Danas mi moderni zemljani označavamo Dan planeta Zemlje. Jedan dan za vrijednost koja nam život znači! Sličan svečarski naboj nas obuzima i na Dan žena, Dan mama, očeva… Ne daj Bože da to traje tjedan, godinu ili cijeli život. Ali – za isprazne forme, mazanje očiju i zataškavanje savjesti mi modernisti pripravni smo „i zvijezde poskidati” i to svaki dan! Neobrazovani aboridžini, indijanska ili afrička plemena, ali i naši pradjedovi znanjem vrhunskih znanstvenika razumjeli su i po cijenu vlastitih života čuvali vode, tlo, zrak i sve živo oko sebe tisućama godina za one poslije sebe.
Za tebe i za mene. Svaki dan. A onda su svijet zajahali gramzljivi, bahati i beskrupolozni moćnici kojima „za dolar, euro ili kunu više” ništa, baš ništa nije sveto, ništa osim onoga što mogu vidjeti na svojim žiro računima, ništa više od onoga što mogu progutati, na sebe staviti, ili u čemu mogu nedodirnuto svijetom gaziti. Mi mali, anonimni i svakodnevni previše puta smo rekli „ma nije moj problem, ništa se tu ne može, neka institucije rade svoj posao… Ne!
Mi mali se brojimo u milijardama. Mi mali smo strahovita sila koja ima u sebi neupitan osjet za raspoznati dobro od zla, važno od nevažnog. Ohrabrimo se, djelujmo, svaki na svojem području. Ne, ne tek od Dana nezavisnosti, Nove godine ili pedesetog rođendana. Od danas!!! Najkasnije od sutra kako bi, kad jednoga dana ostarimo, mogli dignuta čela hodati majkom Zemljom, a oko nas i iza nas svi oni koji nama najviše znače. Ne počnemo li svi do jednoga biti kao jedan, možda još za života nećemo imati za što pisati frazu „Dan planeta Zemlje”.