Nedavni dolazak Riste Arnaudovskog na klupu rukometašica Zrinskog stigao je u prilično turbulentnom trenutku za sam klub. U posljednje vrijeme stvari su donekle smirile, čakovečke rukometašice su još uvijek treće i maksimalno koncentrirane da u preostala tri kola zadrže poziciju koja ih vodi u Europu. Bio bi to ogroman uspjeh za klub, ali i mladog trenera iza kojeg već stoje vrhunski rezultati ostvareni u Austriji.
– Kada sam stigao tu baš sam pitao cure koji je njihov cilj. Rekle su mi da žele osvojiti treće mjesto i igrati jedan od europskih kupova. To smo čak i zapisali na ploču. Sada smo blizu tog cilja, ali pred nama su tri dosta teške utakmice, prva već sutra protiv Lokomotive u Zagrebu. Mislim da ih tamo nije dobio nitko osim neprikosnovene Podravke. Nakon toga nam stiže Dugo Selo i to je naša utakmica istine, jer ta bi nam pobjeda sigurno donijela plasman u Europu. Radi se o vrlo dobroj ekipi koja također pretendira na treće mjesto, pa će to biti jedna tvrda, teška utakmica, na neki način povijesna. Nije nam najbolja situacija kada su u pitanju ozljede, ali ćemo nastojati „skrpati“ sve naše cure da mogu zaigrati i uvjeren sam da ćemo u tom susretu dati sve od sebe. Želja i sjaj koji vidim u očima naših igračica jako me veseli i drži u uvjerenju da ćemo ostvariti naše planove.
U šest utakmica koliko ste ovdje na klupi bilo je uspona i padova?
Možda u svemu ima stvari koje sam i ja mogao bolje. Prvi put sam u ženskom rukometu i u nekim stvarima se i ja tražim. Igračicama je također trebalo nešto vremena da prihvate moj sistem i način rada, ali na temelju mojih dosadašnjih rezultata, koji govore sami za sebe, siguran sam u sebe i ono što radimo. Potrajat će još neko vrijeme dok ekipa to ne prihvati u potpunosti, ali siguran sam da će rezultati biti još bolji samo neka bude zdravlja i da nastavimo ovim putem kojim smo krenuli.
Činjenica da ste igračku i dosadašnji dio trenerske karijere proveli u muškom rukometu za neke je učinila upitnom mogućnost Vaše dobre komunikacije sa ženskom ekipom?
Iz moje perspektive komunikacija s curama je jako dobra, ali treba i njih pitati. S moje strane uistinu ne postoji nikakav problem. Dapače, pristup djevojaka, način na koji se bore i meni daje dodatnu motivaciju. Dosta naših igračica svaki dan putuje, dio njih pohađa fakultete, ali kad stignu na trening, gdje od njih puno očekujem, uistinu daju sve od sebe. Kada vidim koliko se trude i koliko daju sebe u taj rad, bez obzira na njihove druge obaveze i umor koji osjećaju, to je i meni dodatni poticaj, tako da sa svoje strane o njima mogu reći samo najbolje.
Kada ste dolazili u razgovoru ste spomenuli da za Vas rukomet nije samo sport kojim se neko bavi, nego način života?
Mogao bih o tome puno pričati, jer to je filozofija mog života. Svrha svega što radim upravo je u tome da pomognem nekome drugome biti bolji ako se vidi u tome. Svatko od nas reflektira i prenosi sebe i svoj stav na okolinu koja ga okružuje kako u pozitivnom, tako i u negativnom smislu. Zato ja pokušavam na njih prenijeti način rada u kojem bez stvarne želje i discipline nema uspjeha, a njihov pozitivan pristup govori mi da smo na dobrom putu.
S upravom kluba suradnju ste načelno dogovorili do kraja sezone. Vidite li se i nakon toga u Zrinskome?
Vratiti ću se malo unatrag i prisjetiti se trenutaka nakon utakmice protiv Bjelovara. Ne mogu opisati koliko sam tada bio sretan zbog toga što su cure pokazale nevjerojatnu želju za uspjehom. Iako smo gubili vidio sam kod njih želju i vjeru u pobjedu. Međusobno su se bodrile i bile kao jedna. Takvo zajedništvo i vjera u uspjeh dovele su nas do pobjede, a u meni pobudile toliko emocija da sam skoro zaplakao nakon utakmice. Upravo kada vidim sve to onda se i dalje vidim ovdje i njihova želja i mene motivira za nastavak zajedničkog rada. Po završetku sezone predstoji nam analiza i daljnji dogovori, ali nadam se da ćemo i dogodine biti zajedno.
