Proljeće je najdraže doba godine za umirovljenicu Katarinu Petrović (80) iz Podturna, koja skromno živi u svojoj kućici i uživa u svojem dvorištu, na kojem se u to doba godine budi prekrasno cvijeće te stvara pravi mali raj pred kojim se zaustavljaju i prolaznici, a u kojem rado uživa i ispijajući kavu s prijateljicama.
Katarini Petrović nije bilo lako kad joj je prije 37 godina umro suprug Slobodan Petrović, s kojim je punih 35 godina živjela u Vojvodini, a zbog rata i nacionalnih napetosti odlučila se vratiti u svoj rodni Podturen. Tu je morala ispočetka stvoriti svoj novi dom i zapravo započeti novi život, s malim primanjima kao domaćica i udovica.
– U Vojvodni sam imala veliku kuću, vrt, sve… Ovdje u Podturnu me čekao novi početak i novi život. Kupila sam ovu staru kuću i renovirala je, a bilo je tu puno posla, jednu staru kućicu na gruntu sam morala srušiti. No, dok je dvorište još bilo puno cigli i radovi su bili u tijeku, posadila sam cvijeće i povrće! – priča nam Katarina.
Danas, mnogo godina kasnije, Katarina ima prekrasno dvorište, u kojem ima svega: od ruža, mini ruža (šipka), običnih i turskih karanfila, lavande, ukrasnog maka, pospojki do irisa, klematisa te ružičastih, ljubičastih i bijelih katruža.
‘BEZ CVIJEĆA NE BIH MOGLA ŽIVJETI!’
– Bez cvijeća ne bih mogla živjeti! Cvijeće uzgajam oduvijek, a kad dođem kod nekoga u posjet, odmah gledam cvijeće. Za rođendan uvijek rado dobivam i cvijeće na poklon – kaže Katarina, koja ima veliku obitelji, troje djece, 7 unuka i 3 praunuka.
Danas je sretna u svojem rodnom kraju, aktivna je članica KUD-a Podturen, Udruge slobodnih umjetnika Mura te ZEU Čaplja, ima mnogo prijateljica, a također je jedna od rijetkih čuvarica kulturne baštine Međimurja jer se bavi izradom tradicionalnih cekera, kao i izradom cvijeća od krep papira, heklanjem, vezenjem. Ona i pjeva i pleše, brine o dvije mace i nekoliko kokoši te uzgaja i povrće.
– Kad kuham, rado si na vrtu uberem peršin i stavim u juhu. Nažalost, ove godine puževi su mi već u dva navrata pojeli sav perišin i mrkvu i velik su mi problem. Pužomor mi je preskup da bih ga kupovala, a to je i otrovno, pa ne želim, ali imam i patke indijske trkačice, no puževi im se čak znaju sakriti i opet mi sve pojedu! – požalila se Katarina.
Želimo joj što manje puževa i što više sreće i zdravlja u prekrasnoj cvjetnoj rapsodiji njezinog preslatkog doma!
