Anica Tisaj iz Goričana, o čijim smo paprikama i psu koji obožava jesti papriku nedavno pisali, zaista je posebna žena. Ova 59-godišnjakinja svoj je život ukratko opisala ovako:
– Cijeli život ljudi su mi govorili: „Ti si još mlada!“. I uvijek sam za sve bila. Morala sam rano odrasti, sa 14 godina vodila sam krave sa zapregama, s 15 sam se već zaposlila u Meisu, a mlada sam se, s nepunih 18, i udala za pokojnog supruga Ivana. Mlada sam, sa samo 44 godine, i ostala udovica, a na koncu sam postala i mlada umirovljenica! Danas se ne smijem potužiti Ni na što, drugi umirovljenici mi odmah kažu, pogađate, „Ti si još mlada!“
Unatoč svemu, Anica je kroz život koračala hrabro i puna snage, uvijek gledavši pozitivnu i ljepšu stranu života, a u umirovljeničkim danima, iako uvijek aktivna u svom kućanstvu i vrtu gdje uzgaja papriku, grah, krumpir, kukuruz, ciklu te mnogobrojno cvijeće, što naziva svojom anti-stress terapijom, konačno je našla vremena i uživati i u stvarima za koje prije nije imala vremena: umjetnosti kroz kreativan rad svojih spretnih ruku, šetnjama u prirodi, vožnji biciklom i fotografiranju.
– Obožavam cvijeće. Svako cvijeće cvijeta u svoje doba godine pa se uvijek imamo čemu diviti. Volim i fotografirati cvijeće, kao i prirodu općenito, a posebno zalaske sunca, koji su mi prekrasni i svaki je lijep na svoj način! – priča Anica.
Svoje prekrasne fotografije cvijeća i prirode objavljuje na raznim Facebook grupama, a teme za fotografiranje pronalazi u svojim svakodnevnim rekreativnim pustolovinama.
– Volim se puno kretati. Svakodnevno šećem ili vozim bicikl, posebno ljeti, kada rado odlazim sa svojom dragom prijateljicom Vericom Gudlin do Mure, Trnave… Sad mi je najljepše razdoblje života, radim što hoću, idem kud hoću, ne gledam na vuru… – priča Anica, koja je danas i članica USR „Sport za sve“ Goričan i Podružnice umirovljenika Goričan.
Uz sve to u njezin se život opet ušuljala i umjetnost.
– Oduvijek sam voljela raditi kreativne stvari, crtati i sl. Cijela moja obitelj ima umjetničku notu. Prošlog ljeta slučajno sam probala raditi rukotvorine od luščija (komušine) – otkriva Anica, koja je u tome začas postala već glavna majstorica u Međimurju, a radi i ružice od krep papira.
Svoje je radove od luščija već izlagala u Etno muzeju u Goričanu, Muzeju Croata insulanus Grada Preloga i na raznim izložbama, a povodom Festivala nordijskog hodanja i Dana žena u Goričanu napravila je stotine ružica kao poklon ženama.
– Izrada rukotvorina od luščija me, kao i vrt i izrada zimnice, jednostavno opušta! – kaže.
