Dok poslodavci muku muče s pronalaskom radnika, zbog čega ih moraju uvoziti, na domaćem je tržištu čitava vojska neaktivnog radno sposobnog stanovništva, odnosno onih koji ni rade niti traže posao, javlja Poslovni dnevnik.
Takvih je gotovo jednako kao i zaposlenih (1,517 milijuna neaktivnih u odnosu na 1,684 milijuna zaposlenih). I dok je udio zaposlenih posljednjih 10 godina rastao (s 43 posto u 2014. na 51 posto lani) udio neaktivnih u istom je periodu neznatno pao (s 47 na 46 posto), pokazuju podaci iz Ankete o radnoj snazi Državnog zavoda za statistiku.
Sugovornici Poslovnog dnevnika objašnjavaju da je riječ o kompleksnom problemu jer su neaktivni izrazito heterogena skupina i njihova aktivacija zahtjeva poduzimanje niz različitih i sustavnih mjera. Takvih je malo, često su loše “skrojene” i nekonzistentne. Zato, uostalom, ni ne svjedočimo ozbiljnijem padu broja onih koji bi mogli raditi, ali posao, eto, ne traže.
To naravno nije dobro jer “aktiviranje potencijala neaktivnih građana ne samo da bi poboljšalo gospodarske pokazatelje već i doprinijelo većoj društvenoj koheziji i kvaliteti života u Hrvatskoj”, naglašava Predrag Bejaković, nezavisni ekonomski analitičar.
Objašnjava da je visoka stopa neaktivnih u Hrvatskoj rezultat kombinacije demografskih promjena, neusklađenosti obrazovanja i tržišta rada te nedovoljno prilagođenih socijalnih i gospodarskih politika.
“Rješenje problema leži u strateškim reformama koje će uključiti sve dobne skupine i društvene slojeve, počevši od mladih, žena, do starijih i osoba s invaliditetom”, ističe.
Sve su to skupine koje su u najvećoj mjeri neaktivne, no prema podacima iz Ankete o radnoj snazi za 2024. prednjače stariji od 65 godina (udio od 55 posto). Ipak, da postoji potencijal za aktiviranje govori činjenica da se podalje od tržišta rada drži više od pola milijuna (507 tisuća) građana u dobi između 20 i 64 godina.
Valerija Botrić, znanstvenica s Ekonomskog instituta, Zagreb, napominje da s obzirom na strukturu neaktivnog stanovništva, nije vidljiv značajniji aktivacijski potencijal. “To ne znači da ne postoji mogućnost pozitivnih promjena i dodatnog povećanja aktivnosti”, ističe.
Statistika pokazuje i da se posljednjih deset godina povećava udio visokoobrazovanih u ukupno neaktivnima na tržištu rada (za 4,2 postotka, na 13,5 posto), a još je više narastao udio onih sa strukovnim obrazovanjem, koji čine daleko najveći udio neaktivnog stanovništva (za 4,3 postotka, na 43 posto). Predrag Bejaković fenomen pripisuje neusklađenosti obrazovnog sustava i tržišta rada te nesklonosti prihvaćanja drugih poslova.
“Mladima mora biti jasno da ako se odluče za školovanje ili studiranje za tzv. suficitarno zanimanje da će teško naći posao”, kaže.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.