Posljednjih godina tijekom lipnja i srpnja u šumi Čep kraj Nedelišća volonteri Međimurske prirode zajedno s djelatnicima obilaze lokacije u potrazi za najvećim kukcem u Hrvatskoj. Jelenak ili rogljoč po međimurski vrsta je koja često zadivi svojom pojavom zbog gornjih čeljusti koje su formirane kao jelenji rogovi, otuda i naziv ovoj vrsti.
Šuma Čep idealno je stanište za jelenka iz razloga što je to stara hrastova šuma (130 godina) gdje su hrastovi dosegli svoju dobnu zrelost. Stara hrastova šuma podlegla je kroz povijest utjecaju čovjeka te propada brže nego je to u idealnim uvjetima, zbog čega se hrastovi brže suše te postaju hrana jelencima koji su saproksilna vrsta. Saproksilne vrste su tokom bar jednog dijela svog života zavisne od živog, mrtvog ili raspadajućeg drveta, a za koje je količina „mrtvog“ drveta, posebno krupnih stabala u različitim fazama raspadanja, od presudnog značaja za opstanak. Saproksilne vrste često se uspoređuje što nije točno.
Posljednjih nekoliko godina djelatnici Međimurske prirode organiziraju za vrijeme monitoringa jelenka volontersku akciju kroz koju svake godine šire bazu volontera Međimurske županije. Ove godine na volonterskoj akciji sudjelovalo je ukupno 26 volontera kroz 20 dana trajanja monitoringa. Volonterskoj akciji priključili su se učenici OŠ Zebanec pod vodstvom učiteljice Mirjane Dežđek Ciglar te naši dugogodišnji volonteri kao i pojedinci zaljubljenici u prirodu i mali istraživači poput Nike Kozara koji se na volontersku akciju priključio dva dana za redom.