Dugih 60 godina Franciska Komorski (89) zvana Teta Franca iz Donjeg Mihaljevca marljivo je krojila odjeću za stanovnike Donjeg Mihaljevca i šire. Radila je to sve do prije 10 godina, a onda, posljednjih pet godina, pronašla je novu zanimaciju u životu – izradu cvijeća od krep papira, u čemu danas uživa! Pročitajte priču o životu nekad omiljene krojačice, žene koja je bez obzira na godine puna života!
Franciska je šivati počela doma još kao djevojka. U doba kad su druge djevojke razmišljale o udaji i da budu domaćice, Franciska je bila odlična učenica i sa 16 se počela školovati za krojačicu. Na posao se bacila nakon položenog majstorskog ispita, a njezin otac platio joj je učenje krojenja u cijeni ranga jedne krave, jer u školi su učili samo šivanje.
VRHUNSKA KROJAČICA
Isplatilo se, jer Franciska se pokazala pravim talentom za šivanje svega: benkice, odjeću za bebe, jakne, proljetne kapute, haljine, vjenčanice, tunike, odjeće za pričest… sve! Mogla je sašiti komad odjeće samo prema slici, a imala je i kataloge Neckermana i Otta. Žene su birale, ona je marljivo krojila i šivala. Uvijek je imala puno posla i svi su bili jako zadovoljni. Bila je tražena krojačica.
Šivala je i narodne nošnje za udrugu žena, pjevačice u crkvenom zboru, muškarcima košulje za kolo itd. Radila je čak i plečke, košulje od bijele svile sa žabicama, koje nitko nije htio šivati jer su komplicirane. Sebi je sašila i vjenčanicu. Puno toga napravila je i za svoju kći, 65-godišnju Ružu Lujić, koja danas stanuje u Zagrebu te rado posjećuje mamu. Sašila joj je i haljinu za maturu, vjenčanicu te odjeću za odlazak u mirovinu ovog ožujka.
– Često sam šivala do kasnih noćnih sati, posebno pred neke svečanosti, kad su sve žene htjele nove haljine. Šivala sam u kuhinji, u sobi, pa i na krevetu, kad se radilo o širokim krojevima. Jednom sam za proštenje šivala ženama haljine do jutra, no na koncu ih nisu ni obukle jer je padala kiša – prisjeća se Franciska.
– Jednom mi je učiteljica iz PŠ Donji Mihaljevec Franika Pongrac rekla: ‘Daj mi saši proljetni kaput! Možeš ti to! I tako sam počela. Uskoro sam šivala kapute za cijelo selo – dodala je. Ah, to su bila vremena!
– Bila sam zadovoljna svojim životom, dok si mlad sve ide. Osjećala sam se korisno, bilo mi je drago da sam ženama ispunila želje – prisjeća se Franciska, koja i dan danas tu i tamo skrati neke hlače ili što joj dođe pod ruku.
ŽIVOT PIŠE TUŽNE PRIČE
Franciska se udala „tek“ sa 18 godina. Sa suprugom Đurom, koji je nažalost preminuo prije 7 godina, dobila je dvoje djece, kći Ružu i sina Antuna, koji je nažalost poginuo sa 22 godine u prometnoj nesreći. Bila je to velika rana u njezinom životu, koja nikad nije zacijelila. No, uz krojenje, domaćinstvo, muža i kći, vrijeme je prolazilo i sve je bilo lakše.
Franciska je danas, unatoč godinama, aktivna i vedra osoba, uzgaja povrće i cvijeće na vrtu, kuha, radi kolače jer, kaže, voli si sve doma napraviti i ne voli kupovno iz dućana, pa si je za fašnik ispekla krafne. Također, uživa u hobiju koji je otkrila sa svoje 84 godine!
ŠTO VIDI, TO NAPRAVI!
– Prvo sam napravila cvijeće od krep papira bratovoj ženi Franciski Horvat. Od prijateljice Ruže Šulj iz Svete Marije dobila sam na poklon ružice od krep papira i kći mi je rekla: ‘Mama, kaj ti to ne bi mogla napraviti?!’ I tako sam probala i išlo mi je!
Krep papir danas nabavlja u knjižari u Prelogu u ili joj kupi kći. Njezini primjerci cvijeća izgledaju baš kao pravi. U ovome joj svakako pomaže njezino krojačko umijeće. Što vidi, Franciska to napravi! Već je imala i specijalne narudžbe, primjerice unuci je izradila velike zlatne ruže.
– Gledam u cvijeće koje imam doma u dvorištu i po tome radim. Ako treba lijepim papir ljepilom, no ne treba svako cvijeće lijepiti. Npr. bijeli papir na zelenim listićima šafrana sam morala lijepiti – objašnjava Franciska i dodaje:
– Za cvijeće od krep papira treba puno vremena i strpljenja, a ja ih imam. Živim sama i mogu se tome posvetiti!
KĆI, UNUCI I PRAUNUKE SU JOJ NAJVEĆA MOTIVACIJA
Iako živi sama, u njezinim mislima uvijek su kći Ruža, unuka Petra, unuk Antun te praunuke Lara (20) i Mia (19), koje su joj najveća sreća.
– Najviše me pokreću moja kći, unuci i praunuci, jako sam ponosna na njih, uvijek mislim na njih i oni mi daju volju za životom – kaže Franciska.
Jedni od najuzbudljivijih trenutaka u životu bio joj je putovanje u Australiju.
– Sretna sam i što sam bila u posjetu svom danas pokojnom bratu Ivanu u Australiji. Tamo mi je bilo jako lijepo, grožđe je tamo prekrasno i veliko, toplo je i ugodno. Danas me posjećuje njegova kći Biserka – ispričala sam je Franciska, zaista čudesna žena.
Želimo joj još mnogo lijepih godina u zdravlju, zadovoljstvu i izradi još puno prekrasnog cvijeća od krep papira!
