Na Facebook grupi „Međimurci i Čakovčanci“ objavljena je objava jednog građanina koji opisuje svoje iskustvo tijekom boravka u Županijskoj bolnici Čakovec. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti, bez uredničkih intervencija:
“Nadrealne scene iz Županijske bolnice Čakovec: Bušenje zidova metar od sterilne zone i agresivni pokušaji zastrašivanja pacijenata
Želim podijeliti današnje iskustvo iz Dnevne bolnice u Čakovcu (odjel hematologije/onkologije) kako bi javnost vidjela u kakvim se uvjetima pacijenti liječe, ali i kako prolaze oni koji se usude tražiti osnovne higijenske standarde.
Došao sam primiti vensku terapiju željeza (IV). Dok je medicinska sestra pripremala infuziju kod ormarića s lijekovima, pola metra od nje pojavio se majstor s kolicima punim građevinskog alata, ljepila i kanti. Čovjek je najnormalnije počeo montirati i označavati zid za bušenje pločica u prostoriji punoj bolesnih ljudi koji leže na terapijama.
Kao što je vidljivo na fotografijama, djelatnik je čak koristio i slobodan bolesnički krevet kao radni stol za pripremu i sastavljanje police.
Kad je izvadio udarnu bušilicu i počeo bušiti, sitna, fina silikatna prašina počela je letjeti po prostoriji i otvorenim policama s medicinskim materijalom. Svi znamo što to znači za sterilnost otvorenih venskih puteva.
Borba za osnovna prava i ljudskost medicinske sestre
Budući da se radi o mom zdravlju, inzistirao sam da se bušenje zaustavi dok ne primim terapiju ili da me se premjesti u drugu prostoriju. Srećom, naišao sam na razumnu medicinsku sestru koja me premjestila, ispričala se (rekavši da ona na to nažalost nema utjecaja) i na moj zahtjev zamijenila rukavice prije postavljanja braonile kako bi sve bilo sterilno. Njezin dio posla odrađen je maksimalno profesionalno i hvala joj na tome.
Međutim, ubrzo dolazi glavna sestra kojoj sam objasnio da ovo organizacijski ne drži vodu. Njezin odgovor je bio fascinantan: “Majstor ima svoje zadatke koje mora obaviti i ne može ih obaviti u drugom vremenu jer mu je to izvan radnog vremena.”
Dakle, radno vrijeme majstora je važnije od zdravlja i sigurnosti pacijenata u dnevnoj bolnici?
Kulminacija: Agresija i zastrašivanje od strane liječnika
Prava drama počinje tek nakon toga. U sobu u kojoj sam ležao prikopčan na infuziju ulijeće liječnik koji je ordinirao moju terapiju. Medicinskoj sestri zapovjednički naređuje: “Ti tu stani” (izvan prostorije), sa sobom u sobu dovodi muškog kolegu tehničara kao “svjedoka” i počinje povišenim, izrazito agresivnim tonom vikati na mene: “Da li ti to prijetiš prijavom ravnateljstvu bolnice?!”
Kad sam pokušao objasniti o čemu se radi i da samo tražim bazičnu higijenu, on je nastavio urlati isto pitanje. Tek kad sam i sam povisio ton i dva puta ga pitao trebam li zvati policiju jer se liječnik dere na mene u bolnici, shvatio je da me nije uspio zastrašiti. Odmahnuo je rukom, izletio van uz riječi “Ma radite kaj hoćete”.
Zašto ovo objavljujem?
Objavljujem ovo jer ne želim šutjeti na institucionalno nasilje. Bolnica nije privatni posjed gdje liječnici smiju liječiti svoje frustracije na pacijentima koji leže u krevetima i primaju infuzije. Ako se u običnoj automehaničarskoj radionici ne smije brusiti i dizati prašina u prostoriji gdje se lakiraju automobili jer će se uništiti boja, kako je onda moguće da se u bolnici buše zidovi pokraj otvorenih venskih puteva – i da onda pacijent dobije salvu uvreda i prijetnji jer je tražio čiste rukavice i čistu sobu?
(Lica radnika i sestre na fotografijama su namjerno sakrivena jer oni nisu krivi za propuste sustava i loše vodstvo odjela.)”