili, državne institucije miruju i šute o tome. Dio udjelničara, koji još rade, boje se to javno spomenuti, ali misle da je to zato da na površinu ne isplivaju nečasne radnje koje su se proteklih godina događale u “Unimeru”, kojim sada “kolo vode” djeca nekih velikih dioničara. Priču su nam potvrdili Valerija i Robert Gudlin, bračni par iz Pribislavca. Valerija je 35 godina radila u “Unimeru”, od čega je 20 godina bila voditelj njihove prodavaonice. Prije kratkog vremena otišla je iz “Unimera” i sada ima svoju trgovinu “Valerija” u Čakovcu.

-Željela sam se riješiti svojih dionica tako da više nemam nikave veze s “Unimerom”. Nije velika vrijednost, oko 22 tisuće kuna, ali uzalud. Većina u skupštini društva nije bila za konverziju kuna u eure i sad ne možemo dalje. Blokirani smo. Obratili smo se i odvjetniku. Na spisku je više od deset malih dioničara, a vrijednost dionica kreće nam se od 2.500 do 450 tisuća kuna. Sve govorim u kunama, jer usklađenje nije napravljeno. Ne možemo ih prodati čak ni “Unimeru” koji ima pravo prvokupa. Kod otvaranja vlastite trgovine zbog dionica nisam dobila poticaj, nisam imala pogodnosti ni na zavodu za zapošljavanje. Pojedini dioničari bi htjeli unovčiti dionice i dati djeci prije nego umru, drugi bi si htjeli samo uljepšati starost, putovati… Zapravo ne mogu raspolagati svojom imovinom zbog bahatosti velikih dioničara, koji imaju svoje tajne razloge zašto ne žele napraviti konverziju. Bojim se da bi tako otvorili “Pandorinu kutiju”, iz koje bi izašle mnoge tajne tko je i kako (za)radio u “Unimeru” – kaže Valerija Gudlin, uz velikiu podršku supruga Roberta.

ŠTO KAŽU U “UNIMERU”?

U želji da čujemo i drugu stranu, poslali smo pisani upit direktoru trgovačkog društva “Unimer” d.o.o. Čakovec, Branku Greguru, dipl. ing., da nam objasni zašto u proteklih 18 mjeseci, otkako je euro sredstvo plaćanja u Hrvatskoj, nije napravljeno usklađenje ovih dviju valuta?

I odgovorio je: “Na vaš upit odgovaramo da je uprava društva UNIMER d.o.o. na dnevni red skupštine održane 19.4.2024. predložila usklađenje tj. pretvorbu temeljnog kapitala iz kn u EUR, koju točku dnevnog reda skupština nije prihvatila i odlučila je da se ista stavi na dnevni red sljedeće redovne skupštine društva. Sukladno aktualnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, raspolaganje poslovnim udjelima nije moguće bez prethodno opisanog usklađenja temeljnog kapitala.

Uprava društva donosi odluke oko redovnog poslovanja društva, međutim strateške odluke kao što je usklađenje temeljnog kapitala donose vlasnici poslovnih udjela na skupštini društva i ako se takva odluka donese, uprava će je provesti sukladno nalogu skupštine. Svaki vlasnik poslovnog udjela ima prava propisana Zakonom o trgovačkim društvima i ako ih ostvari, uprava društva biti će ih dužna provesti, za što za sad nema takav nalog,”, napisao je u odgovoru direktor Branko Gregur.

U rečenicama njegovog odgovora osjeća se podrugljiv ton, jer kako da vlasnici udjela ostvare svoja prava, kad Gregur i njemu slični dioničari ne žele napraviti konverziju. Sljedeći pokušaj bit će na skupštini, kažu upućeniji, koja će se sastati iduće godine.

-To je žalosno, pa i opasno, a instituicije ne čine što bi trebale. Mi smo vlasnici dionica, a ne možemo njima raspolagati. Vlastita imovina nam je blokirana. Nevjerojatno. Netko se boji usklađenja, a mislim da će se vrlo brzo otkriti tko i zašto! – rekao nam je Robert Gudlin, govoreći u ime desetak malih dioničara, koji su zapravo taoci velikih.

Ovo je velika sramota za naš pravni sustav!

Joj, kako je to jadno! Željeti živome i vrijednome čovjeku da što prije ode! Doduše, u mirovinu, ali i to je previše. Ima u nekim osobama, nerealiziranih u vlastitom životu, svjesnih da i one stare, toliko čemera i jada, pa bez ikakvog reda napadaju druge. Na meti im se našao (zbog njih) bivši ravnatelj Centra za kulturu Čakovec Romano Bogdan, (zbog njih) bivših djelatnica Čakre, uskoro bivši (NE zbog njih) direktor Čakoma, Ivica Perhoč.

To se već duže vrijeme događa na sjednicama Gradskog vijeća Čakovca. A tko to, bez imalo skrupula i socijalne osjetljivosti, napada LJUDE oko sebe? To su stručnjakinje za (ne)kulturu, sport, rekreaciju, za struju, fasade, gospodarenje otpadom, a u novije vrijeme i za pogrebe i posmrtnu pripomoć.
Navalile na Perhoča što čeka? Već je dosta star za penziju? Zašto se poništavaju natječaji za novog direktora? Nek ide!

A Ivica Perhoč već je dosad nekoliko puta ponovio, i na sjednici Gradskog vijeća Čakovca, da on sigurno odlazi u mirovinu. Ne zbog njihovog nestrpljivog pritiska, nego po sili godina!
-Da, evo, ponovit ću. Prošlog tjedna održana je sjednica Skupštine Gradskog komunalnmog poduzeća Čakom, u kojem sam još uvijek direktor. Zaključeno je da se ide u raspisivanje natječaja za novog direktora, što će učiniti Nadzorni odbor ovaj tjedan, jer je to u njegovoj nadležnosti. Da pojasnim onima koje stalno imaju nešto protiv (svega), da se slobodno mogu javiti na mjesto direktora Čakoma. Ionako su strčnjakinje za sve, a ne da podmeću da se mjesto čuva za Maria Medveda, predsjednika međimurskog SDP-a, kako bi ruke SDP-ovih vijećnika prevagnule u Gradskom vijeću Čakovca na stranu gradonačelnice Ljerke Cividini, koju također ne mogu smisliti. Meni je četverogodišnji mandat završio u ožujku ove godine, ali sam sklopio dodatni ugovor do 15. rujna 2024. do kad se mora izabrati novi direktor. Ja 3. veljače 2025. godine odlazim u mirovinu, a do onda ostajem u Čakomu na mjestu koje mi odredi Nadzorni odbor, možda kao pomoćnik novog direktora, kako bi ga uveo u posao. Vidjet ćemo – kaže Ivica Perhoč za Medjimurski.hr.

Ističe da nije ljut na one koje mu već godinama “sapunaju dasku” kao i drugima, ali dodaje da je uvijek pošteno radio svoj posao. U Čakomu je proveo 24 godine s pauzom od 4 godine kada je bio župna Međimurske županije. Sretan je, kaže, što je Čakom danas bolji nego što je bio jučer i što će sutra biti bolji nego što je danas. S tom parolom vodio sam Čakom sve ove godine i na moj rad nije bilo suštinskih prijedbi. Gospodarenje otpadom danas je jedan od najtrežih i najodgovornijih poslova,kaže Perhoč.

I sigurno nije zaslužio da ga šupiraju ovakve “moralne vertikale”!
A, što ćeš, šaka jada želi da vlada!