Prije nekoliko dana, u sklopu svečane dodjele nagrada najuspješnijim stočarima u 2024.godini koju je u Križevcima organizirala Hrvatska mljekarska udruga, godišnju nagradu Mljekarskog lista za najbolju mliječnu farmu primio je Zlatko Novak iz Svetog Urbana. Na obiteljskoj farmi, gdje složno rade pripadnici čak četiri generacije njegove obitelji, proizveli su i isporučili 797.000 litara mlijeka, a uz to još stotinjak tisuća litara mlijeka koje koriste u druge svrhe. Ponosnog dobitnika ove prestižne nagrade posjetili smo danas i upitali što mu znači ovo priznanje.
-Nama kao obitelji strašno puno znači ova nagrada jer pokazuje da kvalitetno radimo i uistinu se trudimo u proizvodnji mlijeka i održavanju našeg stada, kao i svih sadržaja naše farme gdje posebnu pažnju posvećujemo čistoći i higijeni, govori nam naš domaćin.
Stočarstvom i mljekarstvo bavi se od 1992.godine kada je, sa suprugom Marinom, krenuo u posao sa stadom od 25 krava.
-Započeli smo u prostorima uz obiteljsku kuću, a nakon što je završila srednju poljoprivrednu školu i zavoljela ovaj posao pridružila nam se i kćer Nataša. Sredstvima iz Operativnog programa ruralnog razvoja 2008.godine napravili smo prvi dio sadašnje farme kapaciteta 50 krava i povećali proizvodnju.. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja za strojobravara priključio nam se i sin David izrazivši želju da nam pomaže na poljoprivredi, pa smo prije nekoliko godina farmu dogradili za još 30 krava tako da smo sada na nekih 95 krava, od čega 80 za mužnju, a s podmlatkom držimo oko 250 grla. Većinom su holstein pasmine, a oko 10 posto je simentalki. Ženska telad ostaje na farmi, a mušku prodajemo za meso.
Novakovi nemaju problema s plasmanom mlijeka, iako nam Zlatko kaže da bi viša otkupna cijena mnogo značila svim proizvođačima.
-Godišnje proizvedemo gotovo 900.000 litara mlijeka, na dnevnoj bazi od 2.300 do 2.400 litara. Od toga smo 797.000 litara isporučili mljekari, a ostalo popije telad, dok dio koristimo za vlastite potrebe. Proizvodnja mlijeka je stvarno vrlo težak posao, možda i najteži kada je u pitanju poljoprivreda. Motivira nas želja naše djece da u njemu sudjeluju i nastave ga. Zajedno sa svojim obiteljima u svemu su nam velika podrška, baš kao što i mi nastojimo biti njima. Svi u obitelji smo angažirani oko toga, čak i moja majka Ana koja, unatoč poznim godinama, pomaže koliko može.
Tako brojno stado kakvo imaju Novakovi zahtijeva i kontinuiranu opskrbu hranom.
-Sami proizvodimo hranu obrađujući oko 100 hektara zemljišta. Sijemo kukuruz, djetelinsko travne smjese, imamo lucerne i livade te ječam i pšenicu. U prvom otkosu osiguramo sirovinu za cijelu godinu, a viškove ostavljamo za slučaj sušnog razdoblja i slične situacije. Ljudi oko nas su zadovoljni, jer u ovoj našoj udolini pokosimo praktički sve što nije za vinograd, a i krave puno pojedu na ispaši. Često mi vele da nije nas sve bi to zaraslo.
Kako bi se olakšao zahtjevni proizvodni proces kontinuirano se ulaže u tehnologiju i mehanizaciju.
-Svake godine nešto obnavljamo, jer si ne možemo dozvoliti da novce potrošimo za drugu svrhu, recimo nabavku osobnih automobila ili slično. Sve ulažemo u proizvodnju i farmu, jer se i u našoj branši stalno nešto mijenja i razvija. Uz farmu smo, radi smanjenja troškova, napravili i solarnu elektranu, izgradili lagunu za gnojnicu, plato za stajsko gnojivo, a uz nekoliko traktora imamo i kombajn te silokombajn. Nedavno smo iskoristili mjere koje su nam omogućile nabavku dva robota za mužnju krava i hranidbu te modernizirali ventilacijski sustav. Robot nam znatno olakšava posao, jer već smo u godinama, ja sam na pragu šezdesete i to nam puno znači. Mužnja je težak posao i ranije su nam trebala po dva sata ujutro i navečer, a sada dođemo i samo prekontroliramo jesu li sve krave pomuzene.
Proizvodnja mlijeka, posebno na ovoj razini, rijetka je u briježnom dijelu Međimurja, ali ni Novakovi ne mogu bez vinograda.
-Iako smo s farmom smješteni „u grabi“, imamo na brijegu i nešto vinograda, oko tri hektara. Uberemo oko 38 tona grožđa, a većinom prodajemo mošt, iako za prodaju imamo i vina od graševine, sauvignona, zelenog silvanca do bijelog pinota.
U šali smo Zlatka pitali je li mu draža šalica mlijeka ili čaša vina.
-Ujutro volim popiti mlijeko, a popodne dobar gemišt ili čašu čistog vina. Sve u svoje vrijeme, odgovara sa smiješkom.
Marljiv i predani rad je u genetskom kodu ove obitelji, pa iako će Zlatko sigurno još dosta vremena provesti na obiteljskoj farmi nada se da će generacije iza njega nastaviti posao.
-Vjerujem i nadam se da će kćer i sin, sa svojim supružnicima i unucima nastaviti ovaj posao. Unatoč svim izazovima s kojima smo se susretali nikada nismo razmišljali raditi nešto drugo ili odustati, pa sam uvjeren da će naša obiteljska tradicija još dugo potrajati.
