Imamo mi tisuće fanatika Potjere, Milijunaša i pub kvizova, ali vinski, „v nulu” vinski i to još kušačko vinski kviz dogodio se prvi put na međimurskim prostorima. Možda i šire. Pred sudionike je, a za stolove je doista sjela neobično jaka ekipa, stavljen set duhovito sročenih pitanja, ali i dodatak – čulno testiranje svih nakupljenih iskustava u kušanju desetak vina „na slijepo”.
Drama je počela već u drugom krugu sučeljavanjem dvaju vrhunskih međimurskih sauvignona, pojačana duelom dviju graševina iz Varaždinske županije, a zaplet je kulminirao paralelom the best međimurskih pinota sivih. Ista godišta, ista suhoća, ista regija, čak s nenormalno bliskih koordinata. Istina, tonus je nakon četvrtog kola za 0,4 promila oslabio, ali zavidna kvizaška napetost je potrajala do zadnjeg slova i posljednje kapi, kad je dr. Franjo Carović, pri rastanku, na parkingu izgovorio ključni komentar večeri: Nikši čovek, šteri tobož drži do sebe, neče ništ znati o vinu!
Rijetkost je da određena vinarija dopušta da se pod njenim korovom kušaju vina renomiranih konkurenata, zato se u kamen mora uklesati zahvala vinariji Kocijan da je uz svoje adute dala prostor i vinima Štampar, Cmrečnjak, Banfi, deMar, Kopjar, Korak, Korlat, Jagunić i Rozić. Nakon brojnih komentara i utisaka, smije se reći: Studio Reci Da je na vinskoj sceni promovirao atraktivan kviz proizvod.
