Bedekovićeve grabe u Općini Sveti Juraj na Bregu idućeg će tjedna postati središte zanimljivih edukativnih i rekreativnih događanja. U srijedu s početkom u 17 sati na ovom će se mjestu održati Županijsko stručno vijeće učitelja matematike, dok je za četvrtak od 18 sati zakazana jedinstvena bosonoga šetnja na koju su pozvani svi zainteresirani građani.
Ove aktivnosti idealna su prilika za bliže upoznavanje s jednim od najvrjednijih prirodnih lokaliteta u Međimurju, koji se, prigodno uz okupljanje matematičara, može opisati i kroz fascinantne brojke.
Bedekovićeve grabe, smještene između Lopatinca i Malog Mihaljevca uz potok Pleškovec, proglašene su zoološkim spomenikom prirode 6. prosinca 2002. godine. Područje obuhvaća površinu od 13,11 hektara vlažnih livada, a ime je dobilo po Josipu Bedekoviću Komorskom (1688. – 1760.), istaknutom hrvatskom pavlinu, bogoslovu i povjesničaru koji je djelovao u samostanu sv. Jelene u Šenkovcu.
Biološkim istraživanjima ovdje je zabilježeno preko 80 biljnih vrsta, no Bedekovićeve grabe su prvenstveno poznate kao bogato utočište leptira. Dok je u cijeloj Hrvatskoj poznato 197 vrsta danjih leptira, na ovom je relativno malom području zabilježeno čak 63 vrste.
Među njima se posebno ističu dvije strogo zaštićene i ugrožene vrste s Crvenog popisa – veliki livadni plavac (Maculinea teleius) i zagasiti livadni plavac (Maculinea nausithous). Riječ je o malenim leptirima s rasponom krila od svega 3 do 4 centimetra, specifičnim po tome što im je gornja strana krila plava, a donja smećkasta s crnim točkicama.
Njihov opstanak ovisi o nevjerojatno složenom životnom ciklusu. Leptiri polažu jajašca isključivo na biljku ljekovitu krvaru, kojom se gusjenice hrane. Nakon nekog vremena, gusjenice padaju na tlo gdje ih prihvaćaju mravi domaćini iz roda Myrmica. Mravi ih odnose u svoj mravinjak i štite od predatora, a gusjenice u mravinjaku provode čak 10 mjeseci prije nego što se razviju u leptira.
Budući da opstanak ovih ugroženih plavaca izravno ovisi o očuvanju njihovog staništa, ključnu ulogu imaju lokalni vlasnici livada. Kako bi se očuvala kvaliteta staništa, livade se moraju održavati i kositi prema strogim preporukama znanstvenika – isključivo u točno određenim periodima, odnosno do 15. lipnja te nakon 15. rujna.
