Gotovo dvjestotinjak ljudi svih generacija okupilo se u petak u Dragoslavcu na trećoj postaji ovogodišnjih Jurjevskih ljetnih večeri, a ono što se moglo čuti nakon šetnje najbolje govori o uspjehu ove ideje. „Nisam znao da je ovdje bio rudnik“, „Prvi put sam ušao u rudnik“, „Nisam znao da imamo toliko zanimljivih mjesta u općini“ – samo su neki od komentara koji su se mogli čuti među sudionicima.
Velik odaziv i izrazito pozitivne reakcije pokazali su da ljudi žele upoznati povijest svoga kraja, ali i provesti večer u prirodi, družeći se s obitelji, prijateljima i susjedima. Upravo je to smisao Jurjevskih ljetnih večeri – spojiti rekreaciju, prirodu, povijest i baštinu u jednu zajedničku priču.
Program je započeo ispred stare škole u Dragoslavcu, gdje je Željko Kraljić predstavio koncept Jurjevskih ljetnih večeri te podsjetio na dosad održane i buduće šetnje. Domaćin Željko Medved govorio je o vremenu kada su mještani vlastitim radom izgradili mjesni vodovod, istaknuvši zajedništvo, radišnost i snalažljivost ljudi ovoga kraja.
Nakon spuštanja u Jobovu grabu Dragutin Barlek ispričao je priču o svom djedu Jurju Barleku, koji je iz Očure kod Lepoglave doselio u Dragoslavec i radio u rudniku. Njegovo svjedočanstvo približilo je težak život rudara, dok su novinski članci iz Lista Međimurje iz 1956. i 1957. godine dodatno dočarali kako je tada funkcionirao rudnik i koliko je važan bio za razvoj ovoga kraja.
Najveći interes, očekivano, izazvao je ulazak u nekadašnji rudnik. Zbog velikog broja sudionika prednost su najprije dobila djeca, a potom su redom ulazili i ostali posjetitelji. Upravo je prizor djece, roditelja, baka i djedova koji zajedno obilaze rudnik pokazao koliko ovakvi sadržaji povezuju generacije i bude zanimanje za lokalnu baštinu.
Nakon obilaska druženje je nastavljeno kod stare škole uz domaću jurjevsku kapljicu. Razgovori su trajali dugo, a brojni sudionici već su pitali kada je sljedeća šetnja i kako se mogu uključiti. Mnogi su
priznali da nisu znali ni za rudnik u Dragoslavcu, ni za stari grad u Malom Mihaljevcu, ni za Feštetićeve staze u Brezju, zbog čega su najavili dolazak i na iduće programe. Upravo takve reakcije organizatorima predstavljaju najveću potvrdu da Jurjevske ljetne večeri ostvaruju svoj cilj.
Priča o dragoslavečkom rudniku ponovno je oživjela zahvaljujući inicijativi Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu, koja je još tijekom Jurjeva organizirala prvu rudarsku šetnju kako bi se gotovo zaboravljena rudarska baština sačuvala od zaborava.
Povijesni zapisi iz Lista Međimurje pokazuju da je eksploatacija ugljena na ovom području započela još krajem 19. stoljeća. U najboljim godinama u rudniku je radilo oko stotinu rudara u tri smjene, a svakodnevno se vadilo između 20 i 30 tona ugljena kojim su se grijala brojna međimurska domaćinstva. Posao je bio iznimno težak i opasan, a rudari su svakodnevno riskirali živote radeći duboko pod zemljom.
Danas su od rudnika ostali tek rijetki tragovi, ali ovakve šetnje pokazuju da njegova priča nije zaboravljena. Kada gotovo dvjestotinjak ljudi jedne ljetne večeri dođe upoznati dio povijesti svoga kraja, jasno je da baština i dalje živi – samo joj treba dati priliku da bude ispričana.
Jurjevske ljetne večeri nastavljaju se već u petak, 31. srpnja, kada će sudionici od 18 sati iz Brezja krenuti Feštetićevim stazama. U kolovozu slijede još šetnja do zdenca Margetica 5. kolovza, obilazak staroga grada u Malom Mihaljevcu 14. kolovza te završna večer na retenciji Jegerseg i u Succulent Fantasyju 21. kolovoza uz posebno pripremljen program.
