Visok, vitak čovjek, nije skidao osmijeh s lica, stajao je među redovima vinove loze i gledao mlade izboje, na kojima su se tek nazirali budući grozdovi. Naprosto mu se po držanju vidjelo da uživa u svemu što vidi: vinogradi, u daljini šuma, na horizontu obrisi planina.
– Uvijek je takav kad dođe u Međimurje, koje neobično voli. Oduševljen je našim ljudima, prirodom, zelenilom, čistim zrakom… Svime što ga okružuje. On je moj prijatelj Roland Junkes iz Njemačke – kaže nam vinar Anton Kojter.
Poznaju se od najranije mladosti, još dok je mali Anton Kojter s roditeljima živio u Njemačkoj, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Toni se 1979. godine vratio u Čakovec, a Roland Junkes, njegov vršnjak Nijemac, ostao je tamo, u Walsumu pored Duisburga. No, prijateljstvo nikad nije prekinuto.
– Bili smo nerazdvojni, pravi prijatelji. Sreli smo se u jednoj sportskoj dvorani u kojoj je Roland trenirao judo, a ja boks. Družili so se godinama, ali je sudbina htjela da se vratim u domovinu. Svaki je krenuo svojim životnim putem. Ja sam prestao boksati, a on se posvetio bilijaru, kojega uspješno igra 50 godina, a bio je i viceprvak Njemačke u tom sportu – kaže Anton Kojter, poznato vinar iz Svetog Urbana.
Danas su obojica umirovljenici i imaju po 66 godina. Stalno su u kontaktu, a redovno se i posjećuju.
– Evo, on je sada tu proveo deset dana i uživao u svemu što je vidio i okusio. Obožava našu hranu, vina, urednost naselja… Naizmjenično se posjećujemo otkako se poznajemo, skoro pa 50 godina. Ja idem njemu u Duisburg, pa onda on dođe ovamo…i tako pola stoljeća. Ja sam sretan tamo, on ovdje – kaže Kojter, i s ponosom pokazuje staru fotografiju na kojoj su snimljeni kao 17-godišnjaci s bujnom kosom.
Domaćin Anton, njegova obitelj i pajdaš Mladen Dobranić iz Brezovca, proveli su Rolanda cijelim vinorodnim dijelom Međimurja i pokazali mu sve znamenitosti. Skoknuli su do Čakovca i još neka mjesta.
I ovaj put, kazao nam je, iz Međimurja nosi prekrasne uspomene, koje će ga grijati do sljedećeg dolaska.
Pa, do viđenja i dobro nam došao, Rolande!