Pribislavec je kroz desetljeća iznjedrio ljude koji su svojim radom oblikovali kulturni i društveni život mjesta, no rijetki se mogu pohvaliti tako dugim i raznolikim angažmanom kao Vlado Šarić. Od osamdesetih godina pa sve do 2013. bio je jedna od ključnih osoba KUD-a Kaštel, glumac-amater, organizator i predsjednik društva, ali i dugogodišnji domar Osnovne škole Vladimir Nazor. Danas, u mirovini, vrijeme provodi u miru svojeg doma, no priče iz vremena kada se stvarala kulturna scena Pribislavca i dalje su vrlo žive.

– Uključen sam bio još osamdesetih godina kada je sve krenulo. U početku je bio KUD Pribislavec, a mladi su tada htjeli glumiti. Gustav Sabol ponudio je tekst ‘Prve brazde’ i tako je sve počelo – prisjeća se Šarić.
‘Deca, idemo!’
Upravo su ti prvi koraci amaterskog kazališta u Pribislavcu obilježili početak jedne duge priče. Sabol, kojeg se i danas s poštovanjem spominje, bio je autor, redatelj i pokretač.
– Nikad se nije ljutio, samo bi rekao: ‘Deca, idemo!’ Sve je držao pod kontrolom, ali na svoj način – govori Šarić.
U glumačke vode ušao je gotovo slučajno.
– Kad sam došao, trebali su još jednog glumca. Završio sam kao policajac i svećenik. Gluma mi je bila želja još iz školskih dana, a glumio sam i u vojsci – dodaje kroz smijeh.
Počeci su uključivali i dramsku te foto-kino sekciju, a Sabol se intenzivno bavio fotografijom. Krajem osamdesetih u Centru za kulturu Čakovec organizirana je i velika izložba fotografija iz cijele tadašnje Jugoslavije, što je dodatno učvrstilo razvoj kulture.
– Najljepše je bilo vidjeti ljude kako uživaju i smiju se. Kad smo krenuli, nije bilo lako, ali imali smo volju i zajedništvo – prisjeća se Vlado brojnih nastupa, gostovanja i kulturnih manifestacija na kojima su predstavljali Međimurje diljem Hrvatske, ali i izvan granica zemlje.

Kazališni rad ubrzo je dobio zamah. Nakon ‘Prvih brazdi’ došle su Kerstnerove ‘Krstitke’, koje su se igrale čak tri godine, a potom i niz drugih predstava.
– Uvijek je bilo dovoljno ljudi. Ljudi su voljeli sudjelovati – kaže Šarić.
Jedna od najdražih predstava mu je ‘Moj japa socijalistički kulak’, s kojom su nastupali na smotrama i u programu Čakovec četvrtkom.
– Kad nije bilo previše publike, Sabol bi rekao: ‘Igrajte kao da je dvorana puna’ – prisjeća se.
Brojni nastupi i jedinstveno zajedništvo
Ratne godine nakratko su prekinule rad društva, no krajem devedesetih ponovno se pokreće folklor i dramska sekcija. Posebnu ulogu u tome imali su Vlado Tkalčec i Stjepan Varga.
Šarić je tada preuzeo vođenje dramske sekcije i sudjelovao u nizu predstava koje su obilježile to razdoblje – od ‘Proslave’ i ‘Vatru gasi, brata spasi’ do ‘Da ftičeki popevljeju’ i ‘Križnog puta Andrijaša Škvorca’.
Kao predsjednik KUD-a Kaštel od 2000. do 2013. godine, vodio je društvo u njegovom najaktivnijem razdoblju. Nastupi su se nizali diljem Hrvatske, ali i u inozemstvu – u Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Luksemburgu.
Posebno pamti sudjelovanje na Festivalu iseljeništva u Luxembourgu 2007. i 2009. godine.
– Bilo je to veliko priznanje. Sudjelovali smo među više od stotinu zemalja – kaže.
U Pribislavcu su 2004. i 2005. godine organizirane i državne smotre folklornih ansambala, što je za mjesto bio veliki događaj.
– Nastupali smo na igralištu NK Polet, a preoblačili se na Kaštelu. To su bili posebni dani – prisjeća se.
KUD je u to vrijeme imao i do 68 nastupa godišnje, a tamburaši su izdali CD ‘Vu Kaštelju’ s tradicionalnim i autorskim pjesmama.
Nezaboravne su i anegdote s putovanja.

– Na granici su nas pustili tek kad smo odsvirali nekoliko pjesama. Svirali smo dva sata – smije se Šarić.
Miran umirovljenički život uz suprugu Slavicu
Osim kulturnog rada, dio života proveo je i kao domar u Osnovnoj školi Vladimir Nazor, gdje je radio 26 godina. U mirovinu je otišao s 46 godina staža, no aktivan je ostao i dalje, ali u drugačijem ritmu.

Danas sa suprugom Slavicom uživa u mirnijem životu. Prošle godine proslavili su 50 godina braka i 70 godina života. Njihovo dvorište mala je oaza – oko 60 koi ribica, cvijeće, zelenilo i umiljati pas koji im pravi društvo.
I dok su se nekada dani mjerili probama, predstavama i putovanjima, danas su ispunjeni tišinom i brigom o malim stvarima. No priče ostaju iste – o vremenu kada se u Pribislavcu živjelo za kulturu i zajedništvo.
