Po tisućiti put Zvonko Bogdan sinoć je u varaždinskoj Areni dokazao da je najveći gospodin među pjevačima i najveći pjevač među gospom. Ni jedne sekunde, u više od dva sata pjevanja, nisu se primijetile njegove godine. A ima ih, fala Bogu, 82 (rođen je 5. siječnja 1942.).
Sve je prošlo nekako prebrzo. Od početka do kraja nije silazio s pozornice, nije morao piti vodu, nije “vikao” na publiku, koja je zajedno s njim pjevala cijeli koncert.
Po običaju, Zvonko Bogdan dao je cijelog sebe i ponovo više tisuća gledatelja poveo pjesmom kroz Panoniju. Uz odličan Tamburaški orkestar RTV Vojvodine iz Novog Sada ulazio je iz pjesme u pismu, pa u pesmu i tako redom oduševljavao svojim glasom, temperamentom i iskrenim odnosom prema publici. To ga je više od 60 godina i održalo na estradi. Publika ga naprosto voli.
Ljubitelji romansi, narodnih i starogradskih pjesama došli su na svoje i uživali, a sve Varaždince digao je na noge kad je zapjevao “Dođite u Varaždin, kad je Špancirfest”.
Zvonko Bogdan ne bi bio to što jest da pred sam kraj na pozornicu nije doveo vojvođanski folklorni ansambl koji desetljećima njeguje pisme i plesove Bunjevaca. Ako je Zvonko praznik za uši, onda su folkloraši bili praznik za oči. Bravo.
I za kraj, Zvonko Bogdan je kao staro vino: koliko god ga piješ, ono uvijek traži još i još i još…
Jedva čekam novi susret i novu nenadmašnu čaroliju njegovih pjesama za moju dušu!
