Mihaela Žganec iz Gornjeg Kraljevca dizajnerica je keramike, a trenutno je zaposlena kao poljoprivredna radnica. Međutim, njezina želja za napretkom i otkrivanjem vlastitih afiniteta ne staje, pa je tako postala polaznica edukacije Marketing i brendiranje na Pučkom otvorenom učilištu Petar Zrinski u Čakovcu, a svoje preostalo slobodno vrijeme koristi učeći i oživljavajući povijest kao članica Udruge oživljenje povijesti „Anno Domini.“ Dio je sekcije koprivnički mušketiri i haramije koja je s djelovanjem započela 2006. godine kao dio koprivničke manifestacije Renesansni festival.
Uz Žganec, skupini se pridružio njezin partner Vinko Korbelj i prijateljica Petra Sermek koja radio kao medicinska sestra.
Sve je započelo jednim posjetom Renesansnom festivalu u Koprivnici.
-Kada sam bila mala plesala sam u folkloru, a kasnije sam se uključila i KUU „Društvo žena Gornji Kraljevec,“ no za vrijeme tinejdžerstva od toga sam se udaljila pokušavajući se pronaći u nečemu drugom. I tu se događa ta prijelomna 2018. godina kada smo ja i moj partner Vinko Korbelj otišli na Renesansni festival u Koprivnicu i shvatili da je „to to.“ Uskoro sam se koristeći društvene mreže javila jednom članu skupine i on nas je pozvao da se uključimo u udrugu. Tako je sve krenulo, a mi smo se pridružili sekciji mušketira i haramija.
Koprivnički mušketiri i arkebuziri bili su tijekom 16. stoljeća profesionalni vojnici plaćenici, dok su haramije bili domaći žitelji Koprivnice, uglavnom ruralno stanovništvo koje je branilo Grad Koprivnicu bez ikakve naknade.
-Kostime nam posuđuje udruga, od čizma, sandala do haljine i oružja! Vinko pak je dobio mušketirsku odoru i sve što mu je bilo potrebno. Mi smo si pak i na svoju ruku odlučili kupiti nekoliko kostima jer godišnje sudjelujemo na barem pet festivala, stoga smo željeli imati mogućnost i promijeniti kostim, govori kroz smijeh i dodaje: Dosad smo bili na Picokijadi, Srednjovjekovnom sajmu u Konjščini, različitim streličarskim turnirima i naravno, najboljem, Renesansnom festivalu u Koprivnici, govori Mihaela.
Prvi puta kao članovi skupine na nekom događanju sudjelovali su na Picokijadi u Đurđevcu.
-Svidjelo nam se i tako samo s udrugom nastavili obilaziti festivale, no tada se dogodila pandemija i tako je sve zamrlo. Ipak, naš interes nije splasnuo te smo si nakon pandemije odlučili kupiti lukove i strijele kako bismo se počeli s time baviti, a ove ćemo godine po prvi puta sudjelovati na streličarskom turniru.
Kada sudjeluju na festivalu, oni spavaju na slami u šatorima i po nekoliko dana, a tehnologija pada u drugi plan! Tijekom noći, sve se skupine okupe i zajedno druže pod nebom.
-Nakon programa u kojem smo obavezni sudjelovati i kada padne noć, svi se okupimo, sjednemo na slamu i zajedno družimo, smijemo i razgovaramo. Taj je doživljaj teško opisati, a budući da se ne skidamo iz svojih odora, imate osjećaj kao da ste u nekom drugom vremenu. Tako smo i upoznali ljude iz svih dijelova svijeta.
Intencija je, govori Žganec, jednom kada budu više podučeni, pokušati osnovati i svoju sekciju na području općine Vratišinec. Zasad, ništa slično ne postoji na prostoru Međimurske županije. Mogućnost da se predstave svojoj zajednici u Gornjem Kraljevcu omogućila je, ističe naša sugovornica, Milena Granatir koja ih je pozvala da okupljenima pokažu lukove i strijele i ispričaju nešto o srednjem vijeku.
-Sve najviše interesira srednjovjekovno oružje i zato bismo se na to fokusirali. Jednom kada budemo spremni, predložili bismo da organiziramo slično događanje. No o tome kad bude vrijeme.
