Postoje odluke koje nam zauvijek promijene život. Za Mariju Medved iz Mihovljana to se dogodilo u 38. godini života, kada je odlučila napraviti nešto što mnogi smatraju izazovnim, pa čak i neobičnim za tu životnu dob – postala je vatrogaskinjom. Danas, dvije godine kasnije, ne može zamisliti dan bez svog Dobrovoljnog vatrogasnog društva Mihovljan, a vatrogastvo je postalo ne samo njezina strast, nego i obiteljska priča.
PRIJATELJSKI NAGOVOR KOJI JE OTVORIO NOVA VRATA
Marija priznaje da se u početku dvoumila. Sve se promijenilo kada su je prijatelji nagovorili da dođe na trening DVD-a. Iako isprva nije znala što očekivati, atmosfera, timski duh i osjećaj pripadnosti brzo su je osvojili.
Uz vatrogasne treninge počela je i trčati, a fizička aktivnost ubrzo je postala sastavni dio njezine svakodnevnice. “Počela sam dolaziti na treninge i osjećala se ispunjeno. To me činilo sretnom, pa sam odlučila ostati. Danas ne mogu zamisliti život bez vatrogastva”, priča.
OD ČLANICE DO INTERVENTNE POSTROJBE
U samo dvije godine Marija je prošla put od početnice do članice interventne postrojbe DVD-a Mihovljan, što je jedno od najodgovornijih zaduženja u društvu. Biti dio te ekipe znači biti spreman reagirati u svakoj situaciji – od požara i prometnih nesreća do spašavanja ljudi i imovine u poplavama ili drugim nesrećama.
-Svaka intervencija donosi nešto novo. Na terenu moraš biti pribran, ali i spreman učiti iz svake situacije. To me motivira jer stalno napredujem, ističe Marija.
VATROGASTVO – ZAJEDNIČKA STRAST MAME I KĆERI
Posebno je ponosna što se njezina kćer Laura prošle godine pridružila DVD-u Mihovljan. -Laura je to shvatila ozbiljno. Svaku večer zajedno vježbamo, treniramo i učimo nove vještine. To nam je postalo zajedničko vrijeme, a meni je predivno gledati kako se razvija u mladu vatrogaskinju, kaže.
Osim što je aktivna na intervencijama, Marija rado pomaže u izradi poligona, osmišljavanju vježbi i igara za mlađe članove te sudjeluje u raznim društvenim akcijama. – Uvijek sam tu kad treba, jer vatrogastvo je timski rad i zajedništvo.
TEŠKI TRENUTCI KOJI OSTAJU U SJEĆANJU
Biti vatrogaskinjom ne donosi samo lijepe trenutke. Marija se posebno sjeća jednog od najtežih požara – onoga u Klesarstvu Bratković, kada je cijelo postrojenje izgorjelo. -Poznajem vlasnika i bilo mi je iznimno teško gledati kako sve nestaje u plamenu. Ali tada moraš ostati hladne glave, jer samo tako možeš pomoći, prisjeća se.
Takve situacije, kaže, uče te važnim životnim lekcijama – kako ostati miran pod pritiskom, kako donositi prave odluke i kako raditi u timu gdje se svatko oslanja na svakoga.
PORUKA SVIMA: NIKAD NIJE KASNO SLIJEDITI SVOJE SRCE
Marija vjeruje da se za vatrogastvo ne rađamo – nego ga otkrivamo u sebi. – Da bi bila vatrogaskinjom, moraš imati srce za to. Ja sam slijedila srce i postala vatrogaskinjom. Krenula sam u 38. godini i ne žalim ni sekunde, kaže.
Svojim primjerom želi pokazati da godine ne smiju biti prepreka za ostvarenje snova. – Bitno je donijeti pravu odluku za sebe i svoje kolege. Ako imate želju – krenite. Nikad nije kasno.