Danas smo ponovo posjetili obitelj Kalanjoš u romskom naselju Sitnice kod Murskog Središća. Pozvao nas je otac obitelji Stanislav Kalanjoš i zamolio da uputimo još jedan apel za pomoć njegovoj kćerki Svetlani za kupnju lijekova “Mounjaro” za regulaciju povišenog šećera i tjelesne težine.
Borba protiv enormne pretilosti Svetlane (40) i njezine majke Vesne (59) počela je prije deset mjeseci kada smo prvi pisali o njihovoj bolesti i problemima s kojima se susreću. Svetlana je tada imala 240 kilograma i nije se godinama mogla sama kretati ni ustati iz kreveta. Da bi otišla liječniku trebalo je šest vatrogasaca da je stave u kola hitne pomoći. Majka Vesna imala je 160 kilograma. I njoj je trebala pomoć.
U međuvremenu smo pokrenuli humanitarnu akciju, grad Mursko Središće i gradonačelnik Dražen Srpak, najviše su se iskazali u tome. Osiguran je novac za lijekove, kućne potrepštine i higijenski materijal. Uz pomoć prijatelja iz naselja i tvrtke Đurkin d.o.o. Čakovec, koja je osigurala sav materijal, uređena im je kupaonica, uveden vodovod…

Mjeseci su prolazili, a kilogrami se topili, kao i prikupljeni novac. I danas su opet pred zidom.
-U Gradu Mursko Središće su mi rekli da je novac s humanitarnog računa potrošen i neka se snađemo – kazao nam je Stanislav Kalanjoš.
A bilo bi šteta da se sada prekine s terapijom. Majka Vesna skinula je pedesetak kilograma i više ne treba lijekove. Jede vrlo malo i kilogrami se, što je najvažnije, ne vraćaju. Morat će pojačati fizičke aktivnosti, a razmišlja i o operaciji. Snežana je skinula više od 60 kilograma, sama hoda, sretna je, ali terapiju ima za još samo dva tjedna.
-Zato smo zamolili župana Matiju Posavca da nam pomogne. Obećao je da će to ovaj tjedan riješiti preko “Katruže” i u ljekarni uplatiti oko dvije tisuće eura za terapiju za sljedećih šest mjesec. Na tome sam njemu i njegovim suradnicima zahvalan do neba – ističe Stanko Kalanjoš.

No, sad se pojavio i novi problem. Obitelj Kalanjoš prima mjesečno oko 400 eura pomoći, što je dovoljno tek za plaćanje režija i osnovnih životnih potreba.
-Već dvije godine čekamo da nam riješe inkluzivni dodatak za Svetlanu. Već smo više puta zvali, urgirali, ali svi nam obećavaju da će biti, ali neka se strpimo. Pa dokle? A Svetlana svakodnevno treba dijetnu hranu, higijenske potrepštine, donji veš kojega moramo posebno šivati i još puno toga. Više ne znam gdje da molim pomoć. Socijalna služba se oglušuje, a vrijeme ide – jada se Stanislav, sudionik Domovinskog rata, koji se već godinama bori za zdravlje kćerke i supruge. Vjeruje da će institucije naći rješenje i za njihov problem.
Vjerujemo i mi. Jer, dobrih ljudi uvijek je bilo i bit će!
Zato Svetlani želimo ozdravljenje i normalan život. Sretno!

